Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

29 rujna 2008

Sveti arkanđeli Mihael, Rafael i Gabriel


1. čitanje: Dn 7,9-10.13-14

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.
Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.


Psalam 138,1-5

Pred licem anđela pjevam tebi, Gospodine!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Pred licem anđela pjevam tebi, Gospodine!

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Pred licem anđela pjevam tebi, Gospodine!

Nek' ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek' pjevaju putove Gospodnje:
"Zaista, velika je slava Gospodnja!"

Pred licem anđela pjevam tebi, Gospodine!


Evanđelje: Iv 1,47-51

Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."



Iz tajne Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkanđela, koje danas slavimo, kao i svetih anđela čuvara, koje slavimo 2. listopada. Ime Mihael, u hebrejskom Mi ka el, što znači: "Tko je kao Bog?" spominje se u Svetom pismu pet puta. Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli" (Dn 12,7-9).
Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Sveto pismo poimence na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata; ta dva arkanđela priječe demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše.Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije. Ime trećega arkanđela Rafael znači "Bog liječi". Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici, a pomalo i pečalbari te iseljenici. Kao duhovnome liječniku počeše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga apotekari.

Sveti Arkanđele Mihaele!

Ti, kneže nebeskih četa,pobjedniče nad paklenim zmajem,

Ti si od Boga dobio snagu i moć da poniznošćuuništiš obijest sila tame - oholost.

Zaklinjemo Te, pomozi nam da dođemo do istinske

poniznosti srca,da nepokolebljivom vjernosti uvijek

ispunjamo Božju volju, da budemo jaki u patnji i nevolji!

Pomozi nam da se održimo pred Božjim sudištem.

Sveti Arkanđele Gabrijele!

O Anđele Kristova Utjelovljenja, vijerni glasniče Božji,

otvori nam uši da čujemo tihe opomene i zov Srca

našeg Gospodina , koji nas sve ljubi!

Budi nam uvijek pred očima,

vruće Te molimo ,

da Božju Riječ dobro shvatimo, da je slijedmo i da joj se pokoravamo,

te da vršimo ono što Bog od nas hoće!

Pomozi nam da budemo zaista budni

i pripravni da nas Gospodin - kad dođe - nađe budne!

Sveti Arkanđele Rafaele!

Ti ljubavna strijelo i medicino Božje ljubavi,

rani, vruće te molimo,gorućom ljubavi

naše srce i daj da ta rana nikada ne zacijeli,

te da u svakidašnjem životu uvijek ostanemo

na putu ljubavi i ljubavlju sve nadvladamo!

Pomozite nam Vi , velika , Sveta braćo, prijatelji u službi pred Bogom!

Štitite nas od nas samih, od našeg kukavičluka i mlakosti,

od naše sebičnosti i lakomosti, naše zavisti i

nepovjerenja, od naše težnje, da se nasitimo ovozemaljskog,

da svega imamo i da budemo priznati!

Oslobodite nas okova grijeha i privrženosti svemu zemaljskom!

Skinite nam sa očiju povez, što smo ga sami stavili sebi

da ne vidimo nevolju oko sebe pa da možemo sami

sebe u miru promatrati i sa sobom suosjećati.

Postavite u naše srce bodlju svetog nemira prema

Bogu , da ne prestnemo tražiti Boga u čežnji za Njim,

u pokori i ljubavi!

Tražite u nama Krv našega Gospodina,

koja je potekla zbog nas!

Tražite u nama suze vaše Kraljice,

što ih je Ona zbog nas prolila!

Tražite siromašnu , ispraznu i razorenu sliku

Božiju u nama, što ju je Bog jednom u

ljubavi utisnuo u našu dušu!

Pomozite nam u borbi sa silama tame,

koje nas potajno opkoljuju i pritišću!

Pomozite nam da nitko od nas ne propadne

i da se jednom kličući sjedninimo u vječnom blaženstvu.

Amen!


Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici Pape Leona XIII dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Leon XIII završio svoju Misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj Misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema Oltaru, iznad Tabernakula.

Lice Leona XIII poblijedilo je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio je prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upšitao ga: "Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Da li vam treba nešto?" Leon XIII mu je odgovorio: "Ne trebam ništa..."

I Papa je ušao u svoju radnu sobu , zatvorio se, te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za Obrede, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru, koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva Svetom Mihaelu Arkanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake Mise na podnožju Oltara nakon molitve "Zdravo Kraljice", koju je propisao već Papa Pijo IX.

Leon XIII povjerio je kasnije jednom od svojih tajnika, Mons. Rinaldo Angeliu, kako je za vrijeme Mise vidio oblak - mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad Vječnim gradom. Odatle odluka Papina, da se zove u pomoć Sveti Mihael Arkanđeo i sva vojska nebeskih duhova za obranu Crkve protiv Sotone i njegove paklene vojske.

Ta molitva Sv. Mihaelu Arkanđelu prestala se moliti nakon nedavne liturgijske obnove. Neki misle da bi ta molitva trebala biti i ponovno uvedena, jer govori o dobrim i zlim anđelima, pa bilo to u liturgiji, Bogoštovlju časova, bilo u molitvi vjernika u sv. Misi.

Ivan Pavao II: u Svetištu Sv. Mihaela Arkanđela na Brdu Gargano, 24. svibnja 1987. rekao je: "Demon je još uvijek živ i djeluje u svijetu". Sotonska mržnja nije prestala, oružje sotonsko nije demobilizirano. Dakle, molitva protiv Zloduha uvijek je potrebna.

Molitva

Latinski:

Sancte Michael Archangele,

defende nos in proelio.

contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.

Imperet illi Deus, supplices deprecamur:

tuque, Princeps militiae coelestis,

Satanam aliosque spiritus malignos,

qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,

divina virtute, in infernum detrude.

Amen.


Hrvatski:

Sveti Mihovile Arkanđele,

brani nas u boju protiv opakosti

i zasjedama đavolskim budi zaklon!

Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo:

Ti, vojvodo vojske nebeske,

Sotonu i druge zle duhove,

koji svijetom obilaze na propast duša,

Božanskom krepošću u pakao strovali.

Amen.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

28 rujna 2008

26. nedjelja kroz godinu


Prvo čitanje: Ez 18,25-28

A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.


Psalam: Ps 25,4-5.6-7.8-9

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, Gospodine!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!


Drugo čitanje: Fil 2,1-11

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.


Evanđelje: Mt 21,28-32

"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."



Gospodine, u današnjem evanđelju nam u prispodobi progovaraš o dva sina, jedan je bio poslušan, a drugi neposlušan. Nije zapravo riječ o nekoj braći, nego o nama samima. U toj ćemo se braći i mi sami prepoznati. Govoriti, a ne činiti, imati divne teorije, ali praksa uvijek škripi... mogli bismo reći za ljude iz evanđelja. Znamo težiti za dobrim, a ne učiniti ga, obećati pa ne izvršiti, znamo odbiti učiniti što učiniti treba, pa se ipak predomisliti i učiniti. Licemjerstvo nas ne raduje; skloni smo opravdati slabosti i grijeh, ali nam je teško živjeti s "prihvatljivim dvostrukim mjerilima", što znači kad sami sebi prilagođavamo stvari onako kako nama odgovara. Nažalost, imamo ovakvu sliku u poznatom "hercegovačkom slučaju", kad s jedne strane imamo "poslušne" pastire koji traže da ih slušamo i "neposlušne" hercegovačke franjevce. Naime, događa se vrlo često, da ovi poslušni nemaju često vremena za obavljanje povjerene im zadaće, pa često pobožnosti i svetu misu obavljaju što je moguće brže, gotovo postavljajući rekord u brzini, često ih je nemoguće zateći u župnom uredu, a s druge strane neposlušni franjevci u Međugorju cijele dane provode u molitvi i obavljanju pobožnosti, posebno svakodnevnih pobožnosti križnog puta s grupama hodočasnika, zatim svakodnevno prije mise budu dvoja otajstva krunice razmatrana, sveta misa s nadahnutim i veoma poticajnim propovijedima, i pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, a u župnom uredu ih se uvijek može naći. Pitam se dakle tko je ovdje neposlušan?! Mislim da ovi nazvani neposlušnima, više vremena provode radeći u vinogradu Gospodnjem. No, ostavimo malo na stranu naše pastire, ali upitajmo se da li mi vjerni puk izvršavamo volju Očevu, da li imamo vremena za molitvu, nedjeljnu misu, primanje sakramenta Euharistije, i da li živimo svoju vjeru da drugi u nama vide primjer življenja vjere, dakle djelotvornu ljubav za druge, jer iako se često predstavljamo katolicima, često ne pužamo sliku kakvu bi trebali. S druge pak strane, ima toliko ljudi koji se ne priznaju vjernicima, ali se trude živjeti u skladu sa svojim uvjerenjem i sa svojim odgojem, dakle po svojoj savjesti i onda je razumljivo da nalaze opravdanje za svoju nevjeru ne vidjevši u nama primjer življenja onog što ispovijedamo. Upitajmo se samo mi roditelji koji smo za svoje dijete tražili krštenje, da li svoje dijete odgajamo u duhu evanđelja, da li ga poučavamo u vjeri? A, rekli samo da želimo biti oni koji će podržati Svjetlo koje je dijete na krštenju primilo. Nadalje, da li smo spremni kao supružnici ispunjavati svoju zadaću i ostati vjerni obećanjima izrečenih jedno drugom prilikom primanja sakramenta braka? Nismo li obećali pred Gospodinom, ljubiti se i poštivati u sve dane života svoga. Rastave među katolicima, nažalost, nisu puno rjeđe nego među onima koji to nisu. Neki cijeli život, svjesno ili nesvjesno traže Boga i možda ga tek na koncu nađu. A to hoće li ga stvarno naći i prihvatiti nerijetko ovisi o nama koji "radimo u vinogradu", o našoj vjernosti preuzetoj zadaći. Svima nam Isus danas postavlja pitanje:"Što vam se čini?". Ako pošteno mislimo, morali bismo odgovoriti da nismo takvi kakvi bismo morali biti, za kakve smo se na početku izdavali. A to nam je onda poziv da se potrudimo to ispravljati i na bolje mijenjati.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

21 rujna 2008

25. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Iz 55,6-9

Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, " riječ je Gospodnja. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."


Psalam: Ps 145,2-3.8-9.17-18

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!


2. čitanje: Fil 1,20-24.27

Braćo, Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru



Evanđelje: Mt 20,1-16

"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'" "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."



