1. čitanje: Iz 61, 1-2a. 10-11
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovijesnikom biti ubogima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenima proglasiti slobodu i oslobođenje sužnjevima; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radošću silnom u Gospodinu se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Psalam: Lk 1, 46-50. 53-54
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje,
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
2. čitanje: 1 Sol 5, 16-24
Braćo! Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Evanđelje: Iv 1, 6-8. 19-28
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Gospodine, Ivanovo je djelovanje bilo izazov za mnoge, a nepoznanica za one koji tvrde da su najupućeniji u Božje stvari. Zato su došli ispitati ga. Ivan im u svom odgovoru postavlja još veći izazov, iznad njihovih očekivanja. Ne samo da za sebe veli da on nije Krist, nego i navješćuje da je Krist već tu, ali da ga oni ne prepoznaju: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, kome ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“
|
Nema komentara:
Objavi komentar