Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

30 ožujka 2008

2. Vazmena Nedjelja - Blagdan Božanskog Milosrđa

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA





1. čitanje: Dj 2,42-47

Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.


Ps 118,2-4.13-15.22-24

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!


Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!


Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!


Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!


2. čitanje: 1 Pt 1,3-9

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.


Evanđelje: Iv 20,19-31

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.



Gospodine, Tvoja poruka apostolima: "Mir vama!" poruka je svima nama, želiš da u našim srcima vlada mir, da nestane straha. Svojim uskrsnućem pobijedio si grijeh i smrt, i darovao nam nadu u vječni život. Mir nam svoj daješ, mir nam svoj ostavljaš. Apostolima daješ Duha svetoga, daješ im vlast otpuštati grijehe, naši svećenici nam upravo po ovoj Tvojoj riječi otpuštaju grijehe u sakramentu svete ispovijedi. U liku svetog Tome, možemo prepoznati modernog vjernika, koji vjeruje, ali istovremeno želi dokaz. Traži čudo, poput mnogih koji u srcu imaju sumnje, zaboravljaju Tvoju iskazanu dobrotu i milosrđe, žele ponovni dokaz koji bi ih učvrstio u vjeri. Milosrdni Isuse, prosvijetli nas da ne težimo za čudesnim znakovima Tvoje prisutnosti, već da Ti vjerujemo. Neka nas današnja Nedjelja Božanskog Milosrđa, koju si nam kroz poruke svetoj Faustini Kowalskoj objavio, obdari milošću, da uvijek imamo vremena za Tebe, da tražimo i zadobijemo milosti da činimo djela milosrđa. Postoji trostruka mogućnost ostvarivanja milosrđa. Prvo, to su milosrdne riječi - praštanje i utjeha; drugo - molitva; treće - djela milosrđa. Papa Ivan Pavao II u svojoj posljednjoj poruci za nedjeljnu molitvu "Kraljice neba" rekao je: "Uskrsli Gospodin nudi na dar svoju praštajuću i pomirujuću ljubav i otvara duh nadi. Kolika li je potreba svijeta razumjeti i prigrliti Božansko Milosrđe!" Ovim riječima Ivan Pavao II. poziva vjernike da mole još: "Isuse, u Tebe se uzdam, smiluj se meni i cijelom svijetu!"

Molimo krunicu Božanskog Milosrđa

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


25 ožujka 2008

Blagovijest


1. čitanje: Dj 2,36-41

Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.



Ps 33,4-5.18-19.20.22

Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.


Oko je Jahvino nad onima
koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju
u milost njegovu:


da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.


Neka dobrota tvoja,
o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!



Evanđelje: Iv 20,11-18

A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."



Gospodine, nalazimo se u uskrsnom vremenu, u današnjem evanđelju vidimo da je Marija Magdalena, stajala vani kod groba i plakala. Mislila je da su uzeli Tvoje Tijelo Isuse, nije Te prepoznala vidjevši gdje stojiš. Mislila je da je vrtlar, i tek kad kad si joj se javio nazvavši je imenom, odgovara: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kakve li divne slike, Marija je imala tu milost, da Te prva vidi Uskrsloga, ali ipak nije Te odmah prepoznala. Gospodine, i mi smo često puta u sličnoj situaciji, često puta ne vidimo Te u bratu čovjeku, ne prepoznajemo Te u onima koji su potrebni naše pomoći, ljubavi. Čak i kad nam progovaraš u našoj savjesti, često puta nesigurno prihvaćamo Tvoj poziv, dvoumimo se, da li pomoći bližnjemu, makar ga i saslušati, a kamoli mu pomoći. Gospodine, danas je ujedno blagdan Blagovijesti, koji nam pokazuje jednu drugu Mariju, Tvoju svetu Majku, koja je na anđelov pozdrav, radosnu vijest, blagovijest spasenja, spremno odgovorila DA. Taj događaj, mnogi od nas znaju kronološki smjestiti, ali je daleko veće pitanje da li ga znamo postaviti u svoj život. Vidim li ja u tome poruku upućenu meni osobno, prihvaćam li ja Božju volju, ono što Bog od mene traži? Da li spremno prihvaćam služiti u poniznosti poput Marije, majke Tvoje, koja je početak boljeg svijeta, ili me moja oholost odvraća od Tebe? Gospodine, molim Te utisni ovu poruku današnjeg blagdana, u moju svijest, daj da uvijek spremno prihvaćam ono što od mene tražiš, i odgovorim na Tvoj poziv. Gospodine, Tvoja i naša majka Marija pokazuje nam kako Te slijediti, učini i mene blagovijesnikom Tvoje Ljubavi.


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


23 ožujka 2008

Uskrs - Vazam

SRETAN USKRS !



1. čitanje: Dj 10,34.37-43

Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."


Ps 118,1-2.16-17.22-23

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

ili
Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

ili
Aleluja!

Jahvina me uzdigne desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

ili
Aleluja!

Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnja je to djelo:
kakvo čudo u očima našim

Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se u njemu!

ili
Aleluja!


2. čitanje: Kol 3,1-4

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi


Evanđelje Iv 20,1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.



Posljednica

Svetoj Žrtvi uskrsnici
dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi,
Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je?
Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga,
svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo
u kom bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je,
Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je
cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine
uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan,
budi nama milostivan!
Amen, aleluja!



Uskrsli Gospodine, želim da mi u srcu odjekuje poruka današnjeg velikog događaja. Kriste, uskrsnuo si od mrtvih, dajući tako novu dimenziju života. Daješ nam poruku da će svi koji vjeuju u Tebe, uskrsnuti kad se pojaviš u slavi.
U tekstu evanđelja vidimo da se Marija Magdalena silno prestrašila. Kad je vidjela da je kamen s groba otkotrljan, reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
Nije mogla vjerovati u prvi mah, što se dogodilo. No, učenik kojeg si ljubio, kojem si predao Majku, vidje povoje gdje leže, i povjerova. Neka se u našim dušama razlije radost, što si uskrsnuo od mrtvih, pobijedio grijeh i smrt. Uništi u nama svaku bojazan, da se više nemamo čega bojati, zahvati nas snagom svoje prisutnosti.
Nažalost, Isuse, i danas ima onih koji još ne upoznaše pisma da trebaš ustati od mrtvih, ima ih kojima je tvrdoća srca, uskratila da osjete da si ti uskrsnuće i život. Iznenadi ih, možda Te neće odmah prepoznati, ali daj da u nama osjete tvoju prisutnost i blizinu. Obdari nas svojim mirom, i ljude oko nas, da bismo mogli iskazivati brigu za živote i potrebe drugih, i tako najbolje služiti Tebi, uskrslom Gospodinu.



Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


22 ožujka 2008

Velika Subota


Velika Subota je dan tišine, nema misnog slavlja, obavlja se samo blagoslov jela. U tišini i molitvi pripremamo se za najveći blagdan Kristova Uskrsnuća, koji započinje uskrsnim bdijenjem.

21 ožujka 2008

Veliki Petak - godina A




1. čitanje: Iz 52,13-53,12

Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:
"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.


Ps 31,2.6.12-13.15-16.17.25

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Dušmanima svojim postao sam ruglo
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me k`o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k`o razbijena posuda.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

A ja se, Jahve, u tebe uzdam
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!


2. čitanje: Heb 4,14-16 5,7-9

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -


Evanđelje: Iv 18,1-19,42

To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.



Ili se može pjevati Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu:

VELIKI PETAK

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu
Iv 18, 1 - 19, 42


Evanđelist: U ono vrijeme: iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i stražare od svećeničkih glavara i farizeja te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita:

Isus: > Koga tražite?<

Evanđelist: Odgovore mu:

SVI: "ISUSA NAZAREĆANINA."

Evanđelist: Reče im Isus:

Isus: "Ja sam! "

Evanđelist: A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!"-oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita:

Isus: "Koga tražite?"

Evanđelist: Oni odgovore:

SVI: "ISUSA NAZAREĆANINA."

Evanđelist: Isus odvrati:

Isus: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu"

Evanđelist: - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru:

Isus: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"

Evanđelist: Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod."
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru:

Sluškinja: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?"

Evanđelist: On odvrati:

Petar: "Nisam!"

Evanđelist: A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus:

Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio."

Evanđelist: Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći:

Stražar: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?"

Evanđelist: Odgovori mu Isus:

Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?"

Evanđelist: Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu:

SVI: "DA NISI I TI OD UČENIKA NJEGOVIH?"

Evanđelist: On zanijeka:

Petar: "Nisam!"

Evanđelist: Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho:

Sluga: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?"

Evanđelist: I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita:

Pilat: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?"

Evanđelist: Odgovore mu:

SVI: "KAD ON NE BI BIO ZLOČINAC, NE BISMO GA PREDALI TEBI."

Evanđelist: Reče im nato Pilat:

Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu."

Evanđelist: Odgovoriše mu Židovi:

SVI: "NAMA NIJE DOPUŠTENO NIKOGA POGUBITI."

Evanđelist: - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga:

Pilat: "Ti li si židovski kralj?"

Evanđelist: Isus odgovori:

Isus: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"

Evanđelist: Pilat odvrati:

Pilat: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?"

Evanđelist: Odgovori Isus:

Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

Evanđelist: Nato mu reče Pilat:

Pilat: "Ti si dakle kralj?"

Evanđelist: Isus odgovori:

Isus: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."

Evanđelist: Reče mu Pilat:

Pilat: "Što je istina?"

Evanđelist: Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im:

Pilat: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?"

Evanđelist: Povikaše nato opet:

SVI: "NE TOGA, NEGO BARABU!"

Evanđelist: A Baraba bijaše razbojnik. Tada, dakle, Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili:

SVI: "ZDRAVO KRALJU ŽIDOVSKI!"

Evanđelist: I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im:

Pilat: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice."

Evanđelist: Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže:

Pilat: "Evo čovjeka!"

Evanđelist: I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše:

SVI: "RASPNI, RASPNI GA!"

Evanđelist: Kaže im Pilat:

Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice."

Evanđelist: Odgovoriše mu Židovi:

SVI: "MI IMAMO ZAKON I PO ZAKONU ON MORA UMRIJETI JER SE PRAVIO SINOM BOŽJIM."

Evanđelist: Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu:

Pilat: "Odakle si ti?"

Evanđelist: No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče:

Pilat: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?"

Evanđelist: Odgovori mu Isus:

Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi."

Evanđelist: Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu:

SVI: "AKO OVOGA PUSTIŠ, NISI PRIJATELJ CARU. TKO SE GOD PRAVI KRALJEM, PROTIVI SE CARU."

Evanđelist: Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima:

Pilat: "Evo kralja vašega!"

Evanđelist: Oni na to povikaše:

SVI: "UKLONI! UKLONI! RASPNI GA!"

Evanđelist: Kaže im Pilat:

Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?"

Evanđelist: Odgovoriše glavari svećenički:

SVI: "MI NEMAMO KRALJA OSIM CARA!"

Evanđelist: Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu:

SVI: "NEMOJ PISATI: 'KRALJ ŽIDOVSKI', NEGO DA ON REKAO: 'KRALJ SAM ŽIDOVSKI.'"

Evanđelist: Pilat odgovori:

Pilat: "Što napisah, napisah!"

Evanđelist: Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne" - da se ispuni Pismo koje veli:
Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:

Isus: "Ženo! Evo ti sina!"

Evanđelist: Zatim reče učeniku:

Isus: "Evo ti majke!"

Evanđelist: I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče:

Isus: "Žedan sam."

Evanđelist: A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče:

Isus: "Dovršeno je!"

Evanđelist: I prignuvši glavu, preda duh.

(kratka šutnja - svi kleknu)

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Riječ je Gospodnja



Na Veliki Petak spominjemo se muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, danas u crkvama neće biti služena misa, kao jučer na Veliki Četvrtak, danas se bogoslužje satoji u obredima Velikog Petka. Obredi Velikog Petka sastoje se iz tri dijela:

1. dio je služba riječi, u kojoj se čitaju čitanja, 1. čitanje iz starog zavjeta, iz knjige proroka Izaije, zatim psalam 31, i zatim poslanica apostola Pavla Hebrejima. Nakon toga se u većini crkava pjeva muka Gospodina našega Isusa krista po Ivanu. Svećenik se s par riječi osvrne na čitanja iz ovog dijela bogoslužja.

2. dio je ljubljenje Križa. Križ se u pratnji svijeća nosi do oltara te se zastaje na tri mjesta i svaki put se zapjeva "Evo drvo križa...", a prisutni vjernici odgovaraju poklikom "Dođite, poklonimo se". Nakon trećeg otpjeva "Evo drvo križa...", poslužitelj uzima križ, staje s njim ispred oltara i slijedi klanjanje križu.

3. dio je sveta pričest. Poslužitelji će oltar pokriti oltarnikom, a svećenik ili đakon za to će vrijeme s dva poslužitelja, koji nose upaljene svijeće, otići po Presveto koje je pohranjeno u Svetohraništu koje se nalazi postrani u crkvi. Obred pričesti započinjemo molitvom 'Oče naš', nakon koje slijedi sam čin pričesti. Nakon pričesti i kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom.Nakon ove molitve sudionici slavlja razilaze se u tišini, a Crkva ostaje u iščekivanju Kristova uskrsnuća.



Gospodine, u ovim retcima zrcali se sav bol tvoje muke, ne bijaše na Tebi ni ljepote ni sjaja da bismo se u tebe zagledali, prezren si bio, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja. I dok smo mi držali da Te Bog bije i ponižava, Ti si naše boli na se uzeo, na tebe padne kazna radi grijeha naših, naše Te opačine satriješe. Ali, Tvoje nas rane iscijeliše, zlostavljahu Te, nisi se bunio, i nisi usta svojih otvorio da se usprotiviš, kao janje na klanje odvedoše Te. Isuse, toliko si nas ljubio, da si život dao da nas spasiš, da ne propadne ni jedan koji u Tebe vjeruje. Dragovoljno si podnio muku za spas čovječanstva, onim što si propatio, postigavši savršenstvo, postao si svima koji Te slušaju začetnik vječnoga spasenja. Hvala Ti, Isuse, ja se u Tebe uzdam, jer Ti si Bog moj.

Možemo se zamisliti nad ovim prekrasnim tekstom (klikni na sliku dolje), i svatko može Gospodinu izreći svoju
zahvalnost.

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

20 ožujka 2008

Veliki Četvrtak - godina A


1. čitanje: Izl 12,1-8.11-14

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.


Ps 116,12-13.15-16.17-18

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Što da uzvratim Jahvi
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja i
zazvat ću ime Jahvino.

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika njegovih.
Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Jahvino.
Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,

Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove!


2. čitanje: 1 Kor 11,23-26

Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.


Evanđelje: Iv 13,1-15

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."



Gospodine, u ovom velikom danu, spominjem se Tvoje ljubavi, neizmjerne otajstvene milosti, kad si nam u sakramentu svete Euharistije, u svetom Otajstvu, ostavio za hranu svoje Tijelo i Krv, u prilikama kruha i vina. Pokazuješ nam u pranju nogu apostolima, znakove svoje ljubavi i služenja. Pozivaš me da primam Tvoje Tijelo i Krv, da bih mogao biti otvoren u ljubavi, da bih mogao služiti drugima. Gospodine, operi me, operi sve moje slabosti, udijeli mi milost da mogu slijediti tvoj primjer i biti ponizan, tako da se mogu darovati potpuno drugima u služenju bratu čovjeku, a ne tražiti da mi drugi služe. Da mogu ljubiti i dati se do kraja, živjeti za druge. Neka ono što drugome činim bude iz ljubavi, i iz čiste potrebe srca, i tada će se pojaviti ljubav, jer ona se onda jednostavno dogodi. Kriste, hvala Ti napose, što si na ovakav način ustanovio svetu crkvu katoličku, ujedno si na ovaj način ustanovio sveti red, podaj molim Te, da naši svećenici pravom ljubavlju i služenjem, pridonose širenju Tvoje Riječi. Obdari ih svojom milošću, da spremno izvršavaju povjernu im zadaću. Neka budu primjer svjedočenja vjere, da bi kao naši duhovni pastiri, u svemu bili primjer i oslonac. Gospodine, i svećenici su ipak ljudi, griješe, ali daj im snage da Ti služe čista srca, da se mogu othrvati kad dođu napasti, težiti duhovnosti, duhovnim vrednotama. Da budu u svijetu, ali ne od svijeta, kao što bismo trebali biti i svi mi koji u Tebe vjerujemo. Gospodine, udijeli mi milost, da često molim za svećenike, da im uvijek kad je potrebno budem na pomoći, i da zajedno s njima ostvarujem Tvoje zajedništvo.


