Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

26 listopada 2008

30. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Izl 22, 20-26

Ovo govori Gospodin: "Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!"


Pripjevni psalam: 18 (17), 2-4. 47. 51ab

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost si iskazao.

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!


2. čitanje: 1 Sol 1, 5c-10


Braćo! Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.


Evanđelje: Mt 22, 34-40

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."



Gospodine, u današnjem evanđelju nam daješ dvije zapovjedi, ujedinjuješ ih u jednu, i tako nam dješ jedinstvenu zapovijed Novoga saveza. Isuse, želiš nam reći kako je potrebno ljubiti bližnjega, jer ako mislimo da ljubimo Boga, a u isto vrijeme ne ljubimo bližnjega, zavaravamo se i lažemo sami sebi. Upravo nam želiš reći da je druga zapovijed jednaka prvoj, i nemoguće je dijeliti tu ljubav na dva dijela, ako ljubimo čovjeka već smo na putu Ljubiti Boga. U Onaj dan reći ćeš nam: "Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili." Pa ipak, pitamo se često puta kako ljubiti? Ljubiti treba svim srcem svojim, svom dušom svojom, i svim umom svojim, ljubav zahtijeva cijelo biće. Isuse, ti si takvu ljubav, nesebičnu, spremnu na sve, onu koja žrtvuje i vlastiti život, osobno ostvario i posvjedočio. "Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. I veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje." Često puta revniji smo u poslušnosti negoli u ljubavi. Znamo da možemo ispuniti sve zakone i ne primaknuti se ništa bliže drugom čovjeku. Nažalost, danas živimo pod zakonom i u svijetu u kojem je ljubav potisnuta. Sve se hoće propisati bez ostavljanja čovjeku one spontanosti u ljubavi. Svi pokušaji da se svijet preobrazi bez ljubavi nisu uspjeli. Čovjek može ispuniti zapovijed i sa zločestim srcem, radi raznoraznih drugih razloga, čak i radi svojeg egoističkog interesa. Koliko li se zapovijedi izvrši radi izvršavanja obveza i straha od kazne, bez ikakvog osjećaja duševnosti i čovječnosti. Zato, onaj koji ljubi ispunjava sve zapovijedi. Jesmo li mi svjesni da smo stvoreni iz ljubavi i stvoreni za ljubav. Ljubavlju se potvrđuje život, ljubav je njegovo osmišljenje. Po ljubavi slični smo Bogu koji nas je iz ljubavi stvorio, Bogu koji se u ljubavi razdaje, Bogu koji je ljubav sama. Ljubljeni smo, pa uzvratimo ljubav. Bog je ljubav, a tko ljubi poznaje i Boga i čovjeka!


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

19 listopada 2008

29. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Iz 45, 1. 4-6

Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo."

Pripjevni psalam: 96 (95), 1. 3-5. 7-10ac

Dajte Gospodinu slavu i silu!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Dajte Gospodinu slavu i silu!

Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi naroda.
Gospodin stvori nebesa!

Dajte Gospodinu slavu i silu!

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove!

Dajte Gospodinu slavu i silu!

Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, zemljo sva!
Nek' se govori među poganima: "Gospodin kraljuje!
narodima pravedno upravlja!".

Dajte Gospodinu slavu i silu!


2. čitanje: 1. Sol 1, 1-5b

Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.


Evanđelje: Mt 22, 15-21
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."



