Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti.
Psalam 69,8-10. 21-22. 31. 33-34
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Evanđelje: Mt 26,14-25
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."
Apostoli su se upitali "Da nisam ja Gospodine?", kada si im rekao: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Gospodine, znao si da će Te jedan od učenika izdati, jedan od najbližih, od onih u koje imaš povjerenje. Nažalost, svjedoci smo da se danas sve više događa da ljudi vide drugoga samo kad im nešto treba, ne iz iskrene ljubavi i potrebe jednoga za drugim, i upravo zato su spremni zaboraviti sve dobro koje im je učinjeno, i u stanju su nanijeti ogromnu bol. Isuse, doživljavaš razočarenje koje je tako bolno, a toliko blizu ljudskim patnjama, i u tome si htio biti nama jednak, možemo zato biti sigurni da ćeš nas razumjeti u ovakvim situacijama, kad nas drugi izdaju. Ali i u tom trenutku izdaje, Ti si ipak onaj koji beskrajno ljubi, ne reagiraš poput nas u trenutku izdaje, bijesom, ljutnjom, mržnjom na izdajnika, nego Ti je žao onoga tko Te izdao, i sasvim smireno odgovaraš na njegov upit, premda je to bolno i radi se o velikom razočarenju. Zanimljiva je i reakcija apostola, svi su se upitali: "Da nisam ja Gospodine?" Upravo ovo pitanje je izazov za sve nas, u osobnom preispitivanju, da nisam ja onaj koji je izdao svoju vjeru, koji je zaboravio što si za mene podnio, pretrpio, otkupio me svojom krvlju, svojom mukom i uskrsnućem, a ja u svojoj nezahvalnosti zaboravljam na to, izdajem Te svojim grijesima. Oprosti mi Isuse. Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.
Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
Psalam: 71, 1-6.15.17
Usta će moja naviještati pravednost tvoju.
Tebi si, Jahve, utječem,ne daj da se ikada postidim! U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
Usta će moja naviještati pravednost tvoju.
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:
Usta će moja naviještati pravednost tvoju.
jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.
Usta će moja naviještati pravednost tvoju.
Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
Usta će moja naviještati pravednost tvoju.
Evanđelje: Iv 13, 21-33.36-38
Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!" Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: "Pitaj tko je taj o kome govori." Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj." Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo!" Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije." Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe! Odgovori Isus: "Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš."
Gospodine, toliko nas poznaješ da Ti je sve poznato, proničeš nas u dubinu srca, poznaješ svaku našu misao, Tebi se ništa ne može sakriti. Preduhitrio si Judu Iškariotskoga, znao si da će te izdati, koliko Te puta mi koji se smatramo Tvojima izdajemo, kako bismo imali lagodan život, povlastice, novac i slavu, i na kraju se osjećamo tako nesretno. Pa onda u svojoj grižnji savjesti bježimo od Tebe, peče nas savjest što smo Te izdali, prodali zbog trenutne koristi. Iako smo slabi i grešni ljudi, pozivaš nas kao i Petra da idemo za Tobom i slijedimo te, ali poput njega mi često mislimo da smo nešto veći od ostalih, pa znamo reći ako Te svi napuste i razbježe se, ja neću Isuse. Petar je u svojoj ljubavi prema Tebi mislio o sebi da je nešto vrijedniji od drugih, bio je pun sebe, siguran da te neće zanijekati. Takvi smo često puta kada mislimo da smo bolji vjernici od ostalih, kada se želimo isticati pred drugima i omalovažavamo druge, smatramo ih manje vjernicima, mislimo da spadamo u elitni dio vjernika, da smo obdareni velikim milostima, redoviti u prakticiranju vjere, a nakon svih naših svečanih izjava kako Te nećemo zatajiti, često nam se to događa. I mi možemo osluškivati jeku Isusovih riječi, tri put ćeš me zatajiti. O, kad bi iz ovog Petrovog iskustva naučili kako se često osjećamo previše sigurni u sebe, a druge smo spremni osuditi zbog nekih njihovih ponašanja i slabosti, kad bismo samo shvatili, i spoznali kako nismo savršeni. Blago onima koji ponizno priznaju da im se to sve može dogoditi. Svi mi nosimo svoje grijehe i slabosti. Isuse, nada si svakom grešniku, udijeli nam duh poniznosti, s Tobom smo oslobođeni svake osude i spremni za uskrsnuće.
Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
Psalam: 27
Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.
Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?
Vjerujem da ću uživati dobra Jahvinau zemlji živih.
Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.
Vjerujem da ću uživati dobra Jahvinau zemlji živih.
Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
Vjerujem da ću uživati dobra Jahvinau zemlji živih.
Evanđelje: Iv 12
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Jedna žena je izlila cijelu bočicu pomasti na Tvoje noge, Gospodine, Marija Magdalena, koja je svojim suzama oprala Tvoje svete noge I otrla ih svojom kosom. Juda mrmlja da se taj novac mogao bolje iskoristiti, radilo se o godišnjoj zaradi, kaže da je bolje bilo da se taj novac iskoristio za podijeliti siromasima. Čak ni učenici nisu shvatili, ali Gospodine kažeš da je to učinila za dan Tvoga ukopa. Isuse, ova žena htjela Ti je iskazati ljubav, jer si je vratio u život, bio je to njezin osobni čin ljubavi i predanja, oprošteni su joj grijesi jer je mnogo ljubila. Ona nije marila koliko to košta, nije u nje bilo proračunatosti. Gospodine, i od nas očekuješ da Ti iskazujemo svoju ljubav, i od nas očekuješ pomazanje ljubavi.
Gospodin mi dade jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti.
Psalam: 22 (21), 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: "U Gospodina se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!"
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
2. čitanje: Fil 2, 6-11
Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Mk 14, 1 - 15, 47
Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"
I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"
Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.
Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.
I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" A oni opet povikaše: "Raspni ga!" Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.
I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine."
A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.
A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
Križ
Čujem tvoje disanje…
Srce kako žurno lupa…
Zagrljeni čvrsto… ti i križ…
Ja se bojim… što si kriv??
Ljudi su ljudi… željni slavlja
pa makar prizor bio strašan…
Lice krvlju umiveno… tiho i bez riječi…
Kamene ploče upijaju Tvoje korake…
Izbezumljena lica razvlače osmijeh kao pijani…
Pod teretom ideš naprijed… ostavljen… zaboravljen… izdan…
U subotu 2. travnja 2005. godine, u 21,37 sati umro je papa Ivan Pavao II. Osvajao je srca cijeloga svijeta. Star čovjek, čovjek s križem, čovjek čvrsto oslonjen, starac gotovo obješen o križ. Jednako tako, kao što je to bio cijeli život.
Ivan Pavao II, kroz svih 26 godina pontifikata - čovjek s križem. Papa Veliki. Vrhovni moralni autoritet našega doba. Bilo je to tako kroz više od 26 godina pontifikata, bit će to bogatstvom baštine za buduće naraštaje.
TOTUS TUUS, IVANE PAVLE!
Otišao je! Otputovao je ostavivši tragove u srcima! Što napisati? Kažu i javljaju da je umro. No, zar se zapravo nije rodio? Smrti za takve nema. Oni samo putuju. Tako je Papa Ivan Pavao II. otputovao na svoje posljednje hodočašće – u ruke Oca Nebeskoga. Otišao je kući. Otišao je Majci u krilo. Da. Još jednom joj želi reći: "Totus tuus, Maria – Sav tvoj, Marijo".
Zašto smo ga voljeli? Zato što je bio Papa? Istina. Ali bijaše još papa, ali nisu bili voljeni na takav način. U Ivanu Pavlu II. voljeli smo Boga kojemu je otvorio svoja vrata. Voljeli smo u njemu Mariju koja mu bijaše odvjetnica. Voljeli smo u njemu običnog čovjeka koji nađe skrovište u njegovom srcu. Voljeli smo u njemu Crkvu kojoj je služio a ne vladao. Voljeli smo u njemu bolest i nemoć koju nije skrivao. Voljeli smo ga jer je bio ljubav. Ljubio je do kraja, svakoga i svugdje. Ljubio je i ondje, kako sv. Franjo kaže, gdje ljubav nije ljubljena.
Ne smije se zanemariti činjenica da smo s ovoga svijeta otpratili Papu koji je umirao s krunicom u ruci. Njegov "Amen" je poput Isusova usklika "Svršeno je!". Pristao je da se Božji naum u njemu do krajnjih granica ispuni. Svoj Fiat – budi volja tvoja, izgovarao je poput Marije, koja mu bijaše majka i učiteljica.
Iz naše medugorske perspektive, možemo kazati kako je otišao čovjek koji je tiho slavio i pratio Gospina ukazanja. Njegova sklonost Medugorju bila je neupitna. Svjedoci tome su brojni kardinali, biskupi, svećenici, uglednici kojima je davao blagoslov prigodom hodočašća Kraljici Mira u Medugorje. Marijin čovjek znao je prepoznati snagu sakramentalnog života Crkve koji je kao rijeka milosti kružio svijetom. Fizički nije bio u Medugorju, ali mu srce bijaše u njemu. Papa je računao s Gospom, ali i Gospa je računala s njim. Putovali su skupa i druge pozivali Kristu. Skupa su "osvajali" svijet mržnje i pretvarali ga u oazu mira i ljubavi. Nakon svega, ne začuđuju riječi jedne djevojke: «Totus tuus, Ivane Pavle!». Iste te riječi po kojima je živio, i mi možemo ponoviti: Totus tuus!
fra Mario Knezovic
PAPA IVAN PAVAO II. O MEĐUGORJU
Ove izjave nisu ovjerene Papinim pečatom i potpisom, ali su ih prenijeli svjedoci kojima se može vjerovati.
1. Papa je vidjelici Mirjani Soldo u jednom privatnom razgovoru rekao: "Da nisam papa, vec bih bio u Međugorju i ispovijedao bih". (1987.)
2. Mons. Maurillo Krieger, prijašnji biskup Florianopolisa (Brazil) bio je u Međugorju četiri puta. On piše: "1988. nakon privatne mise s Papom, on je, a da ga nitko nije ništa pitao, rekao: "Molite za mene u Međugorju". Rekao sam Papi drugom zgodom: "Idem u Medugorje četvrti put". Papa se malo sabrao i rekao: "Međugorje, Međugorje. To je duhovno središte svijeta." Isti dan sam razgovarao s drugim brazilijanskim biskupima s Papom za vrijeme ručka i rekao sam mu: "Svetosti, mogu li reći vidiocima iz Međugorja da im vi šaljete svoj blagoslov"? On je odgovorio: "Da, da, i zagrlio me."
3. Skupini liječnika, koji posebno brane dostojanstvo nerodenoga života, 1. kolovoza 1989. Papa je rekao: "Da, danas je svijet izgubio smisao nadnaravnoga. U Međugorju su mnogi tražili i našli ovaj smisao u molitvi, postu i ispovjedi."
4. Korejski katolički tjednik ("Katoličke novine") objavio je 11. studenog 1990. sljedeći članak što ga je napisao predsjednik korejske biskupske komisije mons. Angelo Kim: "Pri kraju posljednje Biskupske sinode u Rimu, korejski biskupi bili su pozvani na objed kod Pape. Mons. Kim tom se prigodom obratio Papi riječima: "Zahvaljujuci vama, Poljska je oslobođena od komunizma." A Papa je na to uzvratio: "Nisam to ja ucinio. To je djelo Djevice Marije, kako je ona to obznanila u Fatimi i Medugorju…. Ima biskupa koji su protiv... ali treba gledati i mnoštvo puka koje to jamči, pa brojna obraćenja... sve je to na smjeru Evandelja; sve te čimbenike treba ozbiljno proučiti."
5. 20. srpnja 1992. Papa je rekao fra Jozi Zovki: "Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje, ne umarajte se, ustrajte. Hrabro, ja sam s vama. Branite, slijedite Međugorje."
6. U studenom 1994. nadbiskup Paraguaya, mons. Felipe Santiago Benetez pitao je Svetog Oca Papu je li ispravno dati odobrenje da se vjernici okupe u duhu Međugorja, pogotovo sa svećenikom iz Medugorja. Sveti Otac je odgovorio: "Odobri sve što se odnosi na Međugorje".
7. U neslužbenom dijelu susreta Pape Ivana Pavla II. i hrvatskog državnog i crkvenog izaslanstva održanog u Rimu 7. travnja 1995., Sveti Otac je između ostaloga rekao i to da postoji mogućnost njegova ponovnog posjeta Hrvatskoj. Pritom je spomenuo mogućnost dolaska u Split, te u marijanska svetišta Mariju Bistricu i Medugorje. (Slobodna Dalmacija, 8. travnja 1995., str. 3.)
8. travnja navečer, u župnoj crkvi sv. Jakova održana je sv. misa zadušnica za Svetog Oca Ivana Pavla II. U prepunoj crkvi sv. misu predslavio je župnik fra Branko Radoš u koncelebraciji s međugorskim fratrima i četrdeset i jednim svećenikom iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i inozemstva. Na dan pokopa Svetoga Oca u Međugorju se na njegove nakane molio Put križa na Križevcu.
9. 15. ožujka 1997. dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, rekao je sljedeće: "Ponavljam da mi je prilikom mog zadnjeg razgovora s njim Papa Ivan Pavao II. rekao da bi prilikom posjeta Bosni i Hercegovini želio posjetiti i Međugorje".
GOSPA O PAPI IVANU PAVLU II.
1. Prema svjedočanstvu vidjelaca, 13. svibnja 1982., vezano uz atentat na Papu, Gospa je rekla: "Njegovi su ga neprijatelji pokušali ubiti, ali ja sam ga zaštitila".
2. Gospa 26. rujna 1982. preko vidjelaca šalje Papi poruku: "Neka se smatra ocem svih ljudi, a ne samo kršćana; neka navješćuje neumorno i hrabro poruku Mira i Ljubavi medu ljudima."
3. Preko Jelene Vasilj, koja je imala nutarnja videnja, 16. rujna 1982. Gospa je progovorila o Papi: "Bog mu je dao dopuštenje pobijediti Sotonu".
Traži od sviju, a posebno od Pape "širiti poruku koju sam primila od svoga Sina. Želim Papi povjeriti riječ s kojom sam došla ovdje u Međugorje: Mir; on je treba raširiti na sve strane svijeta... treba ujediniti kršćane svojom riječju i svojim propovijedanjem. Neka poglavito među mladima raširi poruke koje je primio od Oca u molitvi. Bog ga tada nadahnjuje."
Osvrćući se na poteškoće župe glede biskupa i komisija za ispitivanje dogadaja u župi Međugorje, Gospa je rekla: "Treba slijediti crkveni autoritet... medutim, prije nego što ona dade svoj pravorijek potrebno je duhovno napredovati. Ona svoj pravorijek neće izreći u žurbi. Događa se slično kao s rođenjem kojeg slijedi krštenje i potvrda. Crkva će potvrditi ono što je rođeno od Boga. Trebamo ići i napredovati u duhovnom životu, tjerani ovim porukama".
4. Prilikom prvog boravka Pape Ivana Pavla II. u Hrvatskoj, Gospa je rekla:
"Draga djeco! Danas sam s vama sjedinjena na poseban način, moleći za dar nazočnosti mog ljubljenog sina u vašoj domovini. Molite, dječice, za zdravlje moga najdražeg sina, koji trpi, a kojeg sam ja izabrala za ova vremena. Ja molim i zagovaram pred svojim Sinom Isusom, da se ostvari san, koji su imali vaši oci. Molite, dječice, na poseban način, jer sotona je jak i želi uništiti nadu u vašem srcu. Ja vas blagoslivljam. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!" (25. kolovoza 1994.)
TRAŽITE KRISTA HRABRO
"Nemojte se bojati Krista! Ovo ponavljam danas svima vama mladi! On ne traži otuđenje vaše osobnosti; ne ponizuje, ne degradira niti muči vašu pamet; ne krati vam vašu slobodu! On je Sin Božji, utjelovio se, umro, uskrsnuo radi nas i radi našega spasenja, to jest radi našeg istinskog i potpunog oslobođenja. On, Bog, htio je doista postati jedan od nas, naš spasitelj, naš otkupitelj, naš prijatelj, naš brat; ušao je u naše probleme i u naše svakidašnje drame; osjetio je našu slabost, našu krhkost, našu nestalnost, i na kraju doživio tešku izdaju od najbližih i bolnu smrt. Kao utjelovljenje beskrajnog Božjeg milosrđa Krist je donio čovječanstvu svoju poruku istine i nade, činio je čudesa, osigurao oproštenje grijeha, ali nadasve se predao Ocu u silnoj ljubavi, kao žrtva za okajanje naših grijeha!
Pred Kristom, predragi mladi, ne može se ostati nezainteresiran! Ne nalazimo se samo pred učiteljem - koliko god bio slavan - ideologija ili pred čovjekom koji ima posebno vjersko iskustvo; ili pred velikim prorokom, ili pred povlaštenim čovjekom, u kojem bi bila neka posebna moralna Božja prisutnost.
Takve osobe nas mogu zainteresirati kroz neko vrijeme u našim studijama, povjesnim, književnim, filozofskim, vjerskim. Krist, po svojoj posebnoj ljudskoj i božanskoj stvarnosti, po jedinstvenom poslanju što ga je od Oca primio, obuhvaća i prihvaća sav naš ljudski život, jer je on središte povijesti, Otkupitelj čovjeka!
Zato vam danas kažem: Tražite Krista, objektivno, pošteno i hrabro! Potrudite se da ga do kraja upoznate: neprestano ga proučavajte. Taj vaš neprestani napor da osobno i u zajednici dobro upoznate događaj - Krista božanskom milošću završava ili će završiti u vjeri, koja je Božji dar i osobni odgovor čovjeku. Taj stav vjere u Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka, ne znači smanjivanje vaših kulturoloških zahtjeva, nego je pravo obogačenje i uzdignuće vaše žeđi za spoznajom i vaše pameti, koja je otvorena snažnom djelovanju božanske objave."
(Ivan Pavao II., Govor mladima, XX. nacionalni euharistijski kongres, Milano, 21.5.1983.)
Molitva za Papu Ivana Pavla II
Bože, darivatelju zemaljskoga i nebeskoga života, ova okupljena Crkva upućuje ti večeras smjernu molitvu s mjesta na kojemu je sluga tvoj Ivan Pavao sa svom predanošću srca uzdizao k tebi vapaj za ovaj vjerni narod. Ovo sveto mjesto za nas je i danas živi spomen na njegove milosne pohode našoj domovini, živi spomen na njegov blagi lik, uronjen u molitvu, živi spomen na njegovu riječ kojom nas je snažio u ljubavi, u praštanju i izgrađivanju evanđeoske pravednosti i mira.
Zahvalni, Gospodine, na daru dobroga pastira i na svemu što si nam u njemu darovao, upućemo ti večeras, s ovog istoga mjesta, molitvu za njega, za slugu tvoga Ivana Pavla koji stoji pred tvojim licem: Ti, Gospodine, koji si bogat milosrđem, puninom svoje ljubavi nagradi našega pastira za svu ljubav koju je nesebično dijelio sa svakim čovjekom. Ti, Gospodine, koji si jedini izvor istinskoga mira i uvir svega ljudskoga hoda, uvedi našega dobrog oca u vječni mir koji je on sa svom predanošću naviještao i gradio. Ti, Gospodine, koji si Svjetlo neugasivo, obasjaj svjetlom koje vječno traje, njega, lučonošu vječne istine u ovome svijetu zahvaćenom tamom. Primi, Gospodine, vjernoga slugu svoga u svoje očinsko krilo, udijeli mu mjesto među svojim odabranima i svetima, mjesto koje nam je pripravio Sin tvoj, Krist Gospodin, prešavši prag smrti i otvorivši nam vrata vječnosti.
Obasjaj, Gospodine, svojim svjetlom i Crkvu; razbistri nam pogled vjere da jasnije spoznamo kako je smrt prijelaz u puninu života koji si nam pripravio od postanka svijeta. Osnaži korak svoje Crkve hodočasnice i pomozi joj da vjerno naviješta i nasljeduje Kristov put, evanđelje života, kojim nas je sluga tvoj Ivan Pavao u ljubavi vodio. U novome tisućljeću, u koje nas je on - pun radosne nade - uveo, udijeli svojoj Crkvi Duha odvažne vjernosti evanđelju i Duha sigurne nade.
Svoje vapaje predajemo zagovoru, blažene Djevice Marije, Majke Otkupiteljeve i Majke Crkve, kojoj se naš dobri pastir za života sav predao.
Primi Gospodine, naše prošnje: uvedi slugu svoga Ivana Pavla u svoj očinski dom, u nebesko kraljevstvo, a nas što još putujemo ovom zemljom osnaži zajedništvom nebeske i zemaljske Crkve, kako bismo bili istinski svjedoci novoga neba i graditelji nove zemlje, do na kraj svijeta i do konca vremena, u Duhu Svetom koji nam je dan, po Sinu tvome, uskrslom i među nama zauvijek prisutnom, Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Prof. Božidar Škofač: Tvome se Križu klanjamo, o Gospodine!
1. čitanje: Jer 31, 31-34
Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću s domom Izraelovim i s domom Izraelovim sklopiti novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Gospodnja. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Gospodnja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Gospodina!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Gospodnja - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati."
Psalam: 51 (50), 3-4. 12-15
Čisto srce stvori mi, Bože!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože!
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Čisto srce stvori mi, Bože!
Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.
Čisto srce stvori mi, Bože!
2. čitanje: Heb 5, 7-9
Braćo! Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Evanđelje: Iv 12, 20-33
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." "Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Gospodine, u današnjim čitanjima nam želiš poručiti da želiš sklopiti novi savez s nama, krvni savez Novog zavjeta, u kojem ćeš sve krivice naše uzeti i od grijeha nas naših očistiti. Premda si bio Božji Sin, Isuse, molio si Oca, i iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, postao svima koji Te slušaju začetnik vječnoga spasenja. Isuse i Ti si se bojao: "Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!", ali ostaješ na raspolaganju Ocu i najavljuješ da ćeš sve privući k sebi kad budeš uzdignut sa zemlje, zato i prihvaćaš nasilnu smrt, smrt na križu. Ali Otac nije oslobodio Sina od fizičke smrti nego je njegov prividni poraz u smrti učinio pobjedom. Uskrisio ga je i tako njegovu fizičku smrt učinio klicom života vječnoga za sve ljude. Ne prikrivajući svoj strah pred smrću Isuse, s nama si podijelio naše strahove i nevolje. Ne samo strah od smrti naše i naših najdražih nego i strah od otpuštanja s posla, od kraha u braku i životu, od nas samih i naših bližnjih. Dok Ti na tome zahvaljujemo, od Tebe učimo strah ne skrivati ali ni bježati od svojih dužnosti u strahu, ne bježati od volje Božje pod pritiskom životnih teškoća. Od Isusa, koji pristaje život izgubiti kako bi ga trajno stekao, učimo ne biti sebični, ne vladati se u životu samo tako da nama bude dobro, da prođemo sa što manje životnih udaraca i rana. Tko ne zna prihvatiti gubitak i udarac na kratak rok, neće doći do pobjede na dug rok. To su Rimljani izražavali načelom "Per aspera ad astra - Po trnju do zvijezda". Katolici to izražavaju Isusovim riječima: "Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni!." Isuse, u trenucima tjeskobe i osamljenosti moliš. Luka, što više, ističe: "A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio" (Lk 22, 43). U depresijama, žalostima, neuspjesima mi vjernici molitvom osmišljavamo svoje stanje. Isuse, znao si da Ti je Bog Otac blizu i u smrtnoj borbi. Udijeli nam snagu da i mi u takvim situacijama usrdnije molimo. Amen.
A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.
U one dane: Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: "Zaišti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina." Tada reče Izaija: "Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!"
Psalam: 40 (39), 7-11
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Žrtve i prinosi me mile ti se, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. Tada rekoh: "Evo dolazim!
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano.
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
2. čitanje: Heb 10, 4-10
Braćo! Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Evanđelje: Lk 1, 26-38
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Gospodine, danas slavimo blagdan Tvog navještenja. Zbilo se to tako da je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina Božjega po kreposti Duha Svetoga. Marija u prvi mah nije znala što znače ove riječi, ali premda se pitala kako će se to zbiti, jer muža ne poznaje, spremno je odgovorila: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" Marija je našla milost kod Boga, milost koju je Eva izgubila svojim grijehom. Ona je prihvatila tajnu utjelovljenja Boga koji je "Emanuel – Bog s nama", kojem se ne mile žrtve i prinosi, paljenice ni okajnice, već čisto srce koje kaže: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju! Marija se s ponosom predstavlja kao sluškinja Gospodnja. Kad je uvidjela što Bog od nje traži, pristaje dušom i tijelom. Ona svime što jest i što ima želi služiti Bogu. Marijinim pristankom Isuse utjelovio si se, uzeo našu ljudsku narav, potvrdio si nam da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek. Preko Marije postao si nam sličan u svemu, osim u grijehu. Gospodine, strah me je reći "da", jer ti ćeš tražiti novi "da" i više, uvijek više. Plaši me pomisao da bih mogao postati utočište tvojih namjera i želja. Pa ipak nemam mira, opkolio si me odasvud i uzalud se skrivam. Nikakva buka ne može utišati blagost koja uporno zove. Kad duša nasluti tvoju blizinu, ja prijeđem na drugu stranu i žurim, a na kraju – Ti čekaš, neodoljivo uporan i tih. Tebe je nemoguće izbjeći. Ipak, prije ili kasnije shvatim da je jedini od svih odgovora: "Neka mi bude po riječi Tvojoj". Ili "Dođi kraljevstvo Tvoje!", ili "Budi volja Tvoja!" Tad se pitam: Kako je to moguće? Kako će to biti? Odgovor je samo jedan: "Vjerujem Tvojoj riječi", ili kao u Marije: "Neka mi bude po Tvojoj riječi" Marijo, ti si milosno biće, žena vjere, nesebični prostor ljubavi u kojem je Bog postao čovjekom. Ti si šutnja u koju se sklonila riječ Božja, ti si najslobodniji čovjek pod nebom. Zato te molim: nauči me slušati i razmišljati srcem. Nauči me pristajati uz riječ Božju i govoriti onima koji su željni mudrosti. Gospodine, stavi u srce moje želju za tražim Tvoju riječ. Daj mi svjetla da nađem Tvoju riječ. Daj mi Duha svoga da povjerujem Tvojoj riječi. Daj mi i hrabrosti da Tvoju riječ svjedočim i živim. Daj mi milost da služim Tvojoj riječi kako su joj služili proroci: slušanjem, vjerom, ljubavlju, služenjem dajući sve od sebe, pa čak i život. Gospodine Isuse, učini da budemo svjedoci Tvoga utjelovljenja u svojim obiteljima, župama i narodu. Jer Ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
1. čitanje: Iz 50, 4-9 
