Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

17 siječnja 2010

Sveti Antun Opat

Današnja čitanja

Iz 62,1-5Ps 96,1-2a. 2b-3. 7-8. 9-101
Kor 12,4-11
Iv 2,1-11

Sveti Antun Pustinjak nazivan još i Sv. Antun Opat (Herakleopolis Magna, Egipat oko 251. - † Monte Colzim, Egipat 17. siječnja 356.), svetac je u istočnoj i zapadnoj Crkvi.

Svoj je život posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja predočuje demone požude i proždrljivosti često prati Sv. Antuna Opata i znak je njegove pobjede nad grijehom.

Rođen u bogatoj obitelji, u selu Komas blizu Herakleje u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio osamnaest godina roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno. U toj su ga odluci učvrstile riječi Svetog pisma: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt.19,21). U dvadesetoj godini Antun razdijeli sve što je imao siromasima, sestru povjeri u djevojački dom da se tamo odgoji.

Sljedećih je petnaestak godina proveo proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni. Žeđajući za duhovnim rastom, nastavio je živjeti u blizini rodnoga grada i bavio se fizičkim radom kako bi zaradio za vlastite potrebe, a od preostaloga mogao dati sirotinji. Premda se svega odrekao i posvetio siromaštvu, samoodricanju i stezi te mu je ugled znatno porastao, Antun je nastavio stremiti za još potpunijim predanjem životu vjere i molitve. U trideset i petoj godini sve je više odlazio u udaljena mjesta. Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici a prijatelj bi mu donosio samo ono najnužnije.

Živa predaja prenosi kako su ga u napuštenoj grobnici ubrzo snašle strahovite kušnje, koje su ga fizički izmučile i pretukle, ali ga nisu dotukle. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Ljudi iz okolice čuvali su mu stražu. Usred noći Antun se osvijestio i ugledao pozaspale prijatelje oko sebe. Jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je usrdno molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati njegovim kušnjama. Nemoćan da ustane i moli, ležao je bespomoćno, dok je grobnica sva podrhtavala od utvara i divljih životinja. Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: "Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas". Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula. Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: "Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire". Kristov glas mu odgovori: "Bio sam ovdje Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik".

Sv. Antun je govorio i o svojoj borbi sa mislima o beskorisnom napuštanju bogatstva i svijeta, a posebno o sestri bez podrške, skrbi i utjehe. Često nije spavao po čitavu noć. Ovakve misli savladao je vjerom da je sve ostavljeno ništavno u usporedbi sa beskonačnim blaženstvom koje Bog daje po Duhu Svetom.

"Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist sticati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje sticati ono što možemo ponijeti sa sobom: pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru?"

Osjetivši da mu se bliži smrt, sv. Antun Pustinjak naredi svojim učenicima, da kad se to dogodi, njegove zemaljske ostatke polože u neobilježen grob, prezirući obožavanje relikvija, što je u to doba bilo uobičajeno. Vjerojatno je govorio samo koptski jezik. Sam nije zapisivao ništa, vjerojatno zbog straha od taštine. Prikaz njegovog života, opisan u djelu "Život svetog Ante Pustinjaka" svetog Atanazija, opisuje osobnost čovjeka koji odricanjem od svjetovnog raste u svetosti i kao takav se pretvara u kršćanski uzor. Mnoge se njegove riječi mogu pronaći i u zbirci "Život i izreke pustinjskih otaca". Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeve krivog učenja. Napokon je u miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.

06 siječnja 2010

Bogojavljenje - Sveta tri kralja



Iz 60,1-6
Ps 72,1-2. 7-8. 10-11. 12-13
Ef 3,2-3a. 5-6
Mt 2,1-12

Blagdan Tri kralja su prvi od tri događaja - znamena Isusove Božanske slave (druga dva su: Krštenje u Jordanu i čudo pretvaranja vode u vino na svadbi u Kani). Od spomena na Krštenje nastao je običaj blagoslova vode, a od spomena na mudrace i njihove darove blagoslov tamjana, a u vezi s njima nastao je i blagoslov domova i obitelji. Blagdan Tri kralja, dakle, s jedne je strane, spomen objavljenja Božje slave u Isusu, a s druge strane spomen na trojicu mudraca s Istoka: Gašpara, Melkiora i Baltazara, koji se dolaze pokloniti Sinu Božjem kao Kralju kraljeva. Kad su kraljevi krenuli prema Betlehemu, ponovno im se pojavila zvijezda, koja je nestala kada se pojavio Herod. Zvijezda je išla pred njima i zaustavila se nad mjestom gdje se rodilo Dijete. Ušli su u kuću i vidjeli Dijete s majkom Marijom. Pali su na koljena i poklonili se Djetetu, te ga darovali tamjanom, zlatom i smirnom. Ovi darovi imaju svoje značenje: tamjan pravomu Bogu, zlato pravomu Kralju, i smirnu pravomu čovjeku.
Poklonstvo triju kraljeva, tj. mudraca izvan židovske tradicije, ima i svoje dublje teološko značenje. Prvo, ono pokazuje da Novi savez više nije rezerviran isključivo za izabrani narod, već je ponuđen svim narodima, a drugo, potvrđuje da su i drugi narodi, uz Židove, očekivali dolazak Spasitelja. U tom kontekstu, za kršćane je Bogojavljenje blagdan koji otvara vidik spasenja svim ljudima jer su svi pozvani da u njemu sudjeluju po vjeri. U Kristu, sada, više nema razlike između obrezanih i neobrezanih, slobodnih i robova, povlaštenih i podjarmljenih rasa. Kršćanski Bog se na svjetskoj pozornici pojavljuje, ne više kao Bog jednog naroda, jer su svi pozvani da budu narod Božji. Ovu ideju je u svojim poslanicama osobito razradio apostol Pavao, koji je svojim misionarskim duhom nesumnjivo pridonio da univerzalna poruka Evanđelja nadvlada granice meðu ljudima staroga svijeta: kulturne, tradicijske, jezične, etičke…
Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da su božićni blagdani završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Ti dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Mi ljudi današnjice trebamo se također Isusu pokloniti, pokloniti mu svoje darove: MOLITVU - pravome Bogu, PONIZNOST - Kralju svih kraljeva, i LJUBAV - prema Čovjeku, tako da u svakom čovjeku gledamo sliku Kristovu.