Gospodine, u današnjem evanđelju govoriš nam odgovarajući na postavljeno pitanje od strane farizeja: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." Oni su Te željeli dovesti u nepriliku, i iskušati, ali odgovorio si im da se treba pokoravati zakonima zemlje u kojoj živimo, bez obzira što se radilo o vladavini Rimljana, koji su u to vrijeme bili mrski okupatori. Postavljena stupica je trebala dovesti do toga da osporiš davanje poreza čime bi se doveo u nepriliku i postao neprijatelj koji odbija dati porez caru, a s druge strane ako bi rekao da treba plaćati porez omrznuo bi u narodu, narod bi Te odbacio kao slugu Rimljana. I to narod koji je oduševljeno išao za Tobom. Odgovorio si im prozrevši njihovu zamku: "Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!" Time si ih doveo u nedoumicu, i umjesto da likuju ostali su poraženi Tvojom mudrošću. Oni koji su ti postavili pitanje su isti kao oni koji u današnje vrijeme upravljaju sudbinama mnogih od nas, ljudi koji imaju vlast, bogatstvo, tvornice, moć i uživaju u razvratu, a onda izmišljaju razne ekonomske krize kako bi se domogli ponovno novca koji su ukrali i oteli sirotinji koja za njih radi. U tim krizama mnogi ostaju bez posla, i ostavljeni na ulici, bez osnovnih sredstava za život. Često puta takvi kao farizeji u današnjem čitanju nemaju osjećaja za nikoga, i ne misle na Boga. U svojoj obijesti ne zanima ih život bližnjega, izmišljaju razne krizne situacija i ratna žarišta, kako bi se mogli riješiti zaliha i ponovno proizvoditi i steći još veće bogatstvo. Obično utajujući porez stječu svoja bogatstva nauštrb države u kojoj žive i vlastitog naroda... Nije ih briga za državu, jer je ne ljube, ništa im ne znači, ne vrijede za njih zakoni, jer sve mogu kupiti novcem. Ali, Bog se ne kupuje novcem, ali oni o tome ne misle, niti razmišljaju. Gospodine, molim Te, ne dozvoli da mi Tvoj vjerni narod budemo pout njih, daj nam milost da prepoznamo i razlikujemo što pripada Bogu, a što državi. Molim daj da Te možemo slaviti iskrena srca, budemo poslušni i služimo Ti u ljubavi, te da ispunjavamo obveze i poštujemo zakone države u kojoj živimo. Premda države nisu savršene, daj da se zauzimamo da budu što bolje i pravednije, i da ne tražimo samo prava, već da ispunjavamo obveze i dužnosti. Da tako možemo onda svakome dati ono što mu pripada: carevo caru, a Božje Bogu.


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

12 listopada 2008

28. nedjelja kroz godinu




1. čitanje: Iz 25, 6-10a

Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospod Bog otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!


Pripjevni psalam: 23 (22), 1-6

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.


2. čitanje: Fil 4, 12-14.19-20

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.


Evanđelje: Mt 22, 1-14

U ono vrijeme: Isus im ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."



Gospodine u današnjim čitanjima nam ponovno progovaraš o kraljevstvu nebeskom, pozivaš nas na gozbu Života, želiš da se odazovemo i odgovorimo na tvoj poziv, želiš da budemo spremni, da imamo svadbeno ruho Milosti posvetne, kako bi mogli pristupiti stolu Gospodnjem. Naravno, to nećemo moći ako sami sebe isključimo i ne prihvatimo Božji poziv, ne živimo dolično i ne izvršavamo Božje zapovijedi ne želimo biti dionici zajedništva s drugim ljudima koji će biti na toj gozbi. Nažalost, mnogi od nas ne odgovaraju na Tvoj poziv Gospodine, tvrdokorno odbijaju promijeniti zle navike, upravo oni koji su tvoj izabrani narod, pa Ti pozivaš sve ostale, sve narode svijeta, i kažeš nam: "Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." Time nam daješ priliku za razmišljanje, da proanaliziramo svoje ponašanje i pokušamo ga promijeniti, jer toliko puta odlažemo prihvatiti Tvoj poziv. Kod nas ljudi je često uobičajeno da Bogu kažemo, moliti ću kad ostarim, ispovjediti se kasnije, promijeniti ću životne navike kad se sredim materijalno, ali Bog to ne želi od nas, Isuse želiš nas opomenuti da je potrebno prihvatiti Tvoj poziv već danas, odmah, da možda ne bi bilo prekasno, jer nikad ne znamo kad bismo mogli doći pred tebe Isuse. Ne znamo ni dana ni časa kad nas možeš pozvati da se sretnemo oči u oči, a ako nismo prihvatili Tvoj poziv, sami ćemo sebe osuditi i biti bačeni tamo gdje je plač i škrgut zubi. Zato, odmah bez odlaganja prihvatimo Božji poziv, i trudimo se biti u svadbenom ruhu, tako da spremno možemo prihvatiti trenutak kad nas pozoveš sebi.