Gospodine, i danas nam u prispodobi kazuješ o Kraljevstvu nebeskom uspoređujući ga s vinogradom, i pozivaš sve nas da se odazovemo. Neke nalaziš u najranijoj dobi, neki se odazivaju na tvoj poziv u mladenačkoj dobi, neki pak u zreloj dobi, a neki u starosti. Zoveš nas da Te tražimo i nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Nakon čitanja ovog današnjeg evanđelja ljudima odmah upadne u oči sam čin isplate, pa se upitaju je li vinogradar ispravno postupio, odnosno je li Bog pravedan? Ljudski gledajući, ispada da je nepravedno dobiti istu plaću za nejednak rad, ali ovdje se radi o situaciji kad se mi vjernici među sobom počinjemo uspoređivati s drugima, i kad kažemo da nije pravedno što smo se mi odazvali od malih nogu, a oni ostali tek u mladenačkoj dobi, ili oni treći u srednjim godinama, ili neki drugi tek u starosti. Jedni imaju sreću, kao oni jutarnji radnici u vinogradu, biti pozvani već u najranijoj dobi. Velika je milost i dar Božji imati dobre roditelje, vjernike koji nas od malih nogu odgajaju i upućuju u vjeru. Zar je to naša zasluga? Ili razlog više da Bogu na tom daru zahvalimo? Zar sam time ja zadužio Boga, a ne On mene? Kako Mu onda mogu prigovoriti da nije pravedan? Zar da žalim što nisam duže bio daleko od Boga?! Nije li to prije razlog da budemo Bogu zahvalni?! I za to što je njih čekao i dočekao i što je nas od početka pozvao. Sve je čisti Božji dar. I zato se radujem svakom obraćenju, svakom koji se odazove na Tvoj poziv, radujem se tolikim obraćenjima posebice u Međugorju, koje je ovih dana toliko u centru katoličke i svjetske javnosti, kad papa Benedikt XVI želi obračunati s Međugorjem, po preporukama mostarskog biskupa Ratka Perića, koji nastoji dokazati neautentičnost ukazanja zbog dnevnika i izjava vidioca, jer mu vidioci ne vjeruju kao ni njegovim prethodnicima zbog "hercegovačkog slučaja" u kojem se željelo franjevce izbrisati s ovih prostora, i nepravedno oteti njihova stoljećima stvarana i čuvana imovina, tim istim franjevcima koji su zaslužni za očuvanje vjere, da nije njih bilo, ne bi bilo ni katoličke vjere u Bosni i Hrvatskoj, nadbiskup koji želi Međugorje prikazati kao djelo Sotone, koji ne shvaća da su se mnogi baš u Međugorju obratili, pronašli vjeru, počeli se iznova obraćati, premda su možda i bili kršteni. Svi mi svaki od nas pojedinačno trebamo se iznova obraćati, iako to nadbiskup Perić očito ne shvaća,
i nije mu stalo do toga, a kamoli oni koji se tek prvi put susreću s Kristom i otkrivaju Njegovu ljubav i dobrotu. To je ona prekrasna poruka Međugorja, koju nadbiskup Perić ne shvaća ili ne želi shvatiti, i to je najveće čudo Međugorja, da nas sve Bog poziva i čeka. Da se Bog iznova rađa u srcu čovjeka, baš tu u Međugorju! Njemu se ne žuri, Bog se raduje kad i oni odrasli bez vjere, trude se pronaći smisao života, pronaći Boga. Oduševljava njihovo traženje, iskrenošću i dubinom shvaćanja, često bolje nego kod onih koji su u vjeri odgajani od djetinjstva, a onda u vrijeme puberteta napustili je. Koliko je suza radosnica i kod njih u ispovijedi nakon gotovo pola stoljeća. Zar da budemo zavidni zbog toga? Nije li to prije razlog da budemo Bogu zahvalni?! Hvala ti Gospodine što nas ljubiš, hvala ti što nas pozivaš, nemoj da budemo zavidni, nego Te molim da se radujemo svakome tko se odazove tvom pozivu.

14 rujna 2008

Blagdan Uzvišenja Svetog Križa


1. čitanje: Br 21,4-9

Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.” Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: “Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsije se pomoli za narod, i Jahve reče Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.” Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Psalam: Ps 78,1-2.34-38

Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.

Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.

Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.

2. čitanje: Fil 2,6-11

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Iv 3,13-17

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.







Gospodine, danas slavimo blagdan Uzvišenja svetog Križa, na kojem si Isuse darovao svoj život da bismo mi živjeli. Zato je današnji blagdan ne samo slavljenje jednog svetog simbola za nas kršćane, nego je on blagdan beskrajne Božje ljubavi. Otvorimo sada svoja srca Božjoj ljubavi, a uklonimo iz njega svako zlo: mržnju, sebičnost, oholost, i sve ono zbog čega je Isus nosio svoj križ i na njemu bio raspet. Promislimo i pokajmo se! S druge strane, i nedavno smo imali prilike pročitati izjave nekih islamskih teologa da je glupost vjerovati u križ, u razapinjanje. Nije to ništa novo. Žalosno je međutim da se kršćanska Evropa sve više se želeći dodvoriti raznim religijama iz svojih ustanova odlučila ukloniti znak kojim je otkupljena?! Posebno se ovo odnosi na susjednu nam Italiju u kojoj se umjesto križa postavljaju slike Blažene Djevice Marije, jer navodno križ provocira muslimane. Davno je to već rečeno: reče nam to prijatelj a ne protivnik, veliki ljubitelj Krista i njegova križa, sveti Pavao: Židovima je Isus na križ razapet sablazan, a poganima ludost (usp. 1Kor 1,23). Napadajući naš sveti križ, napadači se sami predstavljaju. Nisu kršćani mazohisti koji bi uživali u podnošenju mučenja, u mukama. Ali tko je spreman toliku patnju za drugoga podnijeti, zar ne zaslužuje vrhunsko poštovanje? Kad kažemo veliku istinu da je Isus umro za sve ljude, kao da nas to ostavlja pomalo hladnima. Ali kad kažemo da je Isus umro za nas, ili još bolje: za mene, to nas onda izravno pogađa u srce. Izravno se to tiče svakoga od nas. Tiče i obvezuje nas na veliku zahvalnost. Isus je učinio za nas ono što mi sami za sebe nismo bili u stanju učiniti.
Kažemo da je Isus nosio svoj križ. Ali On zapravo nije nosio svoj, nego naš križ. To je velika razlika. On je na taj križ "podignut", kako čusmo u današnjem evanđeoskom ulomku, "da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni" (Iv 3,15). Eto što je Isusa otjeralo na križ. Mi često znamo kazati da su to naši grijesi. Istina, to je bilo zbog naših grijeha, ali pokretačka snaga koja Isusa "tjera" na križ nije nešto negativno, nisu grijesi, nego je nešto božansko – ljubav prema ljudima. Da ne bude nejasnoće, evanđelist Ivan nastavlja: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (r.16). Križ je, dakle, simbol Božje ljubavi prema svakomu od nas. Zato nam je on svet i presvet. Može li onda s učenikom biti drugačije? I nama je svoj križ nositi. On nam je to otvoreno rekao: "Tko hoće biti moj učenik neka uzme svoj križ na sebe i slijedi me." (Mk 10, 45). A sv. Pavao će reći: "Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama." (Gal 5, 23). A veliki suvremeni teolog Romano Guardini napisa: "Kršćanstvo i križ ne mogu se odijeliti jedno od drugoga. Otkad je Krist morao ići putem križa, stoji križ na putu svakoga tko hoće biti kršćanin; za svakog kao 'njegov križ'. Priroda se buni protiv toga. Ali Isus kaže, i to je temeljni zakon kršćanstva: Tko čuva sebe, svoj život, svoju dušu, izgubit će ih. Tko se predaje na križ … naći će ga – i to neizgubivo, kao vječnoga sebe, koji ima udjela s Kristom. " U poslanici apostola Pavla Filipljanima (Fil 2,6-11) čitamo: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. Sklonost na zlo i na grijeh velika je u čovjeku, zato te grješne sklonosti valja suzbijati i "razapinjati". Ne razapnemo li mi njih, one će nas! Zato se odmah po rođenju krstimo u znaku križa Kristova, zato nam je križ sveti znak, zato volimo da nam bolesnici umiru s križem u ruci, jer to znači u svakom trenutku ostati povezan s najvećom Ljubavlju, s našim Spasiteljem Isusom.
I zato: „Slavimo te, Križu sveti!“ I zato:
"Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio". Amen.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA