Gospa Lurdska

Pobožnost Majci Božjoj Lurdskoj

1. Oče nebeski, htijući izvršiti djelo otkupljenja svijeta ti si poslao svoga Sina rođena od žene da primimo posinjenje. Tako si učinio da Marija, majka tvoga Sina, koju u ovoj crkvi radosno nazivamo Majkom Božjom Lurdskom, svojom vjerom, poslušnošću, ufanjem i žarkom ljubavlju sudjeluje u djelu otkupljenja. Materinskom ljubavlju kojom je ljubila svoga Sina ona nam je, vođena njegovim Duhom, po poniznoj i nevinoj pastirici svetoj Bernardici poručila da smo pozvani na trajno obraćenje i krepostan život. Po njezinu zagovoru daj da životom slavimo tebe, jedinoga Boga, te ispunjeni Duhom Svetim budemo svjedoci Evanđelja Isusa Krista.

Zdravo Marijo… Pomoćnice kršćana, moli za nas!

2. Oče nebeski, ti si na različite načine govorio ljudima i narodima. U svome Sinu pokazao si nam neizmjernu ljubav. On nas je na križu, predao svojoj Majci u ruke. Ona se kao Majka Crkve brine za svoju djecu. Tako je i u Lurdu učinila da provre izvor u kojem je preko stotinu godina mnoštvo tvoje bolesne djece našlo svoje duševno i tjelesno zdravlje. Učini Oče sveti, da po zagovoru Majke Božje Lurdske,na ljekovitim izvorima svetih sakramenata, koji su provreli iz božanskog Srca tvojeg Sina, tvoja djeca, oboljela u duši i tijelu, ponovno pronađu svoje ozdravljenje.

Zdravo Marijo… Zdravlje bolesnih, moli za nas!

3. Oče nebeski, Majka tvoga Sina u Lurdu je, kroz svjedočanstvo svete Bernardice,najozbiljnije preporučila ljudima da čine pokoru kako bi u tebi našli milost i oproštenje te da ustrajnom molitvom, posebice svete krunice, oblikuju svoj životni hod prema spasenju. Ispuni nas Duhom svoga Sina, kojim je i Marija, naša Majka, bila prožeta, da uzmognemo shvatiti njenu poruku, te da ti pokorom, dobrim djelima i strpljivošću u teškoćama omilimo, a čestim i pobožnim moljenjem svete krunice produbimo vjeru u tvoga Sina.

Zdravo Marijo… Utočište grešnika, moli za nas!

Moli za nas, Majko Božja Lurdska. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući Bože, ti si bezgrešnim Začećem Djevice Marije pripravio dostojno prebivalište Sinu svojemu. Daj, molimo te, da slaveći spomen njezinoga ukazanja rastemo u vjeri, nadi i ljubavi te prispijemo u tvoj zagrljaj. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Pjesma:

Sred te se pećine

Sred te se pećine Marija javi,

Iz rajske visine svak je pozdravi:

Zdravo, zdravo, zdravo, Marijo!

Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Djevojče moleći hitru uz Gavu

Tuj gleda nebeske Marije slavu.

Zdravo,...

Marija bezgrešna zove se Djeva;

Bernarda joj prva hvalu tu pjeva.

Zdravo,...

Svud narod vijest ovu brzo dočuje

I sa svih strana k Lurdu putuje.

Zdravo,...

Hrvati se, evo, k tebi utiču

I s pjesmom ti, Djevo, veselo kliču:

Zdravo,...

Litanije naše Gospe Lurdske

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju Svijeta, Bože.
Duše Sveti, Bože.
Sveto Trojstvo, jedan Bože.
Sveta Marijo, moli za nas.
Sveta Bogorodice,
Majko Kristova,
Majko našeg Spasitelja,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice kršćana,
Naša Gospo Lurdska, izvore ljubavi,
Naša Gospo Lurdska, majko siromašnih,
Naša Gospo Lurdska, majko hendikepiranih,
Naša Gospo Lurdska, majko siročadi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih ljudi,
Naša Gospo Lurdska, majko svih naroda,
Naša Gospo Lurdska, majko Crkve,
Naša Gospo Lurdska, prijateljice osamljenih,
Naša Gospo Lurdska, utjeho žalosnih,
Naša Gospo Lurdska, utočište beskućnika,
Naša Gospo Lurdska, vodiljo putnika,
Naša Gospo Lurdska, okrepo slabih,
Naša Gospo Lurdska, utočište grješnika,
Naša Gospo Lurdska, utjeho patnika,
Naša Gospo Lurdska, pomoćnice umirućih,
Kraljice neba,
Kraljice mira,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Pomolimo se.
Podaj nama, svojim slugama,
molimo te Gospodine Bože,
da uživamo trajno zdravlje duha i tijela.
Po slavnom zagovoru Blažene Marije vazda Djevice,
oslobodi nas od svake žalosti
da uživamo vječnu sreću
Po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.

Sveti Antun Opat

Današnja čitanja

Iz 62,1-5Ps 96,1-2a. 2b-3. 7-8. 9-101

Kor 12,4-11

Iv 2,1-11

Sveti Antun Pustinjak nazivan još i Sv. Antun Opat (Herakleopolis Magna, Egipat oko 251. - † Monte Colzim, Egipat 17. siječnja 356.), svetac je u istočnoj i zapadnoj Crkvi.

Svoj je život posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja predočuje demone požude i proždrljivosti često prati Sv. Antuna Opata i znak je njegove pobjede nad grijehom.

Rođen u bogatoj obitelji, u selu Komas blizu Herakleje u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio osamnaest godina roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno. U toj su ga odluci učvrstile riječi Svetog pisma: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt.19,21). U dvadesetoj godini Antun razdijeli sve što je imao siromasima, sestru povjeri u djevojački dom da se tamo odgoji.

Sljedećih je petnaestak godina proveo proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni. Žeđajući za duhovnim rastom, nastavio je živjeti u blizini rodnoga grada i bavio se fizičkim radom kako bi zaradio za vlastite potrebe, a od preostaloga mogao dati sirotinji. Premda se svega odrekao i posvetio siromaštvu, samoodricanju i stezi te mu je ugled znatno porastao, Antun je nastavio stremiti za još potpunijim predanjem životu vjere i molitve. U trideset i petoj godini sve je više odlazio u udaljena mjesta. Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici a prijatelj bi mu donosio samo ono najnužnije.

Živa predaja prenosi kako su ga u napuštenoj grobnici ubrzo snašle strahovite kušnje, koje su ga fizički izmučile i pretukle, ali ga nisu dotukle. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Ljudi iz okolice čuvali su mu stražu. Usred noći Antun se osvijestio i ugledao pozaspale prijatelje oko sebe. Jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je usrdno molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati njegovim kušnjama. Nemoćan da ustane i moli, ležao je bespomoćno, dok je grobnica sva podrhtavala od utvara i divljih životinja. Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: "Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas". Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula. Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: "Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire". Kristov glas mu odgovori: "Bio sam ovdje Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik".

Sv. Antun je govorio i o svojoj borbi sa mislima o beskorisnom napuštanju bogatstva i svijeta, a posebno o sestri bez podrške, skrbi i utjehe. Često nije spavao po čitavu noć. Ovakve misli savladao je vjerom da je sve ostavljeno ništavno u usporedbi sa beskonačnim blaženstvom koje Bog daje po Duhu Svetom.

"Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist sticati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?"

Osjetivši da mu se bliži smrt, sv. Antun Pustinjak naredi svojim učenicima, da kad se to dogodi, njegove zemaljske ostatke polože u neobilježen grob, prezirući obožavanje relikvija, što je u to doba bilo uobičajeno. Vjerojatno je govorio samo koptski jezik. Sam nije zapisivao ništa, vjerojatno zbog straha od taštine. Prikaz njegovog života, opisan u djelu "Život svetog Ante Pustinjaka" svetog Atanazija, opisuje osobnost čovjeka koji odricanjem od svjetovnog raste u svetosti i kao takav se pretvara u kršćanski uzor. Mnoge se njegove riječi mogu pronaći i u zbirci "Život i izreke pustinjskih otaca". Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeve krivog učenja. Napokon je u miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.

Bogojavljenje - Sveta tri kralja

Misna čitanja

Iz 60,1-6

Ps 72,1-2. 7-8. 10-11. 12-13

Ef 3,2-3a. 5-6

Mt 2,1-12

Blagdan Tri kralja su prvi od tri događaja - znamena Isusove Božanske slave (druga dva su: Krštenje u Jordanu i čudo pretvaranja vode u vino na svadbi u Kani). Od spomena na Krštenje nastao je običaj blagoslova vode, a od spomena na mudrace i njihove darove blagoslov tamjana, a u vezi s njima nastao je i blagoslov domova i obitelji. Blagdan Tri kralja, dakle, s jedne je strane, spomen objavljenja Božje slave u Isusu, a s druge strane spomen na trojicu mudraca s Istoka: Gašpara, Melkiora i Baltazara, koji se dolaze pokloniti Sinu Božjem kao Kralju kraljeva. Kad su kraljevi krenuli prema Betlehemu, ponovno im se pojavila zvijezda, koja je nestala kada se pojavio Herod. Zvijezda je išla pred njima i zaustavila se nad mjestom gdje se rodilo Dijete. Ušli su u kuću i vidjeli Dijete s majkom Marijom. Pali su na koljena i poklonili se Djetetu, te ga darovali tamjanom, zlatom i smirnom. Ovi darovi imaju svoje značenje: tamjan pravomu Bogu, zlato pravomu Kralju, i smirnu pravomu čovjeku.

Poklonstvo triju kraljeva, tj. mudraca izvan židovske tradicije, ima i svoje dublje teološko značenje. Prvo, ono pokazuje da Novi savez više nije rezerviran isključivo za izabrani narod, već je ponuđen svim narodima, a drugo, potvrđuje da su i drugi narodi, uz Židove, očekivali dolazak Spasitelja. U tom kontekstu, za kršćane je Bogojavljenje blagdan koji otvara vidik spasenja svim ljudima jer su svi pozvani da u njemu sudjeluju po vjeri. U Kristu, sada, više nema razlike između obrezanih i neobrezanih, slobodnih i robova, povlaštenih i podjarmljenih rasa. Kršćanski Bog se na svjetskoj pozornici pojavljuje, ne više kao Bog jednog naroda, jer su svi pozvani da budu narod Božji. Ovu ideju je u svojim poslanicama osobito razradio apostol Pavao, koji je svojim misionarskim duhom nesumnjivo pridonio da univerzalna poruka Evanđelja nadvlada granice meðu ljudima staroga svijeta: kulturne, tradicijske, jezične, etičke…

Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da su božićni blagdani završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Ti dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Mi ljudi današnjice trebamo se također Isusu pokloniti, pokloniti mu svoje darove: MOLITVU - pravome Bogu, PONIZNOST - Kralju svih kraljeva, i LJUBAV - prema Čovjeku, tako da u svakom čovjeku gledamo sliku Kristovu.

Sveti Stjepan

"Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." (Dj 7, 56)

Današnja čitanja

Dj 6,8-10 7,54-59

Ps 31,3-4. 6. 7. 8. 17. 21

Mt 10,17-22

Danas slavimo blagdan Svetog Stjepana prvomučenika. Stjepan je prvi mučenik vjere, najugledniji i najenergičniji đakon iz vremena prve Crkve. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi, i oni su odlučili da ga ubiju, kamenovali su ga izvan gradskih zidina, želeći tako uništiti Crkvu Kristovu, koju su smatrali za nekau čudnu sektu, ali njegova smrt je još više ujedinila kršćane.

Jučer je rođen Gospodin, danas je kamenovan sluga; jučer je Kralj povijen u pelene, danas je vojnik lišen raspadljive odjeće; jučer je Spasitelj položen u jasle, danas je Stjepan uznesen u nebo. Stjepan znači "pravilo" ili "okrunjen", ili također "tko upire pogled". Njegov primjer mora nam biti pravilo: Dok su ga kamenovali, molio je: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Dj 7, 60) Bio je okrunjen svojom vlastitom krvlju. Upro je pogled u Isusa Krista: "Gledam Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane." (Dj 7, 56)

Sveti Antun Padovanski

Božić C

U Betlehem

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj odgađati vrijeme polaska.

Pođi bez oklijevanja.

Budeš li oklijevao, moglo bi se dogoditi da okasniš.

Da jasle nađeš prazne.

Ili da u Betlehemu zatekneš Herodove vojnike.

Ne brini, ne možeš doći prerano.

Jer dođeš li ranije, moći ćeš za Dijete pripraviti sve oko čega se u ono vrijeme nije imao tko pobrinuti.

Tvoja dosjetljivost i srdačnost pomoći će da neka vrata ostanu otvorena.

I da Dijete, kad se rodi, snažnije doživi ljudsku gostoljubivost.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj previše pažnje posvećivati putokazima.

Jer Betlehem nije samo zemljopisni pojam.

Na putu u Betlehem znanje i oprez nisu od prevelike pomoći.

Oni čak mogu povesti u krivom smjeru.

Postoji samo jedan pouzdan putokaz u Betlehem: tvoje srce.

I što je jednostavnije, odvažnije i vjernije, to je pouzdaniji putokaz

U prostranstvima tvog srca, na putovima u njemu ugaženima, prepoznat ćeš kamo ti je poći.

I kad prepoznaš put, idi. Samo idi.

Jer za tebe ne postoji svijet izvan puta u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj sa sobom ponijeti ništa suvišno.

Od stvari ondje će ti jedva što biti potrebno.

Osjećaj sigurnosti tamo te neće nimalo zaštititi.

Sve što će se ondje dogoditi toliko je novo da ti o tome nitko ne može reći ništa pouzdano.

Dobro je da ti i srce i ruke budu nesputani i raspoloživi.

Na putu će ti se u nekom trenutku približiti neko dijete.

I premda ga nikad nisi vidio, odmah će ti biti jasno da ga oduvijek poznaješ.

Stavit će svoju ruku u tvoju.

I dok ćeš ga ti zaštitnički prigrliti, ono će te povesti najplemenitijim putovima svijeta.

A oni svi vode u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, pođi s povjerenjem u svoje srce.

Ono je mnogo mudrije no što slutiš.

Učinit će za tebe sve što ti je na putu u Betlehem potrebno.

Dopusti mu samo da te na svoj način obdari i zemaljskim i nebeskim.

Dopusti mu da diše čitavim tvojim životom.

Nemoj se iznenaditi ako, i prije nego što kreneš, shvatiš da si u Betlehemu.

Jer betlehemsko Dijete jedva čeka da bude s tobom.

Njemu je svaka, pa i ona najobičnija, prigoda poželjna da je dijeli s tobom.

Betlehem je ondje gdje je i Dijete.

Ondje gdje je tvoje srce kod kuće.

4. Nedjelja Došašća C

Današnja čitanja

Mih 5,1-4a

Ps 80,2-3. 15-16. 18-19

Heb 10,5-10

Lk 1,39-45

Za razmišljanje današnje nedjelje izabrao sam jedan tekst s interneta, tekst je preuzet sa stranica ŽUPE PEŠČENICA :

4. nedjelja došašća (C)

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gedaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,39-45).

Kada uspoređujemo Evanđelje adventskih nedjelja, ustanovimo, da nas izvana vode sve više u nutrinu.Prva nas je postavila u svemir i oslikala nam pokretanje nebeskih sila. Druga i treća vodile su nas na rijeku Jordan, gdje smo se gurali među mnoštvom i slušali snažnoga proroka. A danas smo svjedoci tihom susretu dviju žena u kući jedne od njih: obje očekuju dijete i o tome izmjenjuju čestitke. Kao da Evanđelje želi reći, kamo da čovjek ode, kada se zasiti vreve javnosti i galame vanjskog svijeta. Neka ide kući, tamo će naći, što mu srce traži.A susret spomenunih dviju žena govori nam još više. Ne nastupaju u javnosti, nisu učenjakinje, izumitelji, umjetnici ili nešto slično. To su jednostavne i svijetu nepoznate žene, kao što je stotina i tisuća njima sličnih. Ali unatoč tome su velike i mnogo znače. Naime, svijetu donose novi život. To je njihova znanost i umjetnost. Žele nam reći, da učenost, napredak, tehnika, pokret za jednakopravnost i sve ostalo postaje maleno pred činjenicom da žena i majka rađa svijetu novog čovjeka. Ako ona bude zatajila, zatajit će, i otikazat i sve drugo, pa bilo to ne znam kako veliko. Znanost i umjetnost će zaimrijeti, napredak i tehnika će zahiriti, a o jednakopravnosti neće imati tko raspravljati.Novi život, kojega te dvije žene nose, je također izvor njihove radosti. Nikome ništa ne zaviđaju. Ne čuje se, da bi se žalile, zašto ljudi njihovu ulogu premalo cijene. Sretne i radosne kliču i pjevaju; čak se nerođena djeca u njihovim utrobama raduju.Tako je pjevala i radovala se svakom novom rođenju i velika većina naših majki u našoj tisućljetnoj povijesti. Nije im bilo uvijek lako, a ni zasluženo priznanje nisu uvijek dobivale. Ali najveće im je priznanje bila svijest, da ispunjavaju Božju volju; najveće veselje, da rađaju novi život; najveća plaća, da su narodu sačuvale postojanje. Sve velike ljude, koje smo imali, one su nam dale. Hvala vam, majke!

3. Nedjelja Došašća C

Današnja čitanja

Sef 3,14-18a

Iz 12,2-3. 4. 5-6

Fil 4,4-7

Lk 3,10-18

Današnja, treća nedjelja Došašća je još jedan poziv na radost, koja pobjeđuje osjećaj prolaznosti i s kojom se briše svaki strah, radost susreta s Bogom, nakon čega se čovjek ne boji poći u novo sutra. I apostol Pavao nam poručuje da se ne bojimo ni za što, premda je u okovima, on današnjem čovjeku pokazuje radost, koja je današnjem čovjeku često puta neshvatljiva. Ivan Krstitelj nam pokazuje put obraćenja, i upozorava na dostojanstvo ljudske osobe, potiče nas da dijelimo dobra, tko ima dvije haljine neka dade jednu onom tko nema, uči nas da ne optužujemo krivo jedni druge, i nikakvog nasilja ne činimo, i da budemo zadovoljni svojom plaćom, da ne tražimo previše, jer upravo u toj borbi često se gaze tuđa prava, gazi se dostojanstvo osobe i čini zlo i nepravda. Danas je nažalost sve više nasilja u svijetu u kojem živimo, upravo zbog nezadovoljstva onim što čovjek posjeduje, pa želi pod svaku cijenu više, ljubomoran je ako i drugi ima nešto, odmah nastupa zavist zbog toga, mržnja, osveta. Upitajmo se danas jesmo li radosni zbog onog darovanog s Neba, darom osobne otkupljenosti, radujemo li se i u svakom bližnjem gledamo sliku Božju, a to je moguće samo ako smo povezani s Gospodinom, koji nas oslobađa vlastite bijede, egoizma, isključivosti i straha.

Danas slavimo blagdan svete Lucije, koja je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Nakon što joj je majka obolila, zajedno su otišle na grob svete Agate i tada se Luciji ukazala sveta Agata i rekla joj da joj je majka ozdravila zahvaljujući njezinoj molitvi. Sretna što joj je majka ozdravila odlučila je svo imanje razdijeliti siromasima. Bila je žrtva progona Crkve za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, i poganski mučitelj se razbjesnio kada je izjavila: "Kad ćisto živim, moje tijelo je stab Duha Svetoga." Na to je mučitelj razbiješnjen rekao da će je dati u kuću bludnica, a ona je uzvratila: " Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskrvnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom." Nakon toga je podnijela mučeničku smrt, ali je Bog sačuvao djevičanstvo svoje službenice. Lucijino ime znači svijetla, ona na neki način već naviješta veliko Svjetlo Božićne noći, do Božića nam je preostalo još 12 dana.