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

07 listopada 2008

Mamino oko


Moja mama imala je samo jedno oko. Izbjegavao sam ju. Bila mi je teret.

U školi je kuhala za nas učenike i učitelje.
Jednog dana mi je prišla pred kolegama da mi zaželi lijep dan.

Bio sam jako ljut i tužan, kako je nije bilo sram da takva priđe k meni i da mi radi samo na sramotu.
Zato sam ju ignorirao sa ljutitim pogledima da vidi što je učinila i postao sam za nju stranac.

Jednog od sljedećih dana prišao mi je jedan učenik i rekao: “Ej, tvoja mama ima samo jedno oko!”

Bilo me je tako sram, bio sam tako ljut da sam zaželio da se majka zauvijek izgubi...
S njom sam se istoga dana poriječkao i odbrusio sam joj: “Ako mi misliš raditi takve scene da mi se drugi učenici rugaju, zašto radije ne umreš?

Moja majčica nije ni odreagirala...
Bio sam pun ljutnje i ni sukunde nisam znao što govorim.
Potpuno sam zaborvaio na nju i njezine osjećaje i posvetio sam se samo sebi.

Htio sam otići od kuće i više se nikad vratiti.

Zato sam se u učenju prilično potrudio i dobio sam priliku studiranja u Singapuru.


Zatim sam se oženio.
Kupio sam si kuću.
Dobio sam djecu.

Bio sam sretan i zadovoljan sa svojim životom i djecom i udobnosti koju sam imao.


Jednoga dana posjetila me moja majka...

Nije me vidjela godine i godine tako da me nije odmah ni prepoznala.

Stajala je na vratima i moja djeca su se podrugljivo smijala i govorili da je došla neka pridošlica.

Kriknuo sam na nju kako se usuđuje tako prestrašiti moju djecu. “Gubi se!” – rekao sam joj.

Moja mama je na to odgovorila: “Oh, oprostite. Vjerojatno sam došla na krivu adresu.” – i brzo je otišla.
Neki dan sam na svoju kućnu adresu u Singapuru dobio poziv za susret bivših učenika.
Otišao sam na taj susret lažući ženi da moram na službeni put.

Kako sam išao do mjesta susreta, prošao sam mimo svoje stare kuće gdje sam proživio djetinjstvo i zbog puke radoznalosti.

Susjedi su mi rekli da je majka umrla.

Nisam ispustio ni jedne jedine suze.

Susjede su mi u ruke predale majčino pismo kojeg je napisala prije nego li je umrla.

Dragi moj sine,
Ovaj tren mislim na tebe. Žao mi je što sam došla u tvoju kuću u Singapuru i prestrašila tvoju djecu.

Bila sam tako sretna kad sam čula da dolaziš na susret sa učenicima.
Oprosti mi, što sam ti bila u času odrastanja veliki teret.

A vidiš... Dok si bio mali, doživio si nesreću i izgubio jedno oko.

Zato ja kao tvoja majka nisam imala srca gledati tebe kako odrastaš samo s jednim okom.
Pa sam ti dala svoje.
Bila sam tako ponosna na svojega sina koji je s tim okom vidio svijet sa tuđim okom.
S ljubavlju,
tvoja mama.




Mislim da bi se itekako trebali zamisliti nad ovom tužnom pričom... Ovo je tekst jedne pps, jako je tužna to priča, zaista bi bilo šteta da se dogodi nekome od nas... Žalosno bi bilo kad bi se slična situacija ponovila, i ne mislim pri tom samo na slučaj poput ovoga, pitam se zašto mnogo puta u životu nismo svjesni i ne primjećujemo tuđu dobrotu i ljubav, toplinu duše, već gledamo samo vanjštinu...