1. Korizmena Nedjelja B

1. čitanje: Post 9, 8-15

Ovo reče Bog Noi i sinovima s njim: "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

Psalam: 25 (24), 4-5ab. 6-7bc. 8-9

Sve su staze tvoje Gospodine, ljubav i istina
za onog koji čuva savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:

Sve su staze tvoje Gospodine, ljubav i istina
za onog koji čuva savez tvoj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!

Sve su staze tvoje Gospodine, ljubav i istina
za onog koji čuva savez tvoj.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Sve su staze tvoje Gospodine, ljubav i istina
za onog koji čuva savez tvoj.

2. čitanje: 1 Pet 3, 18-22

Predragi! Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, Vlasti i Sile.

Evanđelje: Mk 1, 12-15

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

Gospodine, u srijedu, na Pepelnicu, smo započeli Korizmu, koja nas poziva na obraćenje, preispitivanje svog života i odnosa prema Bogu i bližnjemu, poziva osobito na vršenje dobrih djela, milostinju, molitvu i post, kako bi promijenili ono grešno u nama i Tebe dostojnije slijedili. U Evanđelju vidimo kako Te Duh Sveti nagnao u pustinju, gdje Te iskušavao Sotona, boravio si s zlim silama i nisu Ti naškodile. Isuse, suočio si se sa zlom i pobijedio ga poniznom poslušnošću Bogu, tvoj boravak u pustinji je najava borbe sa zlom i uvod u kasnija izgonjenja Sotone iz opsjednutih, ozdravljenja i iscjeljenja mnogih, a završiti će pobjedonosno smrću na križu i uskrsnućem. Da bi te dostojnije mogli slijediti i mi moramo preispitivati sami sebe, obraćati se, prihvatiti skriveni smisao križa i patnje, postiti ne samo tjelesno, nego se u tom postu ostavljati grijeha. Riječ: „Obratite se!“ poziva da se vratimo kući, svome istinskom domu, što znači – istinskom sebi i Bogu. Obratiti se može jedino onaj kojemu je jasno da je krenuo na krivu stranu, kojemu je jasno da je napustio svoj dom i koji za svojim domom žali. Ovaj svijet ne drži obećanja koja daje. Pun je privida i laži, bezobzirnosti i hladne praznine. Globalna kriza govori nam da je i najgrandiozniji sustav krhak i prolazan i lako se ruši. Usprkos tome, poput izgubljenog sina i mi bježimo iz očinskog doma i slijepo trčimo za drugim ponudama. Svjesni bijeg od Boga i zatvaranje u svoj svijet jest grijeh. Grijeh je i najveća zapreka obraćenju – povratku Bogu. Obraćenje je važnija, ali i teža zadaća nego post. Obraćenje pokreće čitavog čovjeka, zahvaća sve moći duha, i samo srce. U obraćenju nema ništa tužnoga, obraćenje izvire iz radosti Radosne vijesti i čovjeka tom radošću ispunja.

Zato najprije treba prihvatiti

SKRIVENI SMISAO KRIŽA

Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem.
Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo.
Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene.
Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje.
Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere.
Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika ni na tvoje odnose ni na tvoj ugled kod ljudi.
Sretan si, sve se odvija divno.
A onda je odjednom tu, ta poprečna greda.
Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt.
Križ je realnost u svakome ljudskom životu.
Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret.
Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ ili će te tvoj križ zgnječiti.
Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa.
Križ te vraća natrag k istini o tebi, k pravoj mjeri ograničena, slaba, ranjiva, malena ljudskog djeteta.
Križ te može osloboditi stvari koje te hoće zgnječiti. On te može osloboditi tvoje osrednjosti.
On je kao antena preko koje možeš primiti od Boga vijest.
Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali te može osloboditi od neizdržive besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti.
Ti možeš opet biti čovjek. Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale.