Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

31 kolovoza 2008

22. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Jr 20, 7-9

Ti me zavede, o Gospodine, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime.
Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.


Psalam: 63 (62), 2-6. 8-9

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć' ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit'.

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

Tako ću te slavit' za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!


2. čitanje: Rim 12, 1-2

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu
- kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.



Evanđelje: Mt 16, 21-27

U ono vrijeme: Isus poče upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."




Gospodine u današnjem evanđelju najavljuješ svoj put u Jeruzalem, upoznaješ nas sa svojom mukom i smrću koju si trebao podnijeti da nas spasiš, a Petar, kao što bismo i mi učinili po ljudskoj logici, zanemarujući Tvoje Božansko poslanje, počne te odvraćati govoreći: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" U svojoj gorljivosti kojom Te priznaje za Mesiju, smatra da se takvo što ne može i ne smije dogoditi. Nazivaš ga u proročkom smislu Sotonom, iako znaš da Petar to govori iz ljubavi, i pozivaš nas da uzmemo svoj križ i idemo za Tobom. Gospodine, znamo Petra istinski poznaješ i ljubiš, Ti znaš da Petar mjeri ljudskim kriterijima. Još ne uviđa da Bog iz poraza može izvući pobjedu, ne shvaća još što je volja Božja i da treba prihvatiti križ, odricanje, žrtvu, a ne samo pohvale. Svaki od nas treba razmišljanjem i prosuđivanjem okolnosti u kojima živimo svaki dan razabirati što je volja Božja za nas osobno. Isuse, najavljuješ ljudima da neće naći životnu sreću ako je budu sebično tražili tako da zaborave Boga u svom životu, jer život je Božji dar, život po volji Božjoj, koji se ne može kupiti nikakvim novcem i bogatstvom, i koji jedino usrećuje. Zapitajmo se znamo li prihvaćati kritike, suprotstavljanja, iskrivljena tumačenja naših najplemenitijih pothvata i nakana? Biramo li samo ono što donosi uspjeh i pohvale ili smo spremni na žrtve i križeve?


Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

24 kolovoza 2008

21. Nedjela kroz godinu


1. čitanje: Iz 22, 19-23

Ovo govori Gospodin Šibni, upravitelju dvora: "Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; i u onaj dan pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac
žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove:
kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga
na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega."


Psalam: 138 (137), 1-3. 6. 8bc

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!


2. čitanje: Rim 11, 33-36

O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.


Evanđelje: Mt 16, 13-20

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.




Gospodine u današnjem evanđelju pitaš apostole, ali i sve nas tko si Ti, odnosno pitaš ih: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Apostoli kažu što su ljudi rekli, ali na izravan upit ne znaju odgovora, i tada Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Velika je Petrova vjera, to je dar odozgor, dar Neba, kao i naša vjera, koja tokom našeg života može rasti i razvijati se, ali i doći do slabljenja vjere, gubitka... Ima nažalost mnogo ljudi koji uopće ne znaju tko je Krist, ili im je vjera jako slaba, drugi pak žive u vjeri u Boga koji kažnjava i osvećuje se, i mnogi su odustali od svoje vjere, umjesto rasta u vjeri, oni su svoje pouzdanje stavili u lažne bogove ovog svijeta, idole, teže ovozemaljskom, ne zanima ih vječno. Vjera je Božji dar i potrebno je rasti u vjeri, neprestano razvijati je, a to je moguće jedino uz svakodnevnu molitvu i uzimanje Božanskog kruha, Euharistije, koju si nam Gospodine ostavio za duhovnu hranu. Vjera u Boga je poput stijene na kojoj si Gospodine sagradio Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Petra si postavio za namjesnika, daješ mu vlast opraštati grijehe, ali nije samo vlast opraštati grijehe, već ukjučuje ulogu opomene, pobude, oblikovanja i spasenja koju Petar i Crkva moraju pružiti zajednici vjernika. Crkva ima vlast naučavanja i upravljanja, mora ukazati na zlo i nepravde, ali njeno prvo poslanje ostaje uvijek: poziv na obraćenje i vjera u evanđelje, navještaj Kraljevstva Božjega. I na kraju, pitanje postavljeno apostolima i svima nama je veoma važno, za svakoga od nas. Tko je za mene Isus Krist? Svatko mora dati odgovor na to i daje ga. I prema tome zauzima svoj stav, usmjeruje svoj život.


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

22 kolovoza 2008

Blažena Djevica Marija Kraljica Neba i Zemlje


Prvo čitanje: Ez 37,1-14

I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" Tad mi reče: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Jahve!' " I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. I reče mi: "Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!' " I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. Reče mi: "Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda."


Psalam: Ps 107,2-3.4-5.6-7.8-9

Tako nek' reknu svi otkupljenici
koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć' do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.


Evanđelje: Mt 22,34-40

A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."



Gospodine, ljubiš nas nesebično, pa i onda kad smo poput farizeja i želimo te iskušavati. Često puta u svom životu zaboravljamo upravo na ove dvije zapovijedi, a u njima su sadržani Zakon i Proroci, dakle sve ono što je Bog Otac objavio ljudima. Isuse, Ti nas nesebično ljubiš, po svojem životu, smrti i uskrsnuću pokazao si nam svu svoju ljubav, i potičeš nas da i mi činimo tako, ispunjavajući volju Očevu i ljubeći jedni druge. Ispunjavamo volju Očevu kad Boga volimo svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, tada Boga sigurno nećemo grijehom uvrijediti, a Bog zaslužuje biti ljubljen iznad svega. Samim tim što ljubimo Boga voljeti ćemo i sve one koje Bog voli, naše bližnje, ljude koji žive tu pored nas i sve koje sretnemo, sve ljude svijeta bez razlike. I tada ćemo snagom Tvoje ljubavi Gospodine, otvorena srca moći druge ljubiti i za nas će vrijediti tvoje riječi: Što ne želiš da drugi učini tebi - nemoj ni ti drugima. Što želiš da drugi učini tebi - i ti čini drugima, i razmišljati ćemo ljubavlju. Ako poželimo iskreno ljubiti - već smo počeli zbiljski ljubiti. Danas je Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice Neba i Zemlje, a znamo da je Marija čuvala upravo ove dvije zapovijedi, ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te je nakon smrti slavno uznesena na Nebo uz rajsko uživanje svih svetih, i okrunjena za kraljicu neba i zemlje.


Pio XII. je zaključio proslavu Marijanske godine 1954. uvođenjem blagdana Bl. Djevice Marije, Kraljice. Blagdan se slavio najprije 31. svibnja, a po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina uznesenja na nebo. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Naslov "kraljice" ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo "kraljica", već i "gospodarica", "vojvotkinja", pa čak i "carica", u našem starom jeziku "cesarica". Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No ako liturgija kaže "da Bogu služiti znači kraljevati", onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva "Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa"! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

U Časoslovu naroda Božjega Crkva je na današnji dan u Službi čitanja stavila odlomak iz jedne od osam homilija blaženoga Amadeja, lozanskog biskupa. On je živio u prvoj polovini XII. stoljeća te sveto preminuo 27. kolovoza 1159. Prije nego je postao biskup u Lausannei, bio je redovnik cistercita u Clairvauxu, a zatim u Vivianu, gdje je stajao na čelu opatije Hautecombe. Papa Lucije II. imenovao ga je protiv njegove volje biskupom u Lausannei. Kao biskup dao se svim marom na apostolski posao obilazeći i najudaljenije predjele svoje biskupije. Veoma je nastojao i oko kršćanskoga odgoja mladeži, a ponajviše oko izgradnje pobožnoga i učenoga klera.

Kao vjerni učenik i sljedbenik sv. Bernarda bio je iskreno, žarko i odano pobožan prema Majci Božjoj, o čemu naročito svjedoči njegovih 8 homilija. Neka nam, dakle, on danas progovori o Mariji kao Kraljici svijeta i mira.

"Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije uznesenja po svemu svijetu zasjalo divno Marijino ime i kako se posvuda o njoj raširio slavni glas i prije nego bijaše na nebo uzneseno njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko: prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućeg kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide kraljicu, a ovi drugi gospodaricu. Jedni pak i drugi bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana – ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: 'Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.' "

Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo.

K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.

K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.

Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas

te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.



U poruci od 25.10.2001., Gospa kaže:
"Pozivam vas i danas da molite iz svega srca i ljubite jedni druge. Dječice, vi ste izabrani da svjedočite mir i radost."



Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

17 kolovoza 2008

20. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Iz 56, 1. 6-7

Ovo govori Gospodin:
"Držite se prava i činite pravdu,
jer će uskoro doći moj spas
i objaviti se moja pravednost.
A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina
da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici,
koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je
i postojani su u Savezu mome,
njih ću dovesti na svoju svetu goru
i razveseliti u svojem Domu molitve.
Njihove žrtve paljenice i klanice
bit će ugodne na mojem žrtveniku,
jer će se Dom moj zvati
Dom molitve za sve narode."


Psalam: 67 (66), 2-3. 5-6. 8

Neka te slave narodi Bože,
svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi Bože,
svi narodi neka te slave!

Nek' se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi Bože,
svi narodi neka te slave!

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Neka te slave narodi Bože,
svi narodi neka te slave!


2. čitanje: Rim 11, 13-15. 29-32

Braćo!
Vama pak, poganima, velim:
ja kao apostol pogana
službu svoju proslavljam
ne bih li na ljubomor izazvao njih,
tijelo svoje,
i spasio neke od njih.
Jer ako je njihovo odbačenje
izmirenje svijeta,
što li će biti njihovo prihvaćanje
ako ne oživljenje od mrtvih?
Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu,
a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe
tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu
postadoše neposlušni
da i oni sada zadobiju milosrđe.
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost
da se svima smiluje.


Evanđelje: Mt 15, 21-28

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.



U današnjem evanđelju Gospodine vidimo kako žena Kanaanka moli za ozdravljenje svoje kćeri. Ti odgovaraš kako si poslan izgubljenim ovcama, ali ona opet moli i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" Često puta se divimo roditeljima koji se bore za svoje dijete, i žena o kojoj se govori u evanđelju je upravo takva osoba. A tko ne bi želio isto? Premda je poganka, ova žena zavapila je, vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!", što znači da priznaje da si Ti Mesija, jer je ovaj naziv u izraelskom narodu naziv za Mesiju iz roda Davidova. Premda je bila strankinja Gospodine, ipak si vidio njenu vjeru i požrtvovnost majke za dijete, i ozdravljaš joj kćer, a nama poručuješ da budemo otvoreni za vjeru stranaca.

Neka te slave svi narodi Bože, svi narodi neka te slave!

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

15 kolovoza 2008

Uznesenje BDM - Velika Gospa


1. čitanje: Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10ab

Otvori se hram Božji na nebu,
i pokaza se Kovčeg saveza njegova
u hramu njegovu .
I znamenje veliko pokaza se na nebu:
Žena odjevena suncem,
mjesec joj pod nogama,
a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Trudna viče u porođajnim bolima
i mukama rađanja.
I pokaza se drugo znamenje na nebu:
gle, Zmaj velik, ognjen,
sa sedam glava i deset rogova;
na glavama mu sedam kruna,
a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih
- i obori ih na zemlju.
Zmaj stade pred Ženu
koja imaše roditi
da joj, čim rodi,
proždre Dijete.
I ona porodi sina, muškića,
koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.
I Dijete njeno bi uzeto k Bogu
i prijestolju njegovu.
A Žena pobježe u pustinju
gdje joj Bog pripravi sklonište.
I začujem glas na nebu silan:
"Sada nasta spasenje i snaga
i kraljevstvo Boga našega
i vlast Pomazanika njegova!"


Psalam: 45 (44), 10b-12b. 16

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

Zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
mnoštvom okružena.

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!
Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu."

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

S veseljem je vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulazi.

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.


2. čitanje: 1 Kor 15, 20-27a

Braćo!
Krist uskrsnu od mrtvih,
prvina usnulih!
Doista po čovjeku smrt,
po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
Ali svatko u svom redu:
prvina Krist,
a zatim koji su Kristovi,
o njegovu Dolasku;
potom - svršetak,
kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu,
pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,
svaku Vlast i Silu.
Doista, on treba da kraljuje
dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
jer sve podloži nogama njegovim.


Evanđelje: Lk 1, 39-56

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
"Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije
glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti
što ti je rečeno od Gospodina!"

Tada Marija reče:
"Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.




Informativna katolička agencija (IKA) u svom biltenu 34/2007, od

22. kolovoza 2007., donosi nam izvještaj o proslavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, u našem narodu poznatiji kao Velika Gospa. Izuzetno je zanimljivo pročitati na što se nadbiskup Marin Barišić u svojoj propovijedi posebno osvrnuo, na vrijeme poremećenih kriterija dobra i zla, potrošačko društvo... Izvanredna propovijed.

Proslava Velike Gospe u Sinju
Središnju euharistiju svetkovine Uznesenja Blažene Djevice
Marije u Sinju, na Dan grada, na kojoj je sudjelovalo oko
sotinu tisuća vjernika, predvodio je splitsko-makarski
nadbiskup Marin Barišić - Sinjski franjevci otvorili su
humanitarni Fond Gospe Sinjske za pomoć siromašnim
učenicima i obiteljima s brojnom djecom

Sinj, 15.8.2007. (IKA) - Središnju proslavu svetkovine
Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza u Sinju, na
Dan grada, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin
Barišić uz koncelebraciju desetak svećenika, među njima i
provincijalom splitske Franjevačke provincije Presvetog
Otkupitelja fra Željkom Tolićem i fra Mijom Džolanom,
provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene,
gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom i
župnikom fra Nikicom Ajdučićem. Slavlje je započelo
procesijom s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja
Tomislava kroz grad do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena
laticama cvijeća.

Uputivši pozdrav svima okupljenima u svetištu Gospe
Sinjske, njih oko stotinu tisuća, provincijalima,
franjevcima čuvarima svetišta, svećenicima,
redovnicama,predstavnicima gradskih vlasti i službi,
gradonačelnicima i načelnicima, predstavnicima
drugih županijskih i državnih vlasti i političkih
ustanova kako u Hrvatskoj tako i u BiH,
predstavnicima svih udruga proizišlih iz Domovinskog rata i
svih drugih humanitarnih udruga, molitvenih zajednica,
obrazovnih, kulturnih i humanitarnih ustanova i udruga,
alkarima i upravi Viteškoga alkarskog društva te osobito
svima onima koji su vezani uz bolesničke krevete, onima u
staračkim domovima i u zatvorima te onima koji su danas na
radnim mjestima, a slavlje prate putem televizije i radija,

nadbiskup Barišić je kazao:

"U radosti našega zajedništva u
svojim zahvalama i molitvama, u svojoj vjeri i nadi, u svojoj
patnji i ljubavi, u križu svome, drugih i za druge, mi
duhovna djeca, pozdravljamo i kličemo Mariji poput
Elizabete: Ta otkuda nama da majka Gospodina našega i
majka naša dolazi k nama? Majka nas pohađa u našem
vremenu koje neki poslije toliko – izama, i lažnih obećanja,
lijevih i desnih, nazivaju post-humano vrijeme. Da, vrijeme
velike tehnike i moćnih sredstava, a neodređena cilja i
nejasna smisla; vrijeme poremećenih kriterija dobra i zla,
istine i laži; vrijeme zaborava duhovnih i moralnih vrednota;
vrijeme relativiziranja ljudskog života u kome čovjek postaje
broj i postotak; vrijeme ugroženog dostojanstva gdje osoba
postaje glasač, navijač, potrošač i kupac; vrijeme u kojem
opće dobro nestaje pred privatnim interesima. Doista, ako
kapital potisne moral, profit duhovne vrednote, snalaženje
pravdu, bogaćenje poštenje; ako jaz između bogatih i
siromašnih postaje sve dublji i sve širi, ima dovoljno
naznaka da neki naše vrijeme i društvo nazovu post-
humanim."

U tom je smislu mons. Barišić istaknuo da je
danas još veća potreba da se humanost, koje ima i više nego
se misli, osobno svjedoči i društveno promovira posvuda, a
osobito u njezinim prirodnim izvorima: braku, obitelji,
Crkvi, humanim i socijalnim ustanovama.
Upozorivši na nehumane pojave plavih koverti, veza, mita,
korupcije, kamatarenja i sve prisutnijeg lihvarenja pa sve do
žalosne pojave organiziranog kriminala kazao je da su one
posljedica zaborava Boga, dodavši:

"Plave koverte mogle bi
čak i ostati samo bi ih trebalo nositi na prave adrese: na
socijalno ugrožene, siromašne i na obitelji s brojnom
djecom. Sve takve posljedice nije moguće opravdati s deset
zapovijedi, a još manje s dvije zapovijedi ljubavi. Zar je
moguće da ovo naše vrijeme i društvo bude više određeno
darvinizmom, zakonom borbe za opstanak gdje jači
pobjeđuje slabijega, a ne novošću Kristova zakona ljubavi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, pa čak i više od
toga: Ljubi neprijatelja svoga!"

U svjetlu Marijina pohoda Elizabeti, kojim ona sebe stavlja
u
službu drugoga, nadbiskup je upitao: "Kakvi su danas naši
pohodi?" te odgovorio:

"Čini se da su sve rjeđi oni ljudski
pohodi rodbini, prijateljima i bližnjima, a sve više interesni i
usmjereni onima na položajima. I u obitelji je sve manje
pohoda, susreta, razgovora, pohoda među generacijama tako
da i roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu. Ali je
navala i umreženost drugih pohoda. Posjećuju nas trgovački
lanci. Čak se bore tko će brže i bliže nama doći. Različiti
mediji, tiskovni, TV, radio i Internet natječu se tko će nas
prije i više posjetiti u našem domu; dolaze nam u pohode
svakodnevno i riječju i slikom. Toliki mladi idu u noćne
pohode gdje im se nudi prividni život i sreća, klicanje i
radost, a nažalost nisu rijetki slučajevi da se na putu
povratka pred zoru tragično zaustave, a ostave jecanje i tugu
svojih najmilijih i svoje sredine. Sve više i više putovi naših
pohoda, zbog brzine, alkohola, droge, ne vode u život, već
odvode u smrt."

Nadbiskup se kritički osvrnuo na
nezaštićenost majčinstva i rad nedjeljom te nasilje, oružje,
krv, ubijanje, prevare, pljačke, preljube, propale brakove i
prazne obitelji kojima nas pojedini mediji zapljuskuju i
pohode. Gledajući i na pohode brojnih požara ove godine
kazao je:

"Je li uzrok naših požara prirodna nepogoda,
neodgovornost, bolest ili što bi bilo najgore namjerna i
svjesna zloća – kriminal koji pali zbog privatnog interesa pa
i pod cijenu života i imovine drugih. Grijeh je svjesno
podmetnuti požar i to teški grijeh. Dok čestitamo i
zahvaljujemo našim hrabrim vatrogascima i svima koji su se
njima solidarno pridružili u obrani života, domova i prirode
uspješno gaseći požare, vrijeme je da već jednom u našem
društvu ugasimo i same uzroke tih požara." U tom je surječju
metropolit Barišić izrazio nadu da će predizborna utrka kao i
sami izbori pokazati poštuju li naši zakoni, koje imamo i koji
će nam doći, "naš kulturni identitet, naše duhovne i moralne
vrednote, štoviše poštuju li samu prirodu i logiku zdravog
razuma ili zdravi razum ne igra ulogu, već samo zbroj
dignutih ruku". Hrvatsku svake godine pohađa za desetak
tisuća više smrt nego život. Stoga, istaknuo je, "htjeli bismo
se nadati da će ponuđeni programi biti opredijeljenost za
život i čovjeka, obitelj i opće dobro, poštenje i socijalnu
pravdu, znanje i razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i
humanije odnose u društvu. Vjerujemo da će sve to biti u
službi čovjeka i da se neće poslužiti čovjekom za vlast,
bogatstvo, karijeru i profit. Vlast, bogatstvo, karijera i profit
nemaju budućnosti jer: ...rasprši oholice umišljene. Silne
zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni
dobrima, a bogate otpusti prazne – to nam svjedoči Majka
Marija. Na sreću nije budućnost na strani oholica, silnika i
sumnjivih profitera. Ne samo da su prolazni, slabi i nemoćni,
nego degradiraju čovjeka i ugrožavaju društvo".

Nadbiskup je nadalje istaknuo da se danas mnogi s pravom
zabrinuto pitaju može li nas išta poslije lažnih obećanja -
izama i pada velikih ideologija osloboditi i izvući iz
nehumane zarobljenosti, egoizma, posjedovanja, vlasti,
profita, beznadnog relativizma te dati nam nadu života i
smisao povijesti? Je li moguć post-humani novi humanizam?
Protumačivši mogućnost novoga humanizma utemeljena na
Bogočovjeku Isusu Kristu nadbiskup je istaknuo ulogu
kršćana u društvu kazavši da nas Krist poziva i šalje da
budemo svjedoci njegove istine i ljubavi, ljubavi koja nije
došla da bude služena, već da služi i život svoj dade za
čovjeka.

„Kristova Crkva ne teži za vlašću niti za nekim
svojim interesima u društvu; njezina vlast jest služenje u
ljubavi, a interesi obrana života, zaštita dostojanstva osobe,
socijalno zdravo i pomireno društvo. Doista, Crkva Kristova
ima najduže i najbogatije iskustvo humanosti. Zato
humanizam, nadahnut Kristovim duhom, ne ograničava se
samo na pravednost – poštivanje zakona niti na solidarnost –
uvažavanje osoba, već prerasta u ljubav prema svim ljudima
kao braći i sestrama. Punina same pravednosti i solidarnosti
jest ljubav".

Na kraju propovijedi nadbiskup je pozornost usmjerio na one
koji su odsutni s natjecateljskih terena međuljudskih odnosa
i svjetovnim očima gledano pobjedničkih postolja života: na
osobe s invaliditetom, osobe s posebnim potrebama i
bolesne, koji su ne samo u društvu, nego i u vlastitoj obitelji
ponekad zapostavljeni i zaboravljeni.

"Ovdje bismo se mogli
zapitati: kako se odnosimo prema osobama s invaliditetom i
braniteljima iz domovinskog rata? Kako to da su se toliki
osjetili poraženima i suvišnima među nama? Ali upravo su
oni najbolje mjerilo naše humanosti, sada zemaljske, a s
njome i one nebeske: ...jer što god učiniste jednome od ove
moje najmanje braće, meni učiniste. Ne samo mjera, već i
korektor. Sam pohod i susret s njima djeluju terapeutski,
ozdravljaju nas, ljude natjecateljskog i pobjedničkog
mentaliteta, od raznih oboljenja", istaknuo je mons. Barišić
dodavši: "Jedno je sigurno: sadašnjost i budućnost identiteta
našega naroda i hrvatskog društva mogu se braniti i graditi
uspješno onim temeljnim identitetom, a to je ljudskost
prožeta evanđeoskim vrednotama. Novi humanizam tzv.
post-humanog vremena i društva pozvani smo graditi na
svim razinama kroz sve složenije obiteljske i društvene
odnose od najranije dobi, dječjih vrtića do vjeronaučnih dvorana, od školskih do saborskih klupa.
Jer, mi smo važniji
od stvari, a ljudskost i poštenje
vrjedniji su od ulaganja
i kapitala."




Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

11 kolovoza 2008

Sveta Klara


1. čitanje: Ez 1,2-5. 24-28

Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku;

Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.

Ps 148, 1-2. 11-12. 12-14. 14

Aleluja!
Hvalite Jahvu s nebesa,
hvalite ga u visinama!
Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!


Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno:


Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno:
nek' svi hvale ime Jahvino,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,


on podiže snagu svom narodu,
on proslavlja svete svoje,
sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!


Evanđelje: Mt 17,22-27

A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni.


SVETA KLARA (1193.-1253.)

Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.

Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri.

Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima.

10 kolovoza 2008

Blagdan svetog Lovre


1. čitanje: 1 Kr 19, 9a. 11-13a

U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi." Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.


Pripjevni psalam: 85 (84), 9ab-14

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i dan nam svoje spasenje!

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i dan nam svoje spasenje!

Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicati iz zemlje,
Pravda će gledat' s nebesa.

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i dan nam svoje spasenje!

Gospodin će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i dan nam svoje spasenje!


2. čitanje: Rim 9, 1-5


Braćo! Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.


Evanđelje: Mt 14, 22-33
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"




Gospodine, u današnjem evanđelju nam dolaziš u susret u olujnom moru života, kad smo često prestrašeni, kad ne znamo broditi, bojimo se napustiti sigurnost i upustiti u životne bure i oluje. Često nam nedostaje vjere, ali Ti nas pozivaš da idemo k Tebi, i mi kao i Petar u nedostatku vjere padamo, tonemo, ali Tvoja ruka nas spašava, Ti nas pridižeš. Često puta upadnemo u zamku bogatstva ovog svijeta, Gospodine oslobodi nas od naše sebičnosti da Te možemo slijediti i učvrsti našu vjeru, daj da ti vjerujemo u najstrašnijim trenucima svog života, kao što je smrtni čas, jer nas ljubiš upravo onakve kakvi stvarno jesmo.
Danas se spominjemo mučeništva svetog Lovre, učenika pape Siksta koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina, posebno nevinosti, ljubio kao najboljeg sina, te ga unatoč mladoj dobi uvrstio među sedmoricu rimskih đakona, bolje reći na čelo đakona. Papa mu je prorekao da ga čeka teška borba za vjeru u Krista, doslovno mu je rekao: "Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu."
Nakon tih utješnih i ohrabrujućih riječi Papa je rekao đakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao te pošao u Hipolitovu kuću, u kojoj je bila ubožnica za siromahe što ih je već prije pomagao. Sve im je podijelio. Stoga je mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe te reći: "Evo blaga Crkve!" Na to je bio mučen, izbičevan te na roštilju spaljen. Nalazeći se na tom užarenom strašnom mučilu, dobacio je okrutnom tiraninu: "Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!" Mučeništvo se sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. kolovoza 258.

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i dan nam svoje spasenje!

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

03 kolovoza 2008

18. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Iz 55, 1-3

Ovo govori Gospodin:
"O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
ako novaca i nemate, dođite.
Bez novaca i bez naplate
kupite vina i mlijeka!
Zašto da trošite novac na ono što kruh nije
i nadnicu svoju na ono što ne siti?
Mene poslušajte, i dobro ćete jesti
i sočna ćete uživati jela.
Priklonite uho i k meni dođite,
poslušajte, i duša će vam živjeti.
Sklopit ću s vama Savez vječan,
Savez milosti Davidu obećanih."


Pripjevni psalam: 145 (144), 8-9, 15-18

Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.

Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.


2. čitanje: Rim 8, 35. 37-39


Braćo!
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo?
Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo
po onome koji nas uzljubi.
Uvjeren sam doista:
ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti,
ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
ni dubina ni visina,
ni ikoji drugi stvor
neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje
u Kristu Isusu Gospodinu našem.


Evanđelje: Mt 14, 13-21

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." A on će im: "Donesite mi ih ovamo." I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.




Gospodine u današnjem evanđelju nahranio si pet tisuća muškaraca osim žene i djece, izrekavši blagoslov i razlomivši, daješ kruhove učenicima a oni mnoštvu. I danas nas hraniš svojim tijelom, liječiš naše slabosti. Zamisli koliko je hrane ostalo. Dvanaest košara čini se puno, no ne znamo što se s njima dogodilo. To je bila hrana siromašnih - običan kruh i riba. U Isusovu shvaćanju to nas jelo hrani i danas. Dovoljno je preostalo da hrani duše svijeta za sva vremena. Apostoli koji su dijelili hranu mnoštvu dijele je i danas u Isusovoj riječi i u euharistiji i svaki put kada primimo pričest. Košara za svako pleme Izraelovo drugi je izričaj za Božju velikodušnost i ljubav kojom hrani sve ljude. Oči sviju u Tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.

Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.




Ispričavam se što sam zakasnio s objavljivanjem bloga, vratio sam se (nešto ranije, nisam ostao do kraja) s festivala mladih u Međugorju, a usput sam imao manjih tehničkih problema s računalom.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA