VADE RETRO SATANA NON SUADE MIHI VANA - ODLAZI SOTONO, NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE

3. Uskrsna nedjelja

2010-04-18T12:55:00.002+02:00

Ne tako davno, imali smo priliku pročitati:

Uskrsna poruka kardinala Bozanića

[ 31.3.2010 ]

'Novi naraštaji ne mogu biti vedri naraštaji ako ih se ne uči milosrđu, ne kao krilatici, nego stvarnomu susretu sa zbiljom zla koje treba preobražajnu snagu Božjega dodira'. Zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić uputio je vjernicima uskrsnu poruku koju donosimo u cijelosti:

1. U svakidašnjoj žurbi i životnim brigama lako izgubimo osjećaj za dar, a samo »ljudsko je biće stvoreno da bi bilo dar, koji izražava i ostvaruje čovjekovu transcendentnu dimenziju« (Benedikt XVI, Caritas in veritate, 34). Ovogodišnje korizmeno vrijeme obilježeno je posebnim životnim okolnostima društvenih prilika u kojima su mnoge obitelji i pojedinci suočeni s posljedicama ljudske sebičnosti koja otvara široko područje izazvanih i nametnutih kriza, među kojima je najvidljivija materijalna oskudica upravo onih koji su ionako najugroženiji i najnezaštićeniji u društvu. Ali ne samo njih. Tako je malo potrebno da čovjek osjeti nestalnost zemaljskih životnih oslonaca.

No, za nas kršćane korizma je vrijeme preispitivanja koliko živimo u svjetlu evanđelja, koje uvijek ostaje radosna vijest. I dok će mnogi pitati kako se usuđujemo govoriti o radosti u teškim okolnostima, u kojima se sa svih strana čuje vapaj ljudske nesigurnosti i glas prijetnje, mi pred sobom neprestano promatramo Kristov križ i uskrsnuće. Kristov vazam daje nam odgovore, pobuđuje pitanja i potiče na obraćenje kojemu je konačna svrha: biti u Gospodinovoj radosti.

2. I u trenucima najvećih poteškoća kršćanin zahvaljuje, jer je postao novim stvorenjem, jer je preobražen Kristovim darom. Zato molimo riječima Apostolskoga prvaka: »Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu« (1 Pt 1, 3).

U tome izrijeku zahvale iz Prve poslanice sv. Petra apostola vidljivo je da vjernički život nema temelje u samome sebi, nego da pripada Božjemu zahvatu. Blagoslov i zahvalnost upućeni su prema jedinomu Dobromu (usp. Mk 10, 18), prema onomu koji djeluje iz svoga velikog milosrđa.

Božje milosrđe sažima sve ono što Bog čini i što je uosobljeno u Isusu Kristu, a to je njegov iskorak prema čovjeku, njegova blagost i ponuda ruke voditeljice, krik Boga protiv ravnodušnosti i odbijanja drugoga. Naime, Kristovo trpljenje i uskrsnuće najdublja je naklonost, prigibanje Boga nad čovjekom, naročito u njegovoj boli i tjeskobi, kada ne primjećuje Božju prisutnost i kada je sklon prepustiti se kušnji očaja.

3. Iz milosrđa smo »preporođeni za životnu nadu«. Tko susretne Krista i u njega se pouzda, postaje novim čovjekom. Božji Duh preobražava njegovo biće. Budući da se rađamo iz neraspadljive Božje riječi koja živi i ostaje, oživljeni smo za vječnost. Isus Krist »obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost« (2 Tim 1, 10).

U vazmenome otajstvu spaja se sva povijest spasenja. »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova« (Otk 1, 17-18). Naš pogled usmjeren na Krista, odnosno na prihvaćanje njegove nepropadljive riječi, unosi u naše živote smirujuću prisutnost koja kuša izvor svega što postoji i prvine novoga Stvaranja u neiscrpivosti života koji je nadvladao smrt. Njegovo gospodstvo i njegov dar očitovanje su milosrđa koje je korjenito promijenilo kob čovječanstva.

»Vjerovati u propetoga Sina znači 'vidjeti Oca' (usp. Iv 14, 9), znači vjerovati da je ljubav prisutna u svijetu, i da je ta ljubav moćnija od svekolikog zla u koje je upleten čovjek, ljudski rod i svijet. Vjerovati u takvu ljubav znači vjerovati u milosrđe... ono je njeno drugo ime, a istovremeno, ono je osobit način objave i ozbiljenja ljubavi u njenom suprotstavljanju zbilji zla što je u svijetu« (Ivan Pavao II, Dives in misericordia, 7).

4. Istina o Bogu - Ocu milosrđa objavljena nam je u Isusu Kristu. Bog se u Isusu objavljuje kao onaj koji je posebno bliz čovjeku, nadasve kad čovjek trpi, kada je ugrožen u svom bivovanju i svom dostojanstvu. Otajstvo Boga - Oca milosrđa koje nam je Isus posebno s križa objavio, usred sadašnjih prijetnja protiv čovjeka, postaje kao poseban odgovor na tolike vapaje ljudi našeg vremena. Poplavu zla u svijetu može pobijediti samo Božje milosrđe koje je otvoreno svima.

U svijetu koji je pun nemira, grijeha i patnje potrebno je ljudima naviještati Božju ljubav i milosrđe. Iz dubine ljudske patnje podiže se u svim dijelovima svijeta krik za smilovanjem. Gdje se ne poštuje čovjekov život od začeća do naravne smrti i ljudsko dostojanstvo, potrebna je milosrdna Božja ljubav. U njezinu se svjetlu pokazuje vrijednost i veličina svakoga čovjeka. Potrebno nam je Božje milosrđe da bi u sjaju Istine bila dokončana svaka nepravda u svijetu. U Božjem milosrđu svijet nalazi mir, a čovjek blaženstvo. Stoga je poruka o božanskome milosrđu neiscrpan izvor nade.

5. Kristovo uskrsnuće mijenja svijet, odnose, polazišta i ciljeve, smisao čovjekova života. Preporođeni, živimo kao djeca Božjega milosrđa. Takvima nam valja živjeti milosrdno, sa srcem koje je omekšala Kristova patnja i ljubav, osobito u društvu koje je sklono poniziti drugoga, lažno ga predstaviti, zanemariti njegovu ljudskost, izvrgnuti ga ruglu, previdjeti požrtvovnost, pogaziti klice i uništiti sjeme dobra, ne oklijevajući pritom posegnuti za sredstvima koja miješaju krivce i nevine.

Najžalosnije je da se to događa gotovo u svim ozračjima društva, pri čemu je glavni pokretač neodgovornost gospodara medijskoga prostora. Ona se lako pretače u odgoj i obrazovanje, u gospodarstvo i politiku te općenito u kulturu. Novi naraštaji ne mogu biti vedri naraštaji ako ih se ne uči milosrđu, ne kao krilatici, nego stvarnomu susretu sa zbiljom zla koje treba preobražajnu snagu Božjega dodira.

Ako se pak ne prepoznaje krivnja i ne izdvaja zlo što ga treba pobijediti, ne stvara se ni prostor za ozdravljenje opraštanjem, a ujedno se gubi dragocjen obnoviteljski dar milosrđa. Jedino što ostaje jest dojam bezizlaznosti u kojoj i dalje vlada strah.

Bog milosrđa, kako Gospodina zazivaju svećenici u sakramentu pomirenja kada nad pokornike polažu ruku moleći odrješenje grijeha, pokazao je put opraštanja i prije kalvarijske žrtve i nakon uskrsnuća. Opraštanje u otajstvu milosrđa postaje mjestom susreta ljudi nanovo rođenih za novu nadu. To je ljepota Crkve. U njoj se zajedno nalaze grešnici kojima je oprošteno, da bi mogli praštati, ne zaboravljajući ovozemaljsku krhkost i postojanost nebeske ljubavi. Nitko sebe ne može učiniti svetim. Samo pročišćeni Kristovom ljubavlju možemo živjeti kao uskrsnici.

6. Bilo koja zajednica, građena na tvrdoći srca, ne može opstati. I bilo koji čovjek koji nije htio naučiti opraštati, koji nije prihvatio da ga Bog dodirne oproštenjem, ne može biti sretan. To su ljudi koji pristaju biti bez mjerila, šireći razornost privida o pravednosti koja nije usidrena u Bogom prožetu ljudskost.

Blago zajednici i čovjeku koji je naučio primati dar. Oproštenje i milosrđe najljepši su izdanak sa stabla ljubavi. Milosrđe je odraz Uskrsnuća, prilika da se upozna vlastita slabost, ali i Boga koji nas prihvaća. To nipošto ne znači previdjeti grijeh. Upravo suprotno.

Milosrđe gradi zajedništvo i solidarnost, uči dijeliti s drugima, obnavlja odnose, njeguje osjetljivost za potrebe bližnjih. Zbog toga Radosna vijest usko veže davanje svjedočanstva o Uskrslome te naviještanje milosrđa i opraštanja, zapravo obraćenja, onako kako ga je doživjela Marija Magdalena (usp. Iv 20, 11-18).

Tumači Ivanova evanđelja primjećuju da se Marija dvaput okrenula prema Isusu: prvi put dok nije znala da je to Isus, i drugi put kada ga prepoznaje kao Učitelja. Kao da je riječ o dvostrukome obraćanju: izvanjskome i nutarnjemu. Obratiti se znači okrenuti se Kristu, biti zahvaćen snagom Duha. To je promjena koja se događa kada smo sposobni prepoznati novu prisutnost Uskrsnuloga.

7. To je put koji je pred nama u otajstvu Uskrsnuća. Da bismo mogli primiti oproštenje i živjeti ga, treba se okrenuti, obratiti Onomu koji je živi i koji dariva oproštenje. Novost života nastaje u prepoznavanju Kristovih rana, rana Raspetoga. I mi, braćo i sestre, nosimo svoje rane iz redovitoga i svakidašnjega života. U redovitome i uobičajenome trebamo tražiti i prepoznavati Živoga; u redovitome je i iskustvo njegova milosrđa koje je i nama povjereno da bismo njime preobražavali svijet.

Zbog toga što znamo da smo grešnici kojima Bog oprašta u iskrenosti našega kajanja, kao kršćani polazimo od dara milosti u svemu što živimo. Novi ljudi ne nastaju po uvjerenju o savršenosti, nego po očitovanju ljubavi i prihvaćanju iskrene poniznosti i grešnosti. Mi vjernici svakodnevno ispovijedamo svoju nedostojnost i grešnost, a iskustvo da nam je oprošteno usmjeruje pogled prema Božjemu kraljevstvu i daje nam dioništvo u njemu.

8. Poruka Uskrsa mogla bi se sažeti u poziv: »Tražite Gospodina.« Uporište i smjerokaz naših traženja više nije Raspeti, nego Uskrsnuli. Nakon prepoznavanja da je Isus živ, započinje neobično trčanje jednih prema drugima. Brže trče oni koji su «više ljubili«, kojima je «više oprošteno«. Uskrs je unio nestrpljivost srca, nov poredak utemeljen na sigurnosti kršćanske nade.

Dok molim svemogućega i milosrdnoga Boga da svakomu čovjeku otvori oči za traženje i prepoznavanje njegove prisutnosti i da se pritom nikada ne umori pod teretom križeva, onima koji su susreli Uskrsloga radosno čestitam.

Molim za sve vas, braćo i sestre, osobito za tužne, razočarane, ponižene i malodušne, da vas Uskrs razveseli i razvedri, a Majka Milosrđa neka vam udijeli svoj zagovor i primi vas u okrilje svoje dobrote.

Vaš nadbiskup,

† Kardinal Josip Bozanić

U Zagrebu, na Nedjelju muke Gospodnje, 28. ožujka 2010.

Homilija kardinala Josipa Bozanića na hodočašću svećenika iz cijele Hrvatske u Zagreb o 50. obljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca, 15. travnja 2010. u zagrebačkoj katedrali

Čitanja: Dj 5,27-32; Iv 3,31-36;

Draga subraćo svećenici: biskupi i prezbiteri!

Dragi đakoni, redovnici i redovnice!

Bogoslovi i redovnički kandidati!

Braćo i sestre!

1. Ova je prvostolnica tijekom povijesti postala domom brojnih i važnih crkvenih i nacionalnih događaja. I ovaj današnji, po mnogočemu izniman i jedinstven, svećenički susret s pravom smijemo ubrojiti među takve događaje.

Ova katedrala u svome spomenu čuva predivne molitve, zahvale, hvalospjeve, jecaje tuge i duboke vjerničke čežnje, ali s velikom sigurnošću možemo reći da se ovoliki broj svećenika nikada ranije nije našao oko njezina oltara u euharistijskome slavlju; da se u njoj do današnjega dana nije skupilo toliko osobnih povijesti svećeničkoga zvanja, pretočenih u hodočašće i zajedništvo u Kristovu svećeništvu.

Predivan je ovo dan za koji Bogu zahvaljujemo. Gledajući vas ovdje sabrane, znam da nitko od vas danas nije ravnodušan. U proslavi Svećeničke godine željeli smo se naći iz svih krajeva naše Domovine na znakovitome hodočašću - i nije nam bilo teško pronaći mjesto na kojemu nam valja biti, na kojemu osjećamo ljepotu i snagu naše vjere, našeg poziva da nasljedujemo Krista po daru svećeništva, koji ispunja srca i daje sigurnost našim životnim koracima.

2. Danas smo u blizini bl. Alojzija Stepinca, u blizini njegova života u svetosti i u blizini memorije njegova mučeništva. Nebeska kruna života i smrti blaženoga Alojzija danas sjaji posebnim sjajem. Teško da ijedna slika njegove privrženosti Crkvi, njegove privrženosti pastirskoj službi i brizi za povjereni mu narod u obrani dostojanstva svakoga čovjeka, može biti upečatljivija od ovoga danas okupljenog zbora svećenika, od ovoga predivnog svećeničkog vijenca, okupljena oko njegovih zemnih ostataka u njegovoj katedrali.

Draga braćo svećenici, moglo bi se reći da se danas po nama ispunja njegova povezanost sa svim svećenicima koji su rasli u daru njegove poslušnosti Bogu, jačani njegovom postojanošću i pouzdanjem. Ovdje smo u duhu i molitvi povezani sa svim svećenicima hrvatskoga naroda i diljem katoličkoga svijeta koji su u njegovu liku vidjeli znak Božje prisutnosti u trpljenju; koji su nalazili načina da mu očituju blizinu i koji su pred zemaljskim tužiteljima sačuvali postojanost i privrženost istini. Ovdje smo, draga braćo svećenici, da bi danas u ovom svetom zajedništvu očitovali vjernost Crkvi, odanost i duhovnu blizinu Svetomu Ocu, osobito u trenutcima kušnje u kojima se na dosad neviđen način napadima obrušava na Petrova nasljednika.

Došli smo danas zahvaliti za dar svećeništva; došli smo ovdje moliti Blaženikov zagovor kako bismo u obnovljenom prihvaćanju živjeli taj dar; došli smo čuti što naš Blaženik ima reći za naš životni put, kao pojedincima i kao Crkvi.

3. Ove sam godine, o pedesetoj obljetnici smrti kardinala Alojzija Stepinca, na njegov blagdan istaknuo četiri vrijednosti u svjetlu kojih smo pozvani danas razmatrati svoje svećeništvo, to je ponajprije: pouzdanje u Boga, zatim svjedočanstvo o mudrosti križa, vjernost Istini i govor čiste savjesti.

Današnja Božja riječ po evanđelju progovara upravo tom snagom i takvom jasnoćom, ističući uporišne točke kršćanskoga poziva koje se tiču svakoga od nas. Isus nas upućuje na zbilju našega podrijetla. Onaj tko je povjerovao u Krista i u njega stavio svoj život jest 'odozgor', on ne pripada zemaljskome. "Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori" (Iv 3, 31).

Braćo svećenici, u životu svakoga od nas postoji onaj teško dohvatljiv i neopisiv trenutak u kojemu smo susreli zbilju odozgor, prepoznavši da je Bog ušao u naše živote na neobičan način i usmjerio nas prema neočekivanim prostorima svećeničkoga poziva. Taj trenutak jasnoće 'govora odozgor' obilježio je cijelo naše biće, našu pripadnost stvarnosti koja nas nadilazi i kojoj nismo gospodari. Bilo koje objašnjavanje svećeničkoga poziva koje ga svodi na zemaljsku zbilju nije dostatno. Taj trenutak susreta možda se dogodio u jednostavnim okolnostima, ali ga ne smijemo zaboraviti, jer u njemu je izvor naše istine i našega dara poziva, on je vrelo našega svjedočanstva pripadnosti Bogu.

"Tko dolazi s neba… što je vidio i čuo – za to svjedoči." (Iv 3, 31-32), govori nam Isus. Premda se to svjedočanstvo ponekad teško prima, onaj tko primi svjedočanstvo "potvrđuje da je Bog istinit" (Iv 3, 33). U svim vremenima čovjek traži istinu koja ima svoj izvor i uvir u Bogu, u Svetome. Svećenik, bez obzira na svoju, bez obzira na našu grješnost, upućuje na istinu o svetosti koju čovjek treba, bez koje čovjek ne živi puninu svoje ljudskosti. Svećenički poziv u Kristu, dar je svijetu u kojemu se odražava istina da "tko vjeruje u Sina, ima vječni život " (Iv 3, 36), jer Bog je po ljubavi sve predao Sinu.

4. Draga braćo svećenici, rođeni smo i pozvani odozgor, kako bismo svjedočili da je u Bogu istina i da je Bog istina svakoga života, koji se ispunja u vječnosti po daru Kristova križa i uskrsnuća.

U današnjem vremenu, koje nam je darovano da u njemu budemo svjedoci te Božje ljubavi, osjećamo da se na razne načine pokušava otkloniti pogled od nebeskoga, unijeti nesigurnost i nepostojanost koja možda zahvaća i poneko svećeničko srce.

Znamo da postoji način življenja koji se nudi i nama svećenicima; način koji se naziva realističnim pristupom stvarnosti; način koji odbija nadati se, slijediti ideale u traženju radosti drugih i svoje vlastite. To je način koji je prihvatio i ugradio u sebe osjećaj poraza u susretu s razočaranjima i neuspjesima; to je način bez iskre evanđeoskoga žara.

Svećenik nije čovjek koji zatvara oči pred poteškoćama, čovjek s glavom u oblacima i daleko od svijeta. Štoviše, samo ako smo duboko ukorijenjeni u istinu križa, moguće nam je osjetiti snagu onoga što dolazi odozgor i živjeti nove osjećaje, jer vječnost je zaživjela u nama, njezini smo službenici i navjestitelji po izvanrednome daru Svetoga reda.

5. Upravo u tome vidimo obrazloženje snage, hrabrosti, vedrine i mira koji se očitovao u svima koji su znali, poput apostola izvedenih pred Vijeće, da se "treba većma pokoravati Bogu negoli ljudima!" (Dj 5, 29), radosni kada su bili izrugivani i pogrđeni zbog ljubavi prema Isusovu imenu. To su, predragi u Kristu, one stranice života Crkve koje su dodirnute svjetlom Uskrsnuća.

Došli smo, braćo svećenici, čuti što nam blaženi Alojzije ima reći o našemu služenju u doba kada se i u djelovanje Crkve i u naš svećenički poziv želi unijeti nemir; kada se i vjernike pokušava pokolebati i nameće im se sliku Crkve, u koju ne bi trebalo imati povjerenja. Ne smijemo se dati pokolebati, a još manje uljuljati.

Kardinal Stepinac svojim je primjerom snažno pokazivao gorljivost i oduševljenje u službi i to je očekivao od svećenika. Iako svjestan premalog broja svećenika, nije bio malodušan, jer je znao da u pozvanima i odazvanima ima dovoljno mogućnosti, ako su praćene oduševljenjem. Uspoređujući svećeničku zauzetost s onom apostola Pavla, nije se ustručavao primijetiti ovo: "Kako bijednu figuru prave u poredbi s apostolom Pavlom oni svećenici, koji hoće da im se rad u ovim teškim vremenima ograničuje na samu njihovu dobru volju! Kako bijednu figuru u poredbi s apostolom Pavlom prave oni svećenici, kojima je prvo pitanje kad im se povjeri koja zadaća, kakova će biti nagrada!" (Zagrebačkim katehetama, 7. prosinca 1941.).

Gorljivost, predanost i ustrajnost, ali uvijek u poniznosti koja zna da je svako dobro, svako znanje i svaka snaga od Boga… To su karakteristike koje je blaženi Alojzije promicao i očekivao od svećenika. Pa ipak, koliko god upozoravao na nedostatke, imao je uvijek puno ljubavi i razumijevanja za ljudske slabosti, ne osuđujući čovjeka, nego zlo.

Neizmjerno je cijenio svećenike, neumorno je poticao zajedništvo svećenika, znajući da mi svojim odazivom Bogu, svojim darivanjem života upućujemo na Krista, na izvorište 'odozgor', sa svom svojom ljudskošću i granicama. Prepoznavao je to u najtežim danima, sretan što može gledati postojanost za koju je nebrojeno puta rekao: "Umrijeti da, ali popustiti ne!" te je ustvrdio da je "zadovoljan držanjem klera" (Josip Vraneković, Dnevnik, 12. ožujka 1952.). Molio je za dar ustrajnosti, za donum perseverantiae (usp. Josip Vraneković, Dnevnik, 12.-22. listopada 1952.). Svjedoci njegova uzništva prenijeli su nam njegovu duboku bol, zbog nevjere i nepostojanosti nekih svećenika, kao i poziv da budemo budni, marljivi i savjesni.

6. Mada smo kao kršćani uvijek usmjereni na radosno otkriće evanđeoskoga bisera, neizbježno se susrećemo sa svime što želi pomutiti tu radost. Kukolj se uvijek želi zasijati najprije u srcima ljudi, u srcima pastira naroda, kako bi se izmaknuli oslonci i kako bi se lakše unijela sumnja ne samo o teološkim istinama, nego i o antropološkim temeljima života čovjeka.

Iz naravi svećeničke službe, koja dolazi odozgor i koja čuva temeljni smisao ljudskoga života, koji je stvoren i otkupljen, jasno je da se tu službu ne može promatrati samo kao funkciju odvojenu od života svećenika.

Blaženi Alojzije nam danas stavlja na srce življenje Crkve i crkvenosti koje vodi do mira u vjeri, ali samo ako se živi u poslušnosti Bogu po njegovoj Riječi. Stoga i svećenička poslušnost nije podvrgavanje nekoj vlasti, nego povjerenje i predanje Duhu, trajna raspoloživost nepredvidivom spasonosnom Božjem naumu.

Pouzdanje u Boga od svakoga vjernika, a posebno od svećenika, stvara dragocjen prostor koji danas itekako treba čovjeku: prostor prijelaza od ljudskoga do božanskoga, od stava osjetljivosti za čovjeka i za stvoreno do stava klanjanja.

Nadalje, svećenici su trajni podsjetnik svijetu da nije dostatna neka ovozemaljska učinkovitost i uspješnost. Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti, ne zbog svoje ljudske veličine ili savršenosti – daleko od toga – nego zbog prisutnosti Božje dobrote.

Upravo svećenički poziv pokazuje da se kršćanstvo ne može svesti na humanitarnu djelatnost ili na društvenu korisnost. Svećenik je u službi Objave koju nam je darovao Bog u Isusu Kristu, a koja naviješta da je čovjek veći od svojih želja, da je njegova povijest bogatija od njegova zemaljskoga blagostanja ili neposrednih nevolja.

7. Braćo u svećeništvu, danas po nama u ovome slavlju progovara zahvalnost svećenicima koji su trajno prisutni u Božjem narodu, koji ulaze u živote vjernika, od rođenja i krštenja do odgoja djece i brige za obitelji, od davanja evanđeoskih temelja za život u ljubavi supružnika do prijelaza u dom Oca koji nas čeka zagrljajem neba, od vode čišćenja i preporoda na novi život te hranjenja euharistijskim kruhom besmrtnosti do ulja blagosti u patnjama, od položenih ruku za dar dioništva u Kristovu svećeništvu, preko ruku koje udjeljuju dar opraštanja grijeha do ruku koje se spuštaju nad umiruće.

Draga braćo svećenici, velika hvala vama i svim svećenicima, koji svojom vjernošću očitujete da "Bog Duha ne daje na mjeru." (Iv 3, 34). To nije duh koji bi nas vodio tragom 'kulture zemaljskih uspjeha', najčešće građen na temelju podjela i odvajanja od stvarnoga izvorišta svijeta i čovjeka. Upravo Crkva i svećenici mogu pridonijeti pročišćenju kulture od zavodljivih ponuda i prijedloga koji danas postaju prijetnjom ljudima, poglavito zbog nemara za zaštitu života i nebrige za ljudsko dostojanstvo, zbog zaborava da je temelj svake kulture u prihvaćanju čovjeka koji je stvoren na sliku Božju i otvoren za nadnaravnu zbilju.

Od te istine blaženi Alojzije nije odstupao, bez obzira na cijenu svoje vjernosti. Stoga je on postao govorom odozgor koji je propitivao vlasti i diktature. Zbog obrane Istine postao je nekima smetnjom, ali mnogima uporištem, posebno obespravljenima. Znao je da on nije polazište i gospodar, upravo kao što to i danas osjeća i čini svaki Kristu vjeran svećenik. Zbog toga je Crkva često smetnja, jer ne želi preuzeti modele i logiku po kojima se izvorna i konačna Istina lako predstavlja kao nebitna.

Stoga nadbiskup Stepinac, krajem ratne 1941. godine, u vrtlogu protukršćanskih težnja, opominje nositelje Radosne vijesti: "Tamo gdje službenici evanđelja spavaju, tamo neprijatelj brzo zasije kukolj lažnih nauka, koje duše strovaljuju u propast." (Zagrebačkim katehetama, 7. prosinca 1941.)

8. U nedavnoj našoj povijesti, u godinama komunističkih progonstava i nesloboda, Crkvi su darovani brojni svećenici mučenici. U misi beatifikacije kardinala Stepinca, sluga Božji Ivan Pavao II. rekao je: "Oni su svojom žrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pružili posebno svjedočanstvo, koje, unatoč zubu vremena, ništa ne gubi na svojoj rječitosti, nego nastavlja ižaravati svjetlo i širiti nadu" (Misa beatifikacije sluge Božjega Alojzija Stepinca, 3. listopada 1998.). Danas ih u liku blaženoga Alojzija osluškujemo, zahvaljujemo za njih i mislimo na sve kojima je potrebna naša utjeha. Spomenuti pastiri, jednako kao i nepoznati muževi i žene koji su patnjom urasli u Kristov križ, danas su naši uzori i zagovornici.

Draga subraćo u svećeništvu, mnogi smo od nas od svojih mladenačkih, bogoslovskih dana dolazili, a jednako tako u svećeničkim i biskupskim danima rado dolazimo u ovu katedralu da pokraj Blaženikova groba tražimo snagu i nadahnuće. I danas to svečano vršimo ovim slavljem svećeničkog hodočašća te zazivamo zagovor Blažene Djevice Marije kojoj se utječemo od svojih najranijih dana svećeničkoga poziva. A pred svim izazovima i kušnjama s blaženim Alojzijem radosno ponavljamo: "Trpjeti i umrijeti za Božju stvar – kud ćete više!" (prema svjedočanstvu vlč. Vranekovića, 30. listopada 1952.).

Amen.

Moj komentar:

Ovih se dana sve to što je rečeno u uskrsnoj poslanici i homiliji povodom 50. obljetnice smrti Blaženog Alojzija Sepinca, na djelu očitovalo! Ali Vlč. Zlatko Sudac ne govori samo, on se uistinu drži "onoga" što u homiliji kako kardinal navodi, radosno ponavljamo: "Trpjeti i umrijeti za Božju stvar – kud ćete više!"

Gospa Lurdska

2010-02-11T01:15:00.006+01:00

Pobožnost Majci Božjoj Lurdskoj

1. Oče nebeski, htijući izvršiti djelo otkupljenja svijeta ti si poslao svoga Sina rođena od žene da primimo posinjenje. Tako si učinio da Marija, majka tvoga Sina, koju u ovoj crkvi radosno nazivamo Majkom Božjom Lurdskom, svojom vjerom, poslušnošću, ufanjem i žarkom ljubavlju sudjeluje u djelu otkupljenja. Materinskom ljubavlju kojom je ljubila svoga Sina ona nam je, vođena njegovim Duhom, po poniznoj i nevinoj pastirici svetoj Bernardici poručila da smo pozvani na trajno obraćenje i krepostan život. Po njezinu zagovoru daj da životom slavimo tebe, jedinoga Boga, te ispunjeni Duhom Svetim budemo svjedoci Evanđelja Isusa Krista.

Zdravo Marijo… Pomoćnice kršćana, moli za nas!

2. Oče nebeski, ti si na različite načine govorio ljudima i narodima. U svome Sinu pokazao si nam neizmjernu ljubav. On nas je na križu, predao svojoj Majci u ruke. Ona se kao Majka Crkve brine za svoju djecu. Tako je i u Lurdu učinila da provre izvor u kojem je preko stotinu godina mnoštvo tvoje bolesne djece našlo svoje duševno i tjelesno zdravlje. Učini Oče sveti, da po zagovoru Majke Božje Lurdske,na ljekovitim izvorima svetih sakramenata, koji su provreli iz božanskog Srca tvojeg Sina, tvoja djeca, oboljela u duši i tijelu, ponovno pronađu svoje ozdravljenje.

Zdravo Marijo… Zdravlje bolesnih, moli za nas!

3. Oče nebeski, Majka tvoga Sina u Lurdu je, kroz svjedočanstvo svete Bernardice,najozbiljnije preporučila ljudima da čine pokoru kako bi u tebi našli milost i oproštenje te da ustrajnom molitvom, posebice svete krunice, oblikuju svoj životni hod prema spasenju. Ispuni nas Duhom svoga Sina, kojim je i Marija, naša Majka, bila prožeta, da uzmognemo shvatiti njenu poruku, te da ti pokorom, dobrim djelima i strpljivošću u teškoćama omilimo, a čestim i pobožnim moljenjem svete krunice produbimo vjeru u tvoga Sina.

Zdravo Marijo… Utočište grešnika, moli za nas!

Moli za nas, Majko Božja Lurdska. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući Bože, ti si bezgrešnim Začećem Djevice Marije pripravio dostojno prebivalište Sinu svojemu. Daj, molimo te, da slaveći spomen njezinoga ukazanja rastemo u vjeri, nadi i ljubavi te prispijemo u tvoj zagrljaj. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Pjesma:

Sred te se pećine

Sred te se pećine Marija javi,

Iz rajske visine svak je pozdravi:

Zdravo, zdravo, zdravo, Marijo!

Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Djevojče moleći hitru uz Gavu

Tuj gleda nebeske Marije slavu.

Zdravo,...

Marija bezgrešna zove se Djeva;

Bernarda joj prva hvalu tu pjeva.

Zdravo,...

Svud narod vijest ovu brzo dočuje

I sa svih strana k Lurdu putuje.

Zdravo,...

Hrvati se, evo, k tebi utiču

I s pjesmom ti, Djevo, veselo kliču:

Zdravo,...

Litanije naše Gospe Lurdske

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju Svijeta, Bože.
Duše Sveti, Bože.
Sveto Trojstvo, jedan Bože.
Sveta Marijo, moli za nas.
Sveta Bogorodice,
Majko Kristova,
Majko našeg Spasitelja,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice kršćana,
Naša Gospo Lurdska, izvore ljubavi,
Naša Gospo Lurdska, majko siromašnih,
Naša Gospo Lurdska, majko hendikepiranih,
Naša Gospo Lurdska, majko siročadi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih ljudi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih naroda,
Naša Gospo Lurdska, majko Crkve,
Naša Gospo Lurdska, prijateljice osamljenih,
Naša Gospo Lurdska, utjeho žalosnih,
Naša Gospo Lurdska, utočište beskućnika,
Naša Gospo Lurdska, vodiljo putnika,
Naša Gospo Lurdska, okrepo slabih,
Naša Gospo Lurdska, utočište grješnika,
Naša Gospo Lurdska, utjeho patnika,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice umirućih,
Kraljice neba,
Kraljice mira,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Pomolimo se.
Podaj nama, svojim slugama,
molimo te Gospodine Bože,
da uživamo trajno zdravlje duha i tijela.
Po slavnom zagovoru Blažene Marije vazda Djevice,
oslobodi nas od svake žalosti
da uživamo vječnu sreću
Po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.

Sveti Antun Opat

2010-01-17T13:35:00.003+01:00

Današnja čitanja

Iz 62,1-5Ps 96,1-2a. 2b-3. 7-8. 9-101

Kor 12,4-11

Iv 2,1-11

Sveti Antun Pustinjak nazivan još i Sv. Antun Opat (Herakleopolis Magna, Egipat oko 251. - † Monte Colzim, Egipat 17. siječnja 356.), svetac je u istočnoj i zapadnoj Crkvi.

Svoj je život posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja predočuje demone požude i proždrljivosti često prati Sv. Antuna Opata i znak je njegove pobjede nad grijehom.

Rođen u bogatoj obitelji, u selu Komas blizu Herakleje u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio osamnaest godina roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno. U toj su ga odluci učvrstile riječi Svetog pisma: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt.19,21). U dvadesetoj godini Antun razdijeli sve što je imao siromasima, sestru povjeri u djevojački dom da se tamo odgoji.

Sljedećih je petnaestak godina proveo proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni. Žeđajući za duhovnim rastom, nastavio je živjeti u blizini rodnoga grada i bavio se fizičkim radom kako bi zaradio za vlastite potrebe, a od preostaloga mogao dati sirotinji. Premda se svega odrekao i posvetio siromaštvu, samoodricanju i stezi te mu je ugled znatno porastao, Antun je nastavio stremiti za još potpunijim predanjem životu vjere i molitve. U trideset i petoj godini sve je više odlazio u udaljena mjesta. Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici a prijatelj bi mu donosio samo ono najnužnije.

Živa predaja prenosi kako su ga u napuštenoj grobnici ubrzo snašle strahovite kušnje, koje su ga fizički izmučile i pretukle, ali ga nisu dotukle. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Ljudi iz okolice čuvali su mu stražu. Usred noći Antun se osvijestio i ugledao pozaspale prijatelje oko sebe. Jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je usrdno molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati njegovim kušnjama. Nemoćan da ustane i moli, ležao je bespomoćno, dok je grobnica sva podrhtavala od utvara i divljih životinja. Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: "Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas". Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula. Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: "Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire". Kristov glas mu odgovori: "Bio sam ovdje Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik".

Sv. Antun je govorio i o svojoj borbi sa mislima o beskorisnom napuštanju bogatstva i svijeta, a posebno o sestri bez podrške, skrbi i utjehe. Često nije spavao po čitavu noć. Ovakve misli savladao je vjerom da je sve ostavljeno ništavno u usporedbi sa beskonačnim blaženstvom koje Bog daje po Duhu Svetom.

"Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist sticati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?"

Osjetivši da mu se bliži smrt, sv. Antun Pustinjak naredi svojim učenicima, da kad se to dogodi, njegove zemaljske ostatke polože u neobilježen grob, prezirući obožavanje relikvija, što je u to doba bilo uobičajeno. Vjerojatno je govorio samo koptski jezik. Sam nije zapisivao ništa, vjerojatno zbog straha od taštine. Prikaz njegovog života, opisan u djelu "Život svetog Ante Pustinjaka" svetog Atanazija, opisuje osobnost čovjeka koji odricanjem od svjetovnog raste u svetosti i kao takav se pretvara u kršćanski uzor. Mnoge se njegove riječi mogu pronaći i u zbirci "Život i izreke pustinjskih otaca". Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeve krivog učenja. Napokon je u miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.

Bogojavljenje - Sveta tri kralja

2010-01-06T01:21:00.004+01:00

Misna čitanja

Iz 60,1-6

Ps 72,1-2. 7-8. 10-11. 12-13

Ef 3,2-3a. 5-6

Mt 2,1-12

Blagdan Tri kralja su prvi od tri događaja - znamena Isusove Božanske slave (druga dva su: Krštenje u Jordanu i čudo pretvaranja vode u vino na svadbi u Kani). Od spomena na Krštenje nastao je običaj blagoslova vode, a od spomena na mudrace i njihove darove blagoslov tamjana, a u vezi s njima nastao je i blagoslov domova i obitelji. Blagdan Tri kralja, dakle, s jedne je strane, spomen objavljenja Božje slave u Isusu, a s druge strane spomen na trojicu mudraca s Istoka: Gašpara, Melkiora i Baltazara, koji se dolaze pokloniti Sinu Božjem kao Kralju kraljeva. Kad su kraljevi krenuli prema Betlehemu, ponovno im se pojavila zvijezda, koja je nestala kada se pojavio Herod. Zvijezda je išla pred njima i zaustavila se nad mjestom gdje se rodilo Dijete. Ušli su u kuću i vidjeli Dijete s majkom Marijom. Pali su na koljena i poklonili se Djetetu, te ga darovali tamjanom, zlatom i smirnom. Ovi darovi imaju svoje značenje: tamjan pravomu Bogu, zlato pravomu Kralju, i smirnu pravomu čovjeku.

Poklonstvo triju kraljeva, tj. mudraca izvan židovske tradicije, ima i svoje dublje teološko značenje. Prvo, ono pokazuje da Novi savez više nije rezerviran isključivo za izabrani narod, već je ponuđen svim narodima, a drugo, potvrđuje da su i drugi narodi, uz Židove, očekivali dolazak Spasitelja. U tom kontekstu, za kršćane je Bogojavljenje blagdan koji otvara vidik spasenja svim ljudima jer su svi pozvani da u njemu sudjeluju po vjeri. U Kristu, sada, više nema razlike između obrezanih i neobrezanih, slobodnih i robova, povlaštenih i podjarmljenih rasa. Kršćanski Bog se na svjetskoj pozornici pojavljuje, ne više kao Bog jednog naroda, jer su svi pozvani da budu narod Božji. Ovu ideju je u svojim poslanicama osobito razradio apostol Pavao, koji je svojim misionarskim duhom nesumnjivo pridonio da univerzalna poruka Evanđelja nadvlada granice meðu ljudima staroga svijeta: kulturne, tradicijske, jezične, etičke…

Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da su božićni blagdani završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Ti dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Mi ljudi današnjice trebamo se također Isusu pokloniti, pokloniti mu svoje darove: MOLITVU - pravome Bogu, PONIZNOST - Kralju svih kraljeva, i LJUBAV - prema Čovjeku, tako da u svakom čovjeku gledamo sliku Kristovu.

Sveti Stjepan

2009-12-26T16:11:00.006+01:00

"Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." (Dj 7, 56)

Današnja čitanja

Dj 6,8-10 7,54-59

Ps 31,3-4. 6. 7. 8. 17. 21

Mt 10,17-22

Danas slavimo blagdan Svetog Stjepana prvomučenika. Stjepan je prvi mučenik vjere, najugledniji i najenergičniji đakon iz vremena prve Crkve. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi, i oni su odlučili da ga ubiju, kamenovali su ga izvan gradskih zidina, želeći tako uništiti Crkvu Kristovu, koju su smatrali za nekau čudnu sektu, ali njegova smrt je još više ujedinila kršćane.

Jučer je rođen Gospodin, danas je kamenovan sluga; jučer je Kralj povijen u pelene, danas je vojnik lišen raspadljive odjeće; jučer je Spasitelj položen u jasle, danas je Stjepan uznesen u nebo. Stjepan znači "pravilo" ili "okrunjen", ili također "tko upire pogled". Njegov primjer mora nam biti pravilo: Dok su ga kamenovali, molio je: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Dj 7, 60) Bio je okrunjen svojom vlastitom krvlju. Upro je pogled u Isusa Krista: "Gledam Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane." (Dj 7, 56)

Sveti Antun Padovanski

Božić C

2009-12-25T02:55:00.004+01:00

U Betlehem

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj odgađati vrijeme polaska.

Pođi bez oklijevanja.

Budeš li oklijevao, moglo bi se dogoditi da okasniš.

Da jasle nađeš prazne.

Ili da u Betlehemu zatekneš Herodove vojnike.

Ne brini, ne možeš doći prerano.

Jer dođeš li ranije, moći ćeš za Dijete pripraviti sve oko čega se u ono vrijeme nije imao tko pobrinuti.

Tvoja dosjetljivost i srdačnost pomoći će da neka vrata ostanu otvorena.

I da Dijete, kad se rodi, snažnije doživi ljudsku gostoljubivost.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj previše pažnje posvećivati putokazima.

Jer Betlehem nije samo zemljopisni pojam.

Na putu u Betlehem znanje i oprez nisu od prevelike pomoći.

Oni čak mogu povesti u krivom smjeru.

Postoji samo jedan pouzdan putokaz u Betlehem: tvoje srce.

I što je jednostavnije, odvažnije i vjernije, to je pouzdaniji putokaz

U prostranstvima tvog srca, na putovima u njemu ugaženima, prepoznat ćeš kamo ti je poći.

I kad prepoznaš put, idi. Samo idi.

Jer za tebe ne postoji svijet izvan puta u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj sa sobom ponijeti ništa suvišno.

Od stvari ondje će ti jedva što biti potrebno.

Osjećaj sigurnosti tamo te neće nimalo zaštititi.

Sve što će se ondje dogoditi toliko je novo da ti o tome nitko ne može reći ništa pouzdano.

Dobro je da ti i srce i ruke budu nesputani i raspoloživi.

Na putu će ti se u nekom trenutku približiti neko dijete.

I premda ga nikad nisi vidio, odmah će ti biti jasno da ga oduvijek poznaješ.

Stavit će svoju ruku u tvoju.

I dok ćeš ga ti zaštitnički prigrliti, ono će te povesti najplemenitijim putovima svijeta.

A oni svi vode u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, pođi s povjerenjem u svoje srce.

Ono je mnogo mudrije no što slutiš.

Učinit će za tebe sve što ti je na putu u Betlehem potrebno.

Dopusti mu samo da te na svoj način obdari i zemaljskim i nebeskim.

Dopusti mu da diše čitavim tvojim životom.

Nemoj se iznenaditi ako, i prije nego što kreneš, shvatiš da si u Betlehemu.

Jer betlehemsko Dijete jedva čeka da bude s tobom.

Njemu je svaka, pa i ona najobičnija, prigoda poželjna da je dijeli s tobom.

Betlehem je ondje gdje je i Dijete.

Ondje gdje je tvoje srce kod kuće.

4. Nedjelja Došašća C

2009-12-20T00:11:00.005+01:00

Današnja čitanja

Mih 5,1-4a

Ps 80,2-3. 15-16. 18-19

Heb 10,5-10

Lk 1,39-45

Za razmišljanje današnje nedjelje izabrao sam jedan tekst s interneta, tekst je preuzet sa stranica ŽUPE PEŠČENICA :

4. nedjelja došašća (C)

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gedaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,39-45).

Kada uspoređujemo Evanđelje adventskih nedjelja, ustanovimo, da nas izvana vode sve više u nutrinu.Prva nas je postavila u svemir i oslikala nam pokretanje nebeskih sila. Druga i treća vodile su nas na rijeku Jordan, gdje smo se gurali među mnoštvom i slušali snažnoga proroka. A danas smo svjedoci tihom susretu dviju žena u kući jedne od njih: obje očekuju dijete i o tome izmjenjuju čestitke. Kao da Evanđelje želi reći, kamo da čovjek ode, kada se zasiti vreve javnosti i galame vanjskog svijeta. Neka ide kući, tamo će naći, što mu srce traži.A susret spomenunih dviju žena govori nam još više. Ne nastupaju u javnosti, nisu učenjakinje, izumitelji, umjetnici ili nešto slično. To su jednostavne i svijetu nepoznate žene, kao što je stotina i tisuća njima sličnih. Ali unatoč tome su velike i mnogo znače. Naime, svijetu donose novi život. To je njihova znanost i umjetnost. Žele nam reći, da učenost, napredak, tehnika, pokret za jednakopravnost i sve ostalo postaje maleno pred činjenicom da žena i majka rađa svijetu novog čovjeka. Ako ona bude zatajila, zatajit će, i otikazat i sve drugo, pa bilo to ne znam kako veliko. Znanost i umjetnost će zaimrijeti, napredak i tehnika će zahiriti, a o jednakopravnosti neće imati tko raspravljati.Novi život, kojega te dvije žene nose, je također izvor njihove radosti. Nikome ništa ne zaviđaju. Ne čuje se, da bi se žalile, zašto ljudi njihovu ulogu premalo cijene. Sretne i radosne kliču i pjevaju; čak se nerođena djeca u njihovim utrobama raduju.Tako je pjevala i radovala se svakom novom rođenju i velika većina naših majki u našoj tisućljetnoj povijesti. Nije im bilo uvijek lako, a ni zasluženo priznanje nisu uvijek dobivale. Ali najveće im je priznanje bila svijest, da ispunjavaju Božju volju; najveće veselje, da rađaju novi život; najveća plaća, da su narodu sačuvale postojanje. Sve velike ljude, koje smo imali, one su nam dale. Hvala vam, majke!

3. Nedjelja Došašća C

2009-12-13T02:52:00.005+01:00

Današnja čitanja

Sef 3,14-18a

Iz 12,2-3. 4. 5-6

Fil 4,4-7

Lk 3,10-18

Današnja, treća nedjelja Došašća je još jedan poziv na radost, koja pobjeđuje osjećaj prolaznosti i s kojom se briše svaki strah, radost susreta s Bogom, nakon čega se čovjek ne boji poći u novo sutra. I apostol Pavao nam poručuje da se ne bojimo ni za što, premda je u okovima, on današnjem čovjeku pokazuje radost, koja je današnjem čovjeku često puta neshvatljiva. Ivan Krstitelj nam pokazuje put obraćenja, i upozorava na dostojanstvo ljudske osobe, potiče nas da dijelimo dobra, tko ima dvije haljine neka dade jednu onom tko nema, uči nas da ne optužujemo krivo jedni druge, i nikakvog nasilja ne činimo, i da budemo zadovoljni svojom plaćom, da ne tražimo previše, jer upravo u toj borbi često se gaze tuđa prava, gazi se dostojanstvo osobe i čini zlo i nepravda. Danas je nažalost sve više nasilja u svijetu u kojem živimo, upravo zbog nezadovoljstva onim što čovjek posjeduje, pa želi pod svaku cijenu više, ljubomoran je ako i drugi ima nešto, odmah nastupa zavist zbog toga, mržnja, osveta. Upitajmo se danas jesmo li radosni zbog onog darovanog s Neba, darom osobne otkupljenosti, radujemo li se i u svakom bližnjem gledamo sliku Božju, a to je moguće samo ako smo povezani s Gospodinom, koji nas oslobađa vlastite bijede, egoizma, isključivosti i straha.

Danas slavimo blagdan svete Lucije, koja je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Nakon što joj je majka obolila, zajedno su otišle na grob svete Agate i tada se Luciji ukazala sveta Agata i rekla joj da joj je majka ozdravila zahvaljujući njezinoj molitvi. Sretna što joj je majka ozdravila odlučila je svo imanje razdijeliti siromasima. Bila je žrtva progona Crkve za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, i poganski mučitelj se razbjesnio kada je izjavila: "Kad ćisto živim, moje tijelo je stab Duha Svetoga." Na to je mučitelj razbiješnjen rekao da će je dati u kuću bludnica, a ona je uzvratila: " Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskrvnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom." Nakon toga je podnijela mučeničku smrt, ali je Bog sačuvao djevičanstvo svoje službenice. Lucijino ime znači svijetla, ona na neki način već naviješta veliko Svjetlo Božićne noći, do Božića nam je preostalo još 12 dana.

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

2009-12-07T23:49:00.003+01:00

Danas slavimo blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, pa bih stoga s vama želio podijeliti ove nadahnute riječi svetog Antuna Padovanskog, riječi sveca svojoj nebeskoj Majci, koju je neizmjerno štovao. Možemo i mi zajedno sa svetim Antunom Padovanskim zajedno ponoviti i iskazati joj i na taj način slavu, neka ona rasprši svojim svjetlom svaku napast, i pomogne nam u zemaljskom hodu, kako bismo stigli do punine vječnog života:

Blaženu se Djevicu Mariju uspoređuje s punim mjesecom, jer je u svakom pogledu savršena. Dok je mjesec u svojim mijenama nepotpun, slavna Djevica Marija nije nikada bila nesavršena; ni u svom rođenju, jer je bila posvećena već u začeću; ni u danima svog života, jer nikada nije sagriješila. Uvijek je sjajila puninom savršenstva. I nazvana je svjetlom jer raspršuje tamu. Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti, koja si zvijezda Danica, svojim svjetlom raspršiš oblak đavolske napasti što prekriva našu pamet. Ti, koja si "pun mjesec", ispuni našu prazninu i rasprši tamu naših grijeha, da možemo stići do punine vječnog života i sjaja neizmjerne slave.

2. Nedjelja Došašća C

2009-12-06T01:09:00.009+01:00

Današnja čitanja

Bar 5,1-9

Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6

Fil 1,4-6. 8-11

Lk 3,1-6

Danas nam misna čitanja opet stavljaju naglasak kako trebamo pripremati put Gospodinu, poravniti mu staze, tu se misli prvenstveno na staze u našem srcu kako bismo mogli dostojno proslaviti dolazak Gospodina, koji nam dolazi kao malo Dijete. Često puta smo začuđeni i laskaju nam "veličine" tih naših "uspješnih" ljudi koji su postali "slavni". Onih koji su postigli "nešto" u životu. Želimo biti u njihovoj blizini, nije bitno koliko kratko, ali tek da se vidi kako smo mi imali tu "priliku". Premda to njima ne imponira, nama je to često puta važno. Želimo biti kao oni, i dokazati barem na trenutak kako i mi nešto vrijedimo. Toliko borbe da bismo to postigli, toliko toga bismo napravili za trenutak slave, "mojih 5 minuta slave". Pa ipak, u toj borbi često puta zaboravljamo na ljude oko sebe, na naše poslanje na ovoj zemlji, a to je da nas je Bog stvorio za vječnost.

Upravo nas Gospodin ovih dana poziva da mu pripravimo put, poravnamo staze kako bi nam mogao doći, nastaniti se u našem srcu, a to je moguće tek ako budemo gledali očima djeteta, ako se počnemo radovati malim stvarima, ako se znamo smijati, darivati jedni drugima. Ako znamo zaboravljati nanešene uvrede, opraštati. Eto, imamo najbolji primjer u liku svetog Ivana, koji je glas koji viče u pustinji, otvorimo Gospodinu svoje srce, jer on kuca na vrata našega srca, i tada ćemo i mi postati taj glas koji viče u pustinji, tada ćemo i mi svojim životom svjedočiti. U nama će se poravniti brežuljci naše oholosti i želje biti velik, naša zaslijepljenost prolaznim sjajem, nećemo biti toliko umorni od života, živjeti ćemo puno opuštenije, radosnije, i ispuniti zadaću tu gdje se nalazimo, u našim obiteljima, na radnom mjestu, s djecom, i u svim životnim situacijama iz nas će zračiti životna radost.

Danas slavimo blagdan svetog Nikole, biskupa iz Myre, neka nas njegov primjer darivanja potakne da znamo tražiti prave vrijednosti, imati ljubavi za drugoga, onoga koji je potreban, darivati jedni druge, pomagati, ali iznad svega imati ljubavi, pa neka ovaj blagdan za sve nas bude povod za ispitati sami sebe kako vršimo veliku zapovijed ljubavi... Neka nam ove riječi svetog Nikole budu uvijek na pameti:

Budi uvijek spreman davati

i nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!

Znaj da tvoja smrtna košulja

neće imati džepova!

1. Nedjelja Došašća C

2009-11-29T02:23:00.006+01:00

Hvaljen Isus i Marija, dugo nisam ništa napisao na ovom blogu, a razloga je više, ali eto, s ovom nedjeljom Došaća i početkom nove liturgijske godine nastavljam sa pisanjem. Znam da je bilo toliko tema koje su se mogle kroz nedjeljna čitanja razmatrati, ali sam jednostavno želio napraviti odmak od svega. U meni je bilo ljutnje zbog nekih stvari koje su se dešavale, kroz medije je bilo puno toga što me je kao vjernika smetalo, i na ovom blogu sam iznio neka svoja razmišljanja i vrlo oštre kritike. Sada kad gledam unatrag mogu nastaviti s manje gorčine i nadam se kako ću u svojim budućim pisanjima imati vedriji pogled na sve to, lakše podnositi određene nepravilnosti koje su se događale vezane za život katoličke Crkve u Hrvatskoj. Bilo je jako loših stvari koje su se događale... Jednostavno ja sam samo čovjek i puno je još ljudskoga u meni, ali nastojao sam kroz molitvu prevladati sve to, molitva mi je pomogla da ostanem vjeran Kristu i kao što rekoh danas gledam drugačije na sva ta događanja, i ni jedne riječi neću više napisati o svećenicima i katoličkom kleru, ma kako god oni griješili i koje god pogreške napravili, neću se više zamarati takvim stvarima, u svemu ću nastojati tražiti onu svijetlu točku, tražiti ću dobro, ali sve te stvari su me jako žalostile.

Današnja čitanja:

Jr 33,14-16

Ps 25,4-5. 8-9. 10.14 1

Sol 3,12-4,2

Lk 21,25-28. 34-36

No, idemo dalje i današnja čitanja nam stavljaju prvenstveno nakanu da se ostavimo svega što je vezano za robovanje porocima, da nam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama te nas iznenada ne zatekne onaj Dan. Jednostavno, trebamo nadilaziti strah koji nam se nameće iz mentaliteta materijalizma, hedonizma i potrošačkog mentaliteta. To je moguće jedino ako prihvatimo ovo vrijeme iščekivanja, ovo vrijeme Došašća je idealna prilika i poziv na bdijenje, na molitvu. U molitvi trebamo pronalaziti snagu, kroz svetu ispovijed sebe pripravljati i u svetoj Euharistiji nastojati biti sjedinjeni s Gospodinom, čitati Bibliju i razmišljati o Riječi koju bismo trebali primjeniti u svom svakidašnjem životu. Svaka molitva i sveta misa nas vode k Isusu, i zato je ovo vrijeme radosnog iščekivanja, zato bi bilo lijepo pohoditi mise "Zornice"koje nas na poseban način vode iz tame k Svjetlu. Ovo vrijeme iskoristimo kako bismo Isusa prepoznali u onima koji su potrebni razumijevanja, potpore, pomoći... Gospodine daj nam ustrajnosti da Te možemo u ovom vremenu strpljivo iščekivati i pripraviti se dostojno za blagdan Božića, da svoje srce pripravimo, kako bi se Ti mogao nastaniti u njemu.

U prodaji novi CD Vlč. Zlatka Sudca - PUT ISTINA I ŽIVOT

2009-06-15T00:11:00.010+02:00

PUT ISTINA I ŽIVOT

Završen je CD duhovne glazbe na kojem uz Maju Blagdan i Ivana Puljića pjeva i Zlatko Sudac. CD se zove ''Put, istina i život''. Pjesme su uglavnom brzog ritma, odišu energijom i zovu na buđenje.

- Ovaj CD će potaknuti mnoge ljude da lakše dođu do Boga. Jedan od ciljeva je iskustvo sa seminara duhovne obnove prenijeti široj javnosti na način da se CD sluša i kod kuće - izjavio je Franjo Toljanić, direktor tvrtke Joshua, koja je osim ovog CD-a izdala i knjigu ''Razgovori'', piše Večernji list.

Velečasni Zlatko Sudac pjeva, ali je i autor glazbe i tekstova za tri pjesme. Po jednu pjesmu napravili su Ivan Matić, Dragan Filipović te Vinko i Ivan Puljić, dok sve ostale potpisuje Zrinko Tutić.

Mediteransku glazbu najbolje izvode klape

Osim pjesme Zlatka Sudca "Teče rijeka", kojom kritizira Vladu, zanimljiva je i pjesma "U tišini hrama", koju pjevaju Ivan Puljić i klapa Nostalgija.

- Nitko mediteransku pjesmu ne može izvesti bolje od klape - izjavio je Ivan Puljić, diplomirani teolog, koji sa Sudcem pjeva deset godina.

Zlatko Sudac htio je da mu Tutić napravi moderniji CD kojim će, među ostalim, duhovnu glazbu približiti svima. Kako Maja Blagdan već dvije godine pjeva na njegovim seminarima duhovne obnove, prošlog su ljeta Maja, Zlatko Sudac i Ivan Puljić posjetili Tutića u njegovoj kući na Plešivici.

"Ne bih rekao da je pobačaj tema za opjevati, no ispada da ipak jest"

- On je čovjek nedvojbene energije i ljubavi. Osjećao je potrebu da netko unutar tog projekta bude s njim, a ja sam rekao "Idemo u to" – rekao je Tutić o prvom kontaktu s karizmatičnim svećenikom.

- Na prvi susret Sudac je sa sobom donio svoje tekstove, koji su me se jako dojmili. Kao, primjerice, "Oprostite nam anđeli", pjesmu o pobačaju. Ja sam ih odabrao i pohvalio Zlatka kao autora. Dohvatiti se takve teme i napraviti je, nije lako. Nitko ne bi rekao da je tema pobačaja za opjevati, a ispada da jest - kaže Tutić.

- Želja svih nas je da ova duhovna djela dođu do šire publike te se njima pomogne financiranje centra. Puno je ljudi koji žele proći kroz duhovne obnove u Betaniji, a centar danas ne zadovoljava potrebe zainteresiranih, pa se čeka i do dvije godine - kaže Toljanić.

Tekstovi pjesama:

KRISTE MOJ

Pošao sam Tvojom stazom

stazom ljubavi

neka cvjeta, neka žive

svi drugačiji

lomilo me more

snjegovi me tukli

probao sam svašta

nosio me grijeh

nema smisla u besmislu

ponor i praznina

samo Ti si vječna nada

život i svjetlina

Kriste, Kriste, Kriste moj

Ti si izvor milosti

Kriste, Kriste, Kriste moj

Ti si otac ljubavi

Znakove kraj puta

oči ne vide

ali duša ima snagu

ona čuje sve

Moj hrvatski narod nosi

Tvoje znamenje

pošalji nam duh pameti

da nas dotakne

Kriste, Kriste, Kriste moj

Ti si izvor milosti

Kriste, Kriste, Kriste moj

Ti si otac ljubavi

OTVORI VRATA

Tebi mogu reći sve što drugom ne bi

svoje muke, svoje bolesti

pred drugima sve me je sramota

samo Ti možeš razumjeti

Otvori vrata

bespomoćna sam

nek me Tvoje svjetlo dotakne

Otvaram dušu

jesam, kriva sam

sve zbog moje lude ljubavi

Uzalud su govorili

nije on za tebe

nisam čula ništa

baš me briga, ja sve znam

Sve što me je snašlo

za priču i nije

što osjećam

i Ti osjećaš

Otvori vrata

bespomoćna sam

nek me Tvoje svjetlo dotakne

Otvaram dušu

jesam, kriva sam

sve zbog moje lude ljubavi

TEČE RIJEKA

Sad je doba nove plodnosti

sad je vrijeme stvarne radosti

svaka grana rađa obilno

nema tog što ne bi preteklo

Tko se boji mira nedjeljom,

tko se boji popa sređenog

sve su face sad na sigurnom

prestale su šetat izlogom

Teče rijeka milosti

teče rijeka Božje ljubavi

teče rijeka hrabrosti

teče rijeka nove stvarnosti

Banane više posla nemaju

jer ovdje više ne uspijevaju

ostali su samo remeni

i neradnici s njima svezani

Zbijmo svoje grane zajedno

svi mi koji stvarat cijenimo

bolje šnita kruha hrvatskog

nego vreća smeća uvoznog

Tko se boji grijeha prošlosti

tko se boji svraba savjesti

tko se boji Božje milosti

taj se boji nove stvarnosti

STREPITE OD MALENIH

Samo je jedan dom

istinski pravi dom

kolijevka dida mog

rođena na grudi toj

Žari u grudima

krst nas od vjekova

otačka predaja

potomstvo napojila

Strepite od malenih

nebom blagoslovljenih

oživjele kosti sve, srcem

pokrenute

strepite od malenih

nebom blagoslovljenih

oživjele kosti sve, istinom

se obukle

Ponos progovara

pravda je sustigla

nepravde vjekova

hrvatskog čovjeka

U našim je rukama

budućnost ovog naroda

bez Boga i Božjega

i ona nek' je prokleta

po srcu majke nebeske

zapalilo se ognjište

iznikla je mladica

iz Davidova korijena

Posvećene ruke sve

na molitvu se podigle

majčine utrobe

ponosom se obukle

MARIA

Maria, ti si mi sve što imam

Kad me boli, kad je pusta duša moja

Kad me tuga nosi, nisam više svoja

Maria, moja ljubav nije moja

Tebi smijem reći, ja sam za sve kriva

Bilo mi je dugo, predugo

A jednom sam pogriješila samo

Sve je prošlo, sve je ostalo

Živjelo se, prolazilo vrijeme

Neznam više što je najbolje

Ja sam dala sve što mogu dati

Ti pomozi, sad je najteže

Maria, ti si mi sve što imam

Kad me boli, kad je pusta duša moja

kad me tuga nosi, nisam više svoja

Maria, moja ljubav nije moja

GLORIA

Kada život krene samo

zlo i loše

kad mi se zatamni dan

Tebi mogu reći

jer me Ti razumiješ

kako je to biti sam

Ti si ljubav ljubavi

i srce srca

more, kiša, sunce i snijeg

bez tebe sam samo

list na vjetru

daj mi milost, vodi me

Glori aleluja

Ti si svjetlo svijeta

i duša duše

zemlja, voda, vatra i zrak

u Tebe se uzdam

daj mi snage

čula sam i vidjela znak

UČITELJU GDJE STANUJEŠ

Samo za tebe, samo na tvoju riječ

ja ostavljam sve, za tebe Isuse.

Samo za tebe, učinit ću sve baš sve,

svoj život ću dati, sve moje godine.

Samo da budem gdje si ti,

samo da živim u tvojoj ljubavi.

Učitelju gdje stanuješ, kaži gdje

stanuješ,

Jer želim ti doći i ostati s tobom

zauvijek.

Učitelju gdje stanuješ, kaži gdje

stanuješ,

Jer želim ti doći i ostati s tobom

zauvijek.

Samo za tebe i tvoje ljubavi

Koja živi u meni, sve rane liječi mi.

Samo za tebe, učinit ću sve baš sve,

svoj život ću dati, sve moje godine.

Samo da budem gdje si ti,

samo da živim u tvojoj ljubavi.

OPROSTITE NAM ANĐELI

Što je život da ga gaziš

koju vrijednost ima dom

što je račun da ne platiš

učinjena Srca svog

Što je sutra bez početka

što je dodir tijela tog

što je ljubav kad se bojiš

primljenoga dara tog

Oprostite nam anđeli

oprostite nerođeni

oprostite što vas nismo željeli

oprostite nam živeći

Oprostite nam anđeli

oprostite nerođeni

oprostite što vas nismo ljubili

oprostite na živeći, u vječnosti

Sloboda koja cijenu ima

smišljenoga plana tog

sve zbog laži, sve zbog hira

prolaznoga svijeta tog

Tuga, muka, strah i krivnja

ranjenoga srca mog

ostaje nam samo sjena

smrti koja nema grob

SVETA MAJKO

Ti si mi jedina nada

jer moj su srušili svijet

ja ništa nemam sada

ni plavog neba za let

Kaži mi nebeska mati

vidiš li gdje je sad on

nek tvoj ga blagoslov vrati

da opet zasja naš dom

Sveta majko moja

moli se za mene

mi smo djeca tvoja

teške su godine

Sveta majko moja

vrati nam mirne sne

sunce i radost

i sve najmilije

Maria

sveta majko moja

U TIŠINI HRAMA

Molim te Bože, za malo mira,

molim te bože za malo sreće,

Molim te Bože u ovoj noći,

stazom svjetla ti me vodi.

Vodi me bože zvjezdanom stazom

vodi me Bože sunčanom stranom

Vodi me bože u luku spasa,

da tamo nađem vječni mir.

Sve brige svoje, tebi dajem,

jer samo ti, radost daješ.

Primi o bože molitvu moju,

sve boli moje, život moj.

Još jednom bože u tišini hrama,

u sjeni svijeća ponizno te molim,

Dolinom suza prati me Bože,

jedina nado i jedini spas.

PUT ISTINA I ŽIVOT

Ne čuje se čovjek

pod težinom muka

najveća je moć

pružena ruka

Budućnost se vidi

u dječjim očima

na izvoru

napaja se nada

Velika sreća osjećaja

to je more bez kraja

Put je moj

put je istina i život

ljubav i mir

svijet milosti

nek se duša

s drugom dušom spaja

Bez povjerenja nema vrijednosti

bez poštenja nema radosti

budućnost nek cvjeta

u sjemenu danas

skromnost nam je ukras ljubavi

Velika sreća osjećaja

to je more bez kraja

Put je moj

put je istina i život

ljubav i mir

svijet milosti

nek se duša

s drugom dušom spaja

Teolozi zgroženi CD-om: To je tragedija kršćanstva!

PROVOKACIJA: Karizmatik Zlatko Sudac je svojim omotom CD-a razjario dio teologa koji smatraju da je ovaj put pretjerao jer se prikazuje kao Isus

18:55 13.06.2009. Piše: Boris Rašeta

Ne pitajte me za njega, zavapio je najuvaženiji hrvatski teolog dr. Adalbert Rebić. Nakon što smo mu pojasnili da želimo razgovarati samo o tome je li usporedba karizmatika Zlatka Sudca i Isusa korektna sa stajališta teologije, Rebić je uzdahnuo:

- To je katastrofa ljudskog uma, poraz kršćanske teologije. Slobodno me citirajte - naglasio je, komentirajući kristoliki hod po vodi Zlatka Sudca, u društvu Maje Blagdan i Ivana Puljića. Na isto pitanje dekan prebendarskog zbora Mijo Gabrić odgovorio je kako su mu vjernici samoinicijativno poslali omot.

- Oni koji Sudca drže prorokom i čudotvorcem, poštovat će taj CD. Neće u njemu vidjeti ništa sporno. Oni malo kritičniji bit će užasnuti - rekao je Gabrić te dodao da je jasno kako nešto nije u redu čim su vjernici sami poslali taj omot. Glasnogovornik Kaptola nije želio komentirati omot. Bijelu halju Sudac je kupio u Rimu. Cijena joj je do 4000 kuna. Cipele su mu od krokodilske kože, a medaljon s Isusom ne skida.

ZLATKO SUDAC KAO ISUS, MAJA I IVAN APOSTOLI

Na omotu Sudac hoda po vodi. Iznad glave mu piše: “Put, istina i život”. To Isus, prema Ivanu, kazuje Tomi. Isus hoda po vodi i poziva Petra, ovaj se uplaši i počne tonuti. No Maja Blagdan i Ivan Puljić ne tonu!

Izvor: 24 sata

Iz mog ugla, kako ja gledam na sve to, slažem se potpuno s ovim napisanim odgovorom koji sam stavio dolje ispod, jer to je poruka ove slike naslovnice CD-a vlč. Zlatka Sudca - Uzdat se u Gospodina. Odgovor na poruku koju daje ovaj CD leži upravo ovdje, slika s omota CD-a je samo simbolička, pronašao sam ovaj nadahnuti tekst na stranicama katolici na internetu (KNI), vrijedno je pročitati:

Uzdat se u Gospodina

Koliko puta smo u životu izrekli: ja mu vjerujem ili ja mu ne vjerujem.

Što smo time htjeli izreći?

U prvom slučaju:ja mu vjerujem željeli smo naglasiti da imamo u njega povjerenja, pouzdanje, da se uzdamo u tu osobu.. Da se uzdamo, nadamo da ta riječ koju je netko izgovorio da je istinita. U ovom drugom slučaju radi se o suprotnom, nevjerovanju, neuzdanju u toga drugoga.

Kada smo bili djeca, maleni uzdali smo se u riječ roditelja, imali smo povjerenja u riječ koju su nam izgovorili. Pogledali smo i znali smo da je riječ istinita, bili smo sigurni u njihovoj blizini.

Kada smo ih negdje izgubili, panično smo ih tražili.

Nedavno odmarajući se promatrao sam na plaži jednu djevojčicu i oca kako sui prolazili plažom. Djevojčica je hrabro koračala ispred oca, sigurna, odjednom se otac sakrio iza jednog bora. Sve je bilo u redu dok djevojčica nije primjetila da nema oca. Zastala je i potražila ga pogledom - još uvijek sigurna u sebe. Odjednom na licu primjetila joj se panika, očaj, strah, više nije bila sigurna u ...a onda se pojavio otac, otkrio se. Djevojčica je sva presretna poletjela u njegov zagrljaj, privinula se u njegov zagrljaj, opet sigurna.

U uskliku prije evanđelja u Aleluji čuli smo riječi psalmista: Uzdam se u Gospodina, uzdam se u riječ Njegovu.

Znači imam povjerenja, koje mi opet daje sigurnost da koračam stazom svoga života.Osjećam sigurnost. To je ono što zovemo vjerom. Ne postoji bez razloga ona stara izreka: Vjera je uzdanica u životu. Onaj koji se uzda u riječ Božju, koji joj vjeruje čini čuda nemoguća.

Petar čini nemoguće - hoda po vodi - sve dok ima povjerenja u riječ Isusovu - dođi. U trenutku sumnje postaje samo obični čovjek kome je nemoguće hodati po vodi. Ostavljen samo sili prirode - jakom vjetru - tone.

Prijatelji, možda tu leži dio odgovora na naša današnja potonuća, našu nemoć da odgovorimo naletima bura i oluja? Neznam. Ali znam da bi o tome bilo dobro razmisliti.

Vjerujem, ipak da bi bilo dobro zbog našeg dobra malo se više uzdat u Boga i njegovu moć, prijateljstvo i ljubav.

Znam samo, kada sam se u Boga uzdao da sam bio pobjednik, a kada nisam - val me života poklopio.

Pit

Izvor: Katolici na internetu

UZDAT SE U GOSPODINA

Preporučujem kupnju CD-a jer time pomažete izgradnju centra za branitelje na otoku Krku, i sve one koji imaju želju doći na duhovnu obnovu i seminar ozdravljenja i iscijeljenja. Taj centar vlč. Zlatko Sudac ne gradi radi zdanja, nego radi čovjeka, radi svih onih koji osjećaju potrebu približiti se Isusu, koji dolaze kako bi ozdravili tjelesno i duhovno, posebno duhovno.

Vlč. Zlatko Sudac neće čarobnim štapićem riješiti njihove probleme, ali će mnoge potaknuti da uđu u svoje srce, i u njemu razriješe odnos sa samim sobom i Bogom i tako pronađu put prema rješavanju svojih problema, i to je jedini način na koji je moguće zadobiti ozdravljenje duše i tijela, u molitvi i osobnom predanju Gospodinu našem Isusu Kristu. Drugog načina nema i svatko treba prihvatiti svoj križ i jedino po križu nam dolazi spasenje... Varaju se oni koji misle da bez osobnog predanja i prihvaćanja križa u radosti i zahvaljivanju Gospodinu, mogu na lak način zadobiti ozdravljenje duše i tijela, potrebno je predati Isusu sebe, svoj život, ali potpuno i moliti srcem...

7. Vazmena nedjelja - blagdan Marije Pomoćnice

2009-05-24T01:40:00.007+02:00

1. čitanje: Dj 1, 15-17. 20a. 20c-26

U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Psalam: 103 (102), 1-2. 11-12. 19-20ab

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova!

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!

2. čitanje: 1 Iv 4, 11-16

Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedoeimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Evanđelje: Iv 17, 11b-19

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: "Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.

Gospodine, danas nam u svojoj Velikosvećenićkoj molitvi koju izgovaraš Ocu na kraju posljednje večere kod koje si najavio svoju skoru smrt, moliš za učenike da budu u svijetu, ali ne od svijeta, kao oni što se ravnaju isključivo po svjetovnim kriterijima.. Želiš ih posvetiti i kažeš: "I za njih posvećujem samoga se da i oni budu posvećeni u istini". Isuse, posvećuje samoga sebe za učenike da i oni budu posvećeni u istini, svjesno polaziš u nasilnu smrt kao žrtveni dar Bogu i ljudima i moliš da po toj smrti Bog posveti učenike.Učenici će tako postajati i ostati drugačiji, ne svjetovni, ako budu živjeli objavu koju naviještaju. Učenici nisu od svijeta kao što ni Ti, Isuse nisi bio od svijeta, i to u molitvi zahvalno ističeš, ali i ostavljaš u nasljedovanje svojim učenicima i kasnijim vjernicima. Gospodine, u mesijanskom djelovanju nisi se vladao prema svjetovnim kriterijima, nisi išao samo za uspjesima i odobravanjem, nisi se dodvoravao bogatim i moćnim, nisi zaobilazio bolesne i neznatne. Želiš da takvi budu i Tvoji sljedbenici.Po riječi koju si im donio učenici produbljuju odnos s Bogom i tako se posvećuju. Tako posvećene, šalješ ih u svijet da nastavljaju Tvoje poslanje. Na temelju ovog odlomka iz evanđelja tražimo svaki za sebe i za cijelu Crkvu svjetlo i snagu da budemo u svijetu ali ne od svijeta.

Danas je ujedno i blagdan Marije pomoćnice, ovaj blagdan se inače slavi na poseban način kod Salezijanaca, na poseban način Mariju kao pomoćnicu štovao je Ivan Don Bosco, koji je i sastavio ovu molitvu Mariji:

MOLITVA SVETOG IVANA DON BOSCA MARIJI POMOĆNICI

MARIJO, MOGUĆA DJEVICE , TI VELIKA I SLAVNA OBRANO CRKVE , TI OSOBITA POMOĆNICE KRŠĆANA , TI KOJA OBRAĆAŠ NEPRIJATELJA , TI KOJA UKLANJAŠ KRIVOVJERJA, TI NAS PRATI SVOJOM MAJČINSKOM ZAŠTITOM , PRITECI NAM U NAŠIM POTREBAMA A U SLAVU OČEVA KRALJEVSTVA. PO KRISTU GOSPODINU NAŠEMU. AMEN.

Dopusti Majci Božjoj punu slobodu da se nama služi na slavu svojega Sina. Ispruži svoju ruku i čvrsto je stavi u Marijinu ruku!

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)

2009-05-21T00:00:00.001+02:00

1. čitanje: Dj 1

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."

Psalam 47

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

2. čitanje: Ef 4

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:

Evanđelje: Mk 16

I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Blagdan Uzašašća nas poziva da i mi uziđemo Bogu. Poziva nas: "Gore srca!", "Izdigni se!" Otajstva Kristova života, otajstva su i našeg života. On uzlazi na nebo, i mi smo pozvani uzići na nebo. Zemlja nije dom. Ovdje smo neprilagođeni, "kao da smo s neba pali".

Nebo nije prostor, već stanje življenja s Kristom. Pozvani smo već ovdje stvarati nebo. Biti kao stablo koje živi na zemlji ali s korijenjem u nebu. Ukorijeniti se u Kristu, zaodjenuti se njime, obući se u Silu odozgor.

Pozvani smo biti nebo jedni drugima. Čuo sam zaljubljeni momak kaže: "Kad vidim njene oči, kao da vidim dva Tiha Atlanska oceana."

K nebu se dolazi oslobađajući se zakona zemlje, njenih tereta. Anđeli imaju krila jer su slobodni od svega. Raketa da bi se oslobodila zemljine gravitacije treba potrošiti nekoliko tona goriva.

K nebu se ne može uspeti doli sa zemlje. Onaj tko lebdi u zraku, najprije treba pasti na zemlju – i odatle započeti uspon. Krist je uzdignut sa Maslinske gore, mjesta svog poniženja. I naša su uzdignuća sa mjesta naših poniženja.

Ipak, Krist je taj koji nas uzdiže. On je kao magnet koji za sobom povlači čavliće. Kristom zahvaćeni druge zahvaćaju. Uzlazimo zajedno, jedni druge povlačeći – u nebo koje je punina zajedništva.

Danas je posebno svečano u mojoj župi na Mejašima, župi sv. Spasa, ovo je starija slika crkve svetog Liberana i pastoralnog centra u izgradnji. Crkva i pastoralni centar izgrađeni su donacijom župe Paderborn u Njemačkoj i prilozima građana.

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

4. Vazmena - Nedjelja Dobrog Pastira

2009-05-03T00:01:00.002+02:00

1. čitanje: Dj 4,8-12:

Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

Psalam: 118,1.8-9.21-23.26.28.29:

Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

Aleluja!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u čovjeka.
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u mogućnike.

Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

2. čitanje: 1Iv 3,1-2:

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

Evanđelje: Iv 10,11-18:

"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

Predivan tekst o današnjem blagdanu preuzeo sam s stranice Katolici na internetu:

Četvrta uskrsna nedjelja - nedjelja Dobrog Pastira u Crkvi je posebno posvećena molitvi i razmišljanju o duhovnim zvanjima.
Na prvi pogled možda neobično. Zašto baš povezivati Dobrog Pastira i duhovno zvanje? Mogao se izabrati i bilo koji drugi dan, možda neki malo bliži suvremenom čovjeku … Pa ipak...
Ako zastanemo na trenutak i razmislimo razlozi počinju nicati pred nama...
Dobri Pastir - jer Isus poznaje i poziva svaku ovcu po imenu, svakome od nas upućuje poziv, bez obzira kakav on bio, drugačijim riječima, na drugi način, s drugačijim poslanjem...
Dobri Pastir - jer među ljudima bira one koji će u Njegovo ime biti pastiri - koji će više primiti, ali će se od njih više i tražiti, oni koji će nositi teška bremena odgovornosti za druge, ali i radost povjerenja koje im je iskazano, oni kojima će uvijek biti stalo, koji će uvijek htjeti, koji će ići naprijed ne pitajući za cijenu...
Dobri Pastir - onaj koji je tražio izgubljenu ovcu, ma kako daleko ona odlutala i ma kako malo ona zaslužila to traženje...
Dobri Pastir treba ljude koje čini pastirima kako bi tražili izgubljene po bespućima svijeta... s.

Berislava Grabovac

MOLITVA ZA DOBRE SVEĆENIKE

Gospodine, žetva je velika. Mnogi i dobri radnici su potrebni. Zato te molim:

Probudi u mnogim mladićima svetu želju za svećeništvom i redovništvom.

Daj svima, koje si poznavao da se ne umore, da ne smalaksaju.

Budi im svjetlo na putu prema Božanskom pozivu.

Daj radnicima u Tvome polju, u Tvojoj njivi, veliku vjeru, postojano ufanje i neograničenu ljubav.

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

3. Vazmena Nedjelja - Majka dobrog savjeta

2009-04-26T00:01:00.003+02:00

1. čitanje: Dj 3, 13-15. 17-19

U one dane: Reče Petar narodu: "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši."

Psalam: 4, 2. 4. 7. 9

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!

Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?"
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine, daješ miran počinak.

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!

2. čitanje: 1 Iv 2, 1-5a

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Evanđelje: Lk 24, 35-48

U ono vrijeme: Učenici su pripovjedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."

U Lauretanskim litanijama zazivamo Gospu kao Majku dobroga savjeta. Naš narod lijepo kaže da dobar savjet zlata vrijedi. Ako je pak Marija u nadnaravnom redu naša duhovna Majka, što je onda prirodnije nego da kod Nje tražimo savjeta? A što je to zapravo savjet? - Na to pitanje poznati teolog moralne teologije, isusovac o. Vermeersch ovako odgovara: "Savjet je pametna primjena općenitih načela na pojedinačan slučaj." Iz te definicije jasno se vidi kolika je vrijednost dobroga savjeta. Mi u životu znamo dobro ona opća načela, ali su pojedini slučajevi koji put tako složeni da nije uvijek lako ona opća načela ili neko od njih pametno primijeniti na određeni slučaj. I onda pametan savjet od razborita čovjeka zlata vrijedi. Sveti Oci i kršćanski pisci dovodili su Mariju uvijek u vezu bilo s Božjim bilo s dobrim savjetom. Sveti Augustin je čak naziva "djelom vječnoga savjeta". Sveti Anzelmo ovako piše: "Krist je u Mariji. Dakle je u Njoj sve blago Božje mudrosti i znanja." A sv. Albert Veliki, koji je na osobit način osjetio pomoć Marijina savjeta, naučava ovako: "Ni Adam prije grijeha, ni sv. Ivan Evanđelist koji je počivao na Gospodinovim grudima, ni apostol Pavao koji je bio uznesen u treće nebo, ne mogu imati onakvu mudrost savjeta i onako savršenu spoznaju nadnaravnih tajna, kao što je to imala Marija, Isusova majka, koja je upravo kao takva morala savjetovati i voditi samoga Isusa." Uočivši taj nauk, koji su najbolji crkveni pisci znali tako lijepo obrazložiti i definirati, razumjet ćemo zašto su se onda gotovo od reda svi veliki sveci, osnivači redova, učitelji duhovnoga života, misionari, vođeni nekim nadnaravnim instinktom, uvijek utjecali Majci Božjoj, i to ne samo za zaštitu, već tražeći kod Nje i od Nje savjeta u svojim velikim životnim pothvatima. U Italiji, u Genazzanu, nedaleko od Rima, koncem srednjega vijeka nastalo je i veliko svetište Majke Božje dobroga savjeta. Pobožna tradicija pripovijeda da je tamo na čudesan način 25. travnja 1467. prenesena jedna slika Majke Božje, koja se stoljećima prije toga štovala u gradu Scutari u Albaniji. Oko te slike razvila se u Genazzanu velika pobožnost, koja traje još i danas, tako da je Genazzano danas poznat kao veliko marijansko svetište ne samo u Italiji, nego i daleko izvan njezinih granica. Kako se 25. travnja slavi blagdan Sv. Marka, to se blagdan Majke dobroga savjeta slavi dan kasnije u Genazzanu, a i na mnogim drugim mjestima. Razni pape su svetište u Genazzanu obasuli mnogim duhovnim povlasticama, a neki su onamo u teškim časovima hodočastili kao hodočasnici. Pio IX. je to učinio i više puta. Njegov nasljednik Leon XIII. dao je da se slika Majke dobroga savjeta stavi i u glasovitu Sikstinsku kapelu u Vatikanu, a u Lauretanske litanije uveo je zaziv: "Majko dobroga savjeta, moli za nas!" Sliku Majke dobroga savjeta imao je i u svojoj radnoj sobi te se Gospi u molitvi često obraćao za savjet. I papa Ivan XXIII. nekoliko mjeseci nakon svoga izbora za papu pođe kao hodočasnik u Genazzano, da ondje, pred Gospom, svoj pontifikat preporuči Njezinu zavjetu. Nedaleko od Genazzana nalazi se vila San Pastore. To je ljetnikovac njemačkoga zavoda u Rimu Germanikuma. Kao pitomac toga zavoda i blagopokojni je kardinal Alojzije Stepinac u ljetnim mjesecima hodočastio u Genazzano Majci dobroga savjeta i ondje pred Njom izlijevao svoju pobožnu dušu. Mi ne moramo baš hodočastiti u Genazzano. To se od nas ne traži. No na svom životnom putu, poput najboljih sinova Crkve počevši od apostola, treba da hodočastimo Gospi, Majci dobroga savjeta. To hodočašće možemo učiniti pred svakom Njezinom slikom, kipom, u svakoj Njezinoj crkvi ili svetištu. Štoviše, i bez svega toga, jer se na svakom mjestu, u svaki čas, u svakoj životnoj prilici možemo k Njoj obratiti za savjet. Budimo uvjereni da to nikada neće biti uzalud!

Litanije Majke dobrog savjeta

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelja svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice,moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!
Majko dobrog savjeta, moli za nas!
Ti, Kćeri Oca nebeskog, moli za nas!
Ti, Majko Sina božanskog, moli za nas!
Ti, Zaručnice Duha Svetoga, moli za nas!
Ti, hrame Presvetoga Trojstva, moli za nas!
Savjetnice apostola, moli za nas!
Savjetnice mučenika, moli za nas!
Savjetnice priznavalaca, moli za nas!
Savjetnice djevica, moli za nas!
Savjetnice sviju svetih, moli za nas!
Savjetnice žalosnih i potištenih, moli za nas!
Savjetnice udovica i sirota, moli za nas!
Savjetnice zatvorenika, moli za nas!
Savjetnice siromaha, moli za nas!
Savjetnice svih koji su u nevolji, moli za nas!
Savjetnice obraćenika, moli za nas!
Savjetnice umirućih, moli za nas!
Savjetnice obitelji, moli za nas!
Savjetnice roditelja, moli za nas!
Savjetnice učitelja, moli za nas!
Savjetnice učenika i studenata, moli za nas!
Savjetnice djece i mladih, moli za nas!
Savjetnice u svim pogibeljima, moli za nas!
Savjetnice u svim napastima, moli za nas!
U svim prilikama života, udijeli nam dobar savjet!
U svakoj sumnji i neodlučnosti, udijeli nam dobar savjet!
U napastima i zasjedama, udijeli nam dobar savjet!
U progonima i klevetama, udijeli nam dobar savjet!
U svakoj nepravdi, udijeli nam dobar savjet!
U križu i boli, udijeli nam dobar savjet!
U svim pogibeljima duše i tijela, udijeli nam dobar savjet!
U svim našim potrebama, udijeli nam dobar savjet!
U svim našim poslovima, udijeli nam dobar savjet!
Na smrtnom času, udijeli nam dobar savjet!
Ti Majko dobrog savjeta, udijeli nam dobar savjet!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Moli za nas Majko dobrog savjeta!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:
Bože, dijelitelju svih dobrih i savršenih darova, daj da mi, koji se utječemo Mariji, našoj dragoj Majci, u svim našim nevoljama i potrebama, njenim majčinskim zagovorom zadobijemo dobar savjet i pomoć. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

Druga Vazmena nedjelja - Blagdan Božanskog Milosrđa

2009-04-19T00:00:00.001+02:00

1. čitanje: Dj 4, 32-35
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

Psalam: 118 (117), 2-4. 15c. 16a. 17-18. 22-24

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Gospodnja se proslavi desnica,
Gospodnja me uzdigne desnica,
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

2. čitanje: 1 Iv 5, 1-6

Predragi! Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Milosrdni Isuse, Tvoj večernji susret s apostolima i značaj tog događaja prekrasno nam je u svojoj meditaciji opisao pater Slavko Pavin. Zbog važnosti primjene u svakodnevnom životu donosim je u cjelosti:

USKRSLI ISUS MEĐU SVOJIM UČENICIMA

(Mk 16,14; Lk 24,36-43; Iv 20,19-29)

Tijekom uskrsnog dana, učenici su dobivali sve više informacija o Isusu uskrsnulome. Tako ih je Isus pripremao za večernji susret.
"Uvečer, dok su vrata kuće bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus..." Možda je Isus čekao večer, jer je ona vrijeme intimnosti (kao što je to bilo na Posljednjoj Večeri)? Možda je čekao da se apostoli otvore stvarnosti o kojoj im je govorio?
"... dok su vrata kuće bila zatvorena" Zatvorenost, njihova i moja nemoć da se otvorimo pravoj stvarnosti, vječnoj istini, dobroti, ljubavi, velika je kočnica na putu prema vječnosti. Isus je jači od njihove i moje zatvorenosti.
"...od straha pred Židovima" Oni su u petak izgledali jači od Isusa, od istine, od pravde... Apostoli se pokušaju, na primitivan način, zaštititi: zaključali su i zabarikadirali vrata. Još nisu imali snage Duha Svetoga da nadvladaju strah. Svi imamo neke svoje "Židove" - i u svom biću i izvana: bojimo se neuspjeha, slabosti, nepravde; napora i žrtava; ljudskih misli i riječi, zlih postupaka, samoće... smrti. Prepoznajem li u sebi strah i zatvorenost? Isus je pobijedio smrt, izvor svih strahova. Pokazao mi je da se preko svih gubitaka može i mora doći do pobjede, do života. Vjerujem li mu?
"... dođe Isus i stade u sredinu". Ne smetaju mu zatvorena vrata, ni strah učenika. Za Njega nema više zapreka. On želi doći k meni u moje zatvoreno srce. Ako ga zamolim, on će sada doći. Dokaz njegove prisutnosti jest mir u srcu. To je njegov pozdrav, dar svima.
"Isus im reče: Mir vama!» Želi mi dati svoj mir, mir pobjednika, mir sigurnosti. Mir svijeta je u postignuću nekog dobra koje prolazi. Mir Kristov je trajni mir. Temelji se na istini da u svakoj prilici i neprilici mogu duhovno rasti, ići prema cilju. To je mir borca koji je dobro naoružan i koga neprijatelj ne može svladati.
"Pokaza im ruke i bok!" - znakove svoje borbe, patnje i pobjede. On je onaj isti Isus, koji je bio predan, mučen, raspet. Sada je opet živ.
"Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!" Ponovno im govori: «Mir vama!» A onda im naređuje da nastave njegovo Djelo Spasenja. On im osigurava mir, a to znači pobjedu nad svim neprijateljima. Jesam li spreman surađivati u Kristovu Djelu Spasenja? Imam li u sebi Njegov mir? Širim li ga oko sebe?
"Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojim zadržite, zadržani su im!» Daje im dar Duha Svetoga i moć opraštanja grijeha. Apostoli su slabi ljudi. Duh Sveti bit će njihova snaga. Kod ispovijedi u formuli odrješenja slušam riječi: "...I izlio je Duha Svetoga za oproštenje grijeha..." Duh čisti od grijeha, preobražava, daje Božji život.
Isus naređuje svima da opraštamo grijehe izvan sakramenta Pomirenja. Samo snagom Duha Svetoga čovjek može velikodušno i radosno oprostiti drugima. Molim li snagu Duha Svetoga da mogu drugima oprostiti? Osloboditi se gorčine, ljutnje, želje za osvetom?
"Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati." Toma nije bio s ostalima. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. Slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.
"Mir vama!" - "Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!"... Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže "znake s neba" zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?
"Gospodin moj i Bog moj!" Riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja.
"Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!" Ne vidjeti, a vjerovati znači ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego isključivo na Riječ Božju. Ako vjerujem da mi Bog sve okreće na dobro, neće mi biti teško povjerovati i onda kada mi se čini da je sve i Bog protiv mene. Nije važno razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu. Molit ću Gospodina da mi se objavi, da mi kaže, makar riječi prijekora, ali riječi koje će me uvjeriti da je on živ, prisutan u meni, da On i u meni pobjeđuje sve zlo.

Upravo je današnja nedjelja blagdan Božjeg milosrđa koji je 2000. godine ustanovio papa Ivan Pavao II. Te iste godine Sveti je Otac proglasio svetom navjestiteljicu Božjeg milosrđa, poljsku mistikinju i redovnicu Faustinu Kowalsku.

Čin posvete svijeta Božjem Milosrđu

Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakog čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje Milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade.

Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, smiluj se nama i cijelome svijetu. Amen.

Ivan Pavao II.

Posveta Milosrdnom Isusu

Milosrdni Isuse, Tvoja je dobrota neizmjerna i Tvoje riznice milosti su neiscrpne. Ima pouzdanja bez kraja u Tvoje Milosrđe koje premašuje sva Tvoja djela. Posvećujem se potpuno Tebi, da bih živio u milosti i ljubavi, koje su ključale iz Tvoga Srca na Križu. Želim širiti Tvoje Milosrđe, vršeći djela ljubavi tjelesna i duhovna, posebno obraćajući griješnike, tješeći i pomažući siromahe, žalosne i bolesne.

Štiti me kao Svoje vlasništvo jer se bojim svoje slabosti i uzdam se u Tvoje Milosrđe, Neka bi cjelokupno Čovječanstvo upoznalo neizmjernu dubinu Tvoga Milosrđa, neka se u čovječanstvu zapali nada spasenja, neka Te svi slave kroz svu Vječnost. Amen.

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

Znaš li o Uskrsu prave stvari?

2009-04-14T00:00:00.003+02:00

KVIZ

Znaš li o Uskrsu prave stvari?

Uskrsni Ponedjeljak

2009-04-13T00:00:00.003+02:00

1. čitanje: Dj 2, 14. 22-32

Na nad Pedesetnice ustade Petar zajedno s Jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: 'Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.' Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: 'Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.' Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

Psalam: 16 (15), 1-2a. 5. 7-8. 11

Ti si Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: "Ti si moj gospodar!"
Gospodin mi je baština i čaša:
"Ti u ruci držiš moju sudbinu."

Ti si Gospodine, baština moja!

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Ti si Gospodine, baština moja!

Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Ti si Gospodine, baština moja!

Evanđelje: Mt 28, 8-15

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas.

Gospodine, kao što vidimo kamen je odvaljen i ništa više ne zatvara mjesto gdje su položili Tvoje mrtvo, izmučeno tijelo. Uklonila ga je upravo snaga tvoje ljubavi, u kojoj stvaraš novo, daruješ nam neuništivu nadu i vječni život. Tvoje uskrsnuće je pobjeda ljubavi u kojoj pobjeđuješ smrt, mržnju i grijeh, pobjeđuješ samog kneza tame.
Ukazuješ se onima koji su željni tvoje ljubavi, koji prihavaćaju ponudu tvoje ljubavi svakom stvorenju. Isuse, želiš da svi shvate kako si uskrsnuo za sve ljude, želiš uskrsnuti u svima nama, da bismo se izdigli iz svega što nas je pritiskalo, iz naših grijeha, da u nama uskrsne iz groba naša nada, kako bi tako po nama mogao uskrsnuti u drugima.
Tvoja muka i smrt na križu, Tvoje uskrsnuće, je osmišljavanje naših životnih patnji, svojom ljubavlju nam jasno pokazuješ da bez križa nema ni uskrsnuća. Ima ih koji ni danas na prihvaćaju križ, odriču se znaka kojim su otkupljeni, i oni poput glavara svećeničkih nakon tvog uskrsnuća nisu htjeli i ne žele priznati da si uskrsnuo, ne žele shvatiti da svojom žrtvom daruješ ljubav i činiš novo, novog čovjeka koji je spreman pružiti ljubav. Onima koji su željni Tvoje ljubavi pokazuješ puninu radosti, jer Ti si Gospodine, baština moja!

Uskrs - Vazam

2009-04-12T00:01:00.000+02:00

1. čitanje: Dj 10, 34a. 37-43

U one dane: Prozbori Petar: Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Psalam: 118 (117), 1-2. 16-17. 22-23

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

Gospodnja me uzdigne desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

2. čitanje: Kol 3, 1-4

Braćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Gospodine, na uskrsno jutro došla je na Tvoj grob prva Marija Magdalena, ona ista koja Ti svojim suzama opra noge i svojom ih kosom obrisa. Ona dolazi na grob da oplakuje mrtvog Učitelja i prijatelja. Kad otkrije da je grob prazan, trči Šimunu Petru i drugom učeniku: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše!" Upute se zatim Ivan, učenik kojeg je Isus posebno ljubio I Šimun Petar, ali iako Ivan prvi dolazi na grob, on čeka da Šimun Petar ustanovi kako je grob prazan. Time voljeni učenik i njegova zajednica poštuju prvenstvo Petra koji je službeni svjedok Krista Uskrsloga. Isuse, dok se Petar čudi, Ivan vidje i povjerova, oni još ne upoznaše pisma da trebaš ustati od mrvih. Napomena "vidje i povjerova" tiče se na ovoj misi svakoga od nas. Mi danas "vidimo" Crkvu koja živi od prvog uskrsnog jutra, sabire se oko uskrslog Krista svakog prvog dana u tjednu, svake Nedjelje, i vjeruje da Uskrsli ostaje prisutan u njoj - po evanđelju koje se na misi naviješta, po posvećenim darovima kruha i vina, po zaređenim predstojnicima, po sabranoj zajednici krštenika. Danas želimo dublje gledati i vjerovati. Isuse, pobijedio si zlo grijeha, otkupio si nas svojim uskrsnućem i darovao nam novi život, daj nam milost da obnovljeni vazmenim otajstvima radosno prinosimo žrtvu kojom se Crkva Božja nanovo rađa i hrani. Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

Velika Subota

2009-04-11T15:00:00.000+02:00

Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar. Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“.

Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Devetnica i Krunica Božanskom Milosrđu

2009-04-10T15:00:00.000+02:00

Pobožnost milosrdnom Isusu

Pobožnost milosrdnom Isusu u času njegove smrti (15 sati)

U času Tvoje smrti na križu, razapeti, Milosrdni Isuse, klanjam Ti se, slavim Te i molim, svojim neizmjernim Milosrđem obuhvati cijeli svijet naročito grešnike i umiruće.

O Krvi i Vodo što si potekla iz Srca Isusova kao izvor Milosrđa za nas.
Uzdamo se u Tebe!

Božje Milosrđe, utjelovljeno u Srcu Isusovu.
Preplavi cijeli svijet i izlij se na nas.

Isuse, ja se uzdam u Tebe.
Majko Milosrđa, moli za nas.

Sv. s.Faustino i Oče Mihaele, molite za nas.

13. II (1937.) Danas za vrijeme Muke, ugledah izmrcvarenog Isusa s trnovom krunom, s komadom trske u ruci. Isus je šutio a vojnici su se trudili oko oklade da bi Ga mučili. Isus ništa ne reče. On me samo pogleda. U tom trenutku sam osjećala Njegovu tako užasnu muku. Jedva možemo slutiti što je Isus za nas trpio još prije svog razapinjanja. Moja je duša puna bola i čežnje. U svojoj sam duši osjećala veliku mržnju prema grijehu i moja mi se najmanja nevjernost čini kao gorostasno brdo. Činim zadovoljštinu mrtvenjem i pokorom. Kad vidim izmrcvarenog Isusa, srce mi se hoće razderati, razmišljam što bi se dogodilo s grešnicima kad ne bi za se koristili Isusovu muku. U Njegovoj muci vidim svo more milosrđa.

DEVETNICA I KRUNICA BOŽANSKOMU MILOSRĐU

JEDINO SAM JA LJUBAV I MILOSRĐE. NI NAJVEĆEGA GREŠNIKA NE MOGU KAZNITI AKO ZAZOVE MOJE MILOSRĐE VEĆ MU U SVOJEMU BESKRAJNOM I NEISCRPNOME MILOSRĐU OPRAŠTAM.

1. Kristove riječi svetoj sestri Faustini

(Proglašena blaženom 18. travnja 1993., a svetom 30. travnja 2000.)

»Obećajem da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. Već na ovome svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima, posebno pak u smrtnom času. Ja, Gospodin, štitit ću je kao svoju čast. Zrake na slici označuju krv i vodu koje potekoše iz dubine mojega milosrđa, u času kad je moje umiruće srce na križu bilo kopljem probodeno.«
»Kćeri moja, govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnome milosrđu. Ja želim da blagdan božanskoga milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grješnika. Toga dana izlit će se punina mojega milosrđa. Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tomu izvoru. Tko god se toga dana ispovijedi i pričesti, dobit će potpun oprost od grijeha i kazna za grijehe. Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji. Želim da se Blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa.«
»Duše koje šire štovanje mojega milosrđa štitit ću cijeloga života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im spasitelj, a ne sudac. U tome zadnjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe jer je neće stići pravda!«
»Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.«
»Duše koje mole krunicu Božanskoga Milosrđa bit će u svojem životu uključene u moje milosrđe, napose u smrtnome času.«
»Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.«

Spasiteljevo obećanje umirućima

»Ako se ova krunica bude molila kod nekoga umirućega, ublažit će se gnjev Božji, a beskrajno Milosrđe zagrlit će dušu umirućega, primjenjujući na nju bolne patnje svojega Božanskoga sina.«

2. Devetnica na čast Božanskomu milosrđu

Isus je priopćio sestri Faustini želju da se kao priprema za »Blagdan Božanskoga milosrđa« obavi devetnica Njemu u čast. Devetnica započinje na Veliki petak, a završava u subotu uoči Bijele nedjelje. (Ta se devetnica može moliti i u svako drugo vrijeme.) Gospodin je rekao sestri Faustini: »Želim da ovih devet dana dovodiš duše k izvoru mojega milosrđa kako bi u njemu našle snagu, milost i hrabrost za ovaj život, posebno u trenutku smrti. Za ove pobožnosti dijelit ću svakojake milosti.«

Evo kako se moli devetnica:

Prvi dan
ISUS: »Danas mi prinesi sve ljude, naročito grješnike, i uroni ih u more mojega milosrđa. Time mi smanjuješ gorčinu zbog izgubljenih duša.« Kao odziv tomu Isusovom pozivu moli se najprije: Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu, zatim Krunica na čast Božanskoga milosrđa. Na kraju se preporučuju i Zazivi Božanskom milosrđu.

Drugi dan
ISUS: »Danas mi prinesi duše svećenika i redovnika, uroni ih u moje beskrajno milosrđe. One su mi dale snagu da izdržim svoju pregorku muku. Po njima će se izliti rijeke mojega milosrđa na cijelo čovječanstvo.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Treći dan

ISUS: »Danas mi prinesi sve vjerne i pobožne duše, uroni ih u more mojega milosrđa. Ove su me duše krijepile na mojem putu muke, one su mi bile kapljica utjehe u moru gorčine.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Četvrti dan
ISUS: »Danas mi prinesi pogane i one koji me još ne poznaju. U svojoj pregorkoj muci ja sam na njih mislio, a njihov je budući žar tješio moje srce. Uroni ih u more mojega milosrđa.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Peti dan

ISUS: »Danas mi prinesi duše krivovjeraca i otpadnika, uroni ih u more mojega milosrđa. Za moje pregorke muke one su rastrgale moje tijelo i moje srce – moju Crkvu. Ako se one vrate u krilo Crkve, izliječit će moje rane i ja ću osjetiti utjehu u svojim bolima.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Šesti dan

ISUS: »Danas mi prinesi nježne i ponizne duše, kao i duše male djece, uroni ih u moje milosrđe. One su najsličnije mojemu srcu, i davale su mi snagu u mojoj pregorkoj smrtnoj muci. Bile su kao zemaljski anđeli koji bdiju na mojim oltarima. Na njih ću izliti slapove milosti, jer su samo ponizne duše u koje stavim sve svoje povjerenje u stanju primiti moje darove.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Sedmi dan
ISUS: »Danas mi prinesi one duše koje na poseban način štuju i časte moje milosrđe. Te duše najviše sudjeluju u mojim patnjama i najviše su prodrle u moj duh. One su živa slika mojega milosrdnoga srca. Ove će se duše u budućem životu pojaviti u posebnome sjaju i ni jedna od njih neće doći u pakao. U njihovome smrtnome času bit ću uz njih.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Osmi dan

ISUS: »Danas mi prinesi duše iz čistilišta i uroni ih u bezdan mojega milosrđa da bi rijeke moje krvi ublažile njihove muke! Ove su mi siromašne duše drage dok zadovoljavaju Božanskoj pravednosti. Možete pomoći tim dušama da im ublažite patnje crpeći iz blaga Crkve oproste i prinoseći žrtve zadovoljštine. O, kad biste vidjeli njihove patnje, ne biste im prestali prinositi darove svojih molitava kako bi otplatile dug mojoj pravednosti.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

Deveti dan

ISUS: »Danas mi prinesi mlake duše i uroni ih u more mojega milosrđa. Ove mi duše najbolnije ranjavaju srce. One su me najviše rastužile u Maslinskome vrtu i istrgnule iz mojega srca vapaj: »Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka na bude moja, nego Tvoja volja!« Za njih je moje milosrđe jedini spas.« (Slijede molitve kao prvoga dana.)

3. Krunica na čast Božanskoga milosrđa

Moli se na običnoj krunici ovako:

Na prva tri zrnca moli se:

Očenaš, Zdravomarijo, Vjerovanje.

Na svih pet desetica moli se:

a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga Preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta.

b) na mala zrnca (10 puta):
Po pregorkoj muci Isusovoj,
Smiluj se nama i cijelome svijetu.

c) na kraju krunice doda se (tri puta):
Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu.

»Moli trajno krunicu koju sam te naučio. Onomu tko je bude molio udijelit će se veliko milosrđe već za života, a posebno na času smrti.«

4. Zazivi Božanskomu milosrđu

Isus je objavio sestri Faustini veliku moć ovih zaziva. »Božja je ljubav cvijet, a milosrđe je plod toga cvijeta. Ako neka duša sumnja, neka čita zazive Božanskomu milosrđu i steći će pouzdanje!« (sestra Faustina).

{ Nakon svakog zaziva reći: Uzdamo se u Te! }

Božansko milosrđe, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva,
Božansko milosrđe, ti izrazu Njegove najveće moći,
Božansko milosrđe, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova,
Božansko milosrđe, koje si nas iz ništavila pozvalo u život,
Božansko milosrđe, koje obuhvaćaš čitav svijet,
Božansko milosrđe, koje nam daruješ besmrtan život,
Božansko milosrđe, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna,
Božansko milosrđe, koje nas oslobađaš od bijede grijeha,
Božansko milosrđe, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje,
Božansko milosrđe, koje se na nas izlijevaš iz rana Kristovih,
Božansko milosrđe, koje nam izvireš iz Presvetog Srca,
Božansko milosrđe, koje si nam dalo Presvetu Djevicu za Majku milosrđa,
Božansko milosrđe, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet,
Božansko milosrđe, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata,
Božansko milosrđe, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore,
Božansko milosrđe, neizmjerno u sakramentu oltara i svećeništva,
Božansko milosrđe, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri,
Božansko milosrđe, u obraćenju grješnika,
Božansko milosrđe, koje posvećuješ pravednike,
Božansko milosrđe, koje usavršuješ svete,
Božansko milosrđe, vrelo bolesnicima i patnicima,
Božansko milosrđe, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca,
Božansko milosrđe, ufanje onih koji očajavaju,
Božansko milosrđe, koje uvijek i svagdje pratiš sve ljude,
Božansko milosrđe, koje nas ispunjaš milostima,
Božansko milosrđe, mire umirućih,
Božansko milosrđe, koje nas čuvaš od paklenog ognja,
Božansko milosrđe, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu,
Božansko milosrđe, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih,
Božansko milosrđe, beskrajno u svim tajnama vjere,
Božansko milosrđe, neiscrpivi izvore čudesa,

V. – Bog je milosrdan i pun samilosti, spor na srdžbu i pun dobrote.
R. – Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božanskomu.

Pomolimo se: O Bože, čijemu milosrđu nema kraja, čija je samilost neiscrpiva, pogledaj milostivo na nas, umnoži u nama djelo svojega milosrđa da ne očajavamo ni u najvećim iskušenjima, nego da se uvijek u sve većem pouzdanju predajemo Tvojoj svetoj volji, ljubavi i milosrđu! Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s Tobom i s Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova! Amen!

Veliki Petak - obredi velikog Petka

2009-04-09T23:45:00.008+02:00

1. čitanje: Iz 52,13-53,12

Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! 14tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu: "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Psalam 31,2.6. 12-13. 15-16. 17.25

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Dušmanima svojim postao sam ruglo,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k'o razbijena posuda.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

2. čitanje: Heb 4,14-16,5,7-9

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

Evanđelje: Iv 18,1-19,42

To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.

Šesta riječ

Svršeno je! Iv 19,30
Zapravo si rekao: dovršeno je. Da, Gospodine, došao je tvoj kraj. Kraj tvoga života. Kraj tvoje časti, tvoga ljudskog nadanja, kraj tvoje borbe i tvoga rada. Sve je prošlo i minulo. Sve je postalo prazno. I tvoj je život protekao. Beznadno i nemoćno. Ali taj kraj je tvoje dovršenje. Jer kraj u vjernosti I ljubavi je dovršenje. I tvoj poraz je tvoja pobjeda. Gospodine, kad ću jednom shvatiti taj zakon tvojega, a time i mojega života? Zakon koji kaže da je smrt život, samoprijegor vlastiti dobitak, siromaštvo bogatstvo i bol milost, da je svršetak doista dovršetak? Da, ti si dovršio. Dovršen je nalog što ti ga je dao Otac. Ispijena je čaša koja te nije smjela mimoići. Pretrpio si strašnu smrt. Dovršeno je otkupljenje svijeta. Pobijeđena je smrt. Svladan je grijeh. Nemoćna postade moć duhova tame. Otvorena su vrata života. Zadobivena je sloboda djece Božje. Sada može puhati Duh milosti. I već se počinje polako, kao u praskozorje, rumeniti mračni svijet u žaru tvoje ljubavi, i samo jedan mali trenutak - mali trenutak što ga zovemo povijest svijeta – i on će se zapaliti i zažariti i biti vatra tvoga božanstva, i sav će svijet biti uronjen u blaženo ognjeno more tvoga života. Sve je dovršeno. Dovrši i mene u svome Duhu, ti dovršitelju cijeloga svijeta, ti Riječi Očeva, koja je sve dovršila u tijelu i svojim mukama. Hoću li i ja u povečerje svoga života smjeti reći: Svršeno je, izvršio sam nalog što si mi ga dao? Hoću li i ja smjeti moliti tvoju velikosvećeničku molitvu kad padne na me smrtna sjena: Oče, došao je čas... Ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe (Iv 17,1 sl.) - ? O Isuse, kakav god bio nalog koji mi je dao Otac - velik ili malen, sladak ili gorak, život ili smrt - daj da ga izvršim kao i ti koji si već sve dovršio, pa i moj život, kako bih ga i ja mogao dovršiti.

Karl Rahner (ZADNJIH SEDAM ISUSOVIH RIJEČI)

KLANJAMO TI SE KRISTE I BLAGOSLIVLJAMO TEBE, JER SI SVOJIM SVETIM KRIŽEM SVIJET OTKUPIO!

Veliki Četvrtak - Misa večere Gospodnje

2009-04-09T00:00:00.010+02:00

1. čitanje: Izl 12,1-8.11-14

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

Psalam: 116,12-13. 15-16. 17-18

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Što da uzvratim Jahvi
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Jahvino.

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika njegovih.
Jahve, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Jahvino.
Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

2. čitanje: 1 Kor 11,23-26

Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

Evanđelje: Iv 13,1-15

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

Gospodine, znao si da je došao Tvoj čas, da prijeđeš s ovoga svijeta Ocu, ali budući da si ljubio svoje učenike, do kraja si ih ljubio, te si uzeo praonik i počeo im prati noge. Uz toliku ljubav što si upravo te večeri ustanovio svetu Euharistiju i ostavio nam svima hranu za vječni život, po kojoj si trajno s nama povezan. Isuse, svojim učenicima si u poniznoj gesti pranja nogu želio pokazati da ih želiš obasuti svojom ljubavlju, želiš im služiti. Njihov autoritet, Gospodin u punom smislu riječi, a ipak se saginješ pred svakim učenikom i činiš ono što se smatralo činom sluge ili roba, poručuješ mu tom gestom da smije s Tobom računati, da mu se stavljaš na raspolaganje, želiš svakome reći da ga toliko ljubiš da ćeš biti sretan ako dopusti da mu učiniš i najmanju, najponizniju uslugu.
U vremenima u kojima živimo često puta svatko od nas želi biti nešto vrijedniji od drugog, želi biti iznad ostalih, želi da ga cijene i očekujemo priznanja. Gospodine, pozivaš nas na poniznost, pozivaš na služenje. Svojim primjerom pokazuješ nam kako trebamo činiti jedni drugima, želiš da Te upravo shvatimo u ovoj gesti, i jedino tako ćemo razumjeti da tko želi nešto vrijediti, neka se stavi u službu drugima. Upravo veliki Četvrtak nas poziva da okrijepljeni Otajstvom Euharistije možemo spremno prihvatiti služiti drugima, a to ćemo Isuse jedino moći ako Ti dođeš u naše srce i ako budemo imali udijela s Tobom.

Isusovi posljednji trenuci na zemlji

2009-04-08T22:01:00.002+02:00

Kviz

Isusovi posljednji trenuci na zemlji

Velika Srijeda

2009-04-08T00:12:00.007+02:00

1. čitanje: Iz 50, 4-9

Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti.

Psalam 69,8-10. 21-22. 31. 33-34

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh;
čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Evanđelje: Mt 26,14-25

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

Apostoli su se upitali "Da nisam ja Gospodine?", kada si im rekao: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Gospodine, znao si da će Te jedan od učenika izdati, jedan od najbližih, od onih u koje imaš povjerenje. Nažalost, svjedoci smo da se danas sve više događa da ljudi vide drugoga samo kad im nešto treba, ne iz iskrene ljubavi i potrebe jednoga za drugim, i upravo zato su spremni zaboraviti sve dobro koje im je učinjeno, i u stanju su nanijeti ogromnu bol. Isuse, doživljavaš razočarenje koje je tako bolno, a toliko blizu ljudskim patnjama, i u tome si htio biti nama jednak, možemo zato biti sigurni da ćeš nas razumjeti u ovakvim situacijama, kad nas drugi izdaju. Ali i u tom trenutku izdaje, Ti si ipak onaj koji beskrajno ljubi, ne reagiraš poput nas u trenutku izdaje, bijesom, ljutnjom, mržnjom na izdajnika, nego Ti je žao onoga tko Te izdao, i sasvim smireno odgovaraš na njegov upit, premda je to bolno i radi se o velikom razočarenju. Zanimljiva je i reakcija apostola, svi su se upitali: "Da nisam ja Gospodine?" Upravo ovo pitanje je izazov za sve nas, u osobnom preispitivanju, da nisam ja onaj koji je izdao svoju vjeru, koji je zaboravio što si za mene podnio, pretrpio, otkupio me svojom krvlju, svojom mukom i uskrsnućem, a ja u svojoj nezahvalnosti zaboravljam na to, izdajem Te svojim grijesima. Oprosti mi Isuse. Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Veliki Utorak

2009-04-07T00:07:00.007+02:00

1. čitanje: Iz 49, 1-6

Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

Psalam: 71, 1-6.15.17