SVETA MARIJO, MOLI SVOGA SINA, DA NAM ISUS DADE DOBRIH SVEĆENIKA!

SVEĆENIKA, MAJKO, SVOJOJ CRKVI DAJ, KOJI ĆE NAS, MAJKO, VODITI U RAJ.




Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

16 ožujka 2008

Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA



1. čitanje: Iz 50,4-7

Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti.


Ps 22,8-9.17-18.19-20.23-24

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
"U Gospodina se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!"

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
"Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!"

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?


2. čitanje: Fil 2,6-11

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.


Evanđelje: Mt 26,14-27,66

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza." I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: 'Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!" Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Ili se Evanđelje može pjevati raspoređeno po ulogama:

C V J E T N I C A, godina A

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju
Mt 26, 14 - 27, 66 ili Mt 27, 11-54

Evanđelist: U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče:

Juda: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati."

Evanđelist: A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše:

SVI: "GDJE HOĆEŠ DA TI PRIPRAVIMO TE BLAGUJEŠ PASHU?"

Evanđelist: On reče:

Isus: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.' "

Evanđelist: I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče:

Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

Evanđelist: Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti:

SVI: "DA NISAM JA, GOSPODINE?"

Evanđelist: On odgovori:

Isus: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

Evanđelist: A Juda, izdajnik, prihvati i reče:
Juda: "Da nisam ja, učitelju?"

Evanđelist: Reče mu:

Isus: "Ti kaza."

Evanđelist: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče:
Isus: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im govoreći:

Isus: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus:

Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

Evanđelist: Na to će mu Petar:

Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

Evanđelist: Kaže mu Petar:

Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti."

Evanđelist: Tako rekoše i svi učenici. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima:

Isus: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

Evanđelist: I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče:

Isus: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

Evanđelist: I ode malo dalje, pade ničice moleći:

Isus: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

Evanđelist: I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru:

Isus: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

Evanđelist: Opet, po drugi put, ode i pomoli se:

Isus: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

Evanđelist: I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im:

Isus: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

Evanđelist: Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak:

Juda: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

Evanđelist: I odmah pristupi Isusu i reče:

Juda: "Zdravo, Učitelju!"

Evanđelist: I poljubi ga. A Isus mu reče:

Isus: "Prijatelju, zašto ti ovdje!"

Evanđelist: Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus:

Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

Evanđelist: U taj čas reče Isus svjetini:

Isus: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

Evanđelist: A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Na to uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu:

SVI: "OVAJ REČE: 'MOGU RAZVALITI HRAM BOŽJI I ZA TRI GA DANA SAGRADITI.'"

Evanđelist: Usta na to veliki svećenik i reče mu:

V.svećenik:"Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik:

V.svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

Evanđelist: Na to veliki svećenik razdrije haljine govoreći:

V.svećenik: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?"

Evanđelist: Oni odgovoriše:

SVI: "SMRT ZASLUŽUJE!"

Evanđelist: Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći:

SVI: "PRORECI NAM KRISTE, TKO TE UDARIO?"

Evanđelist: A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći:

1. Sluškinja: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

Evanđelist: On pred svima zanijeka:

Petar: "Ne znam što govoriš."

Evanđelist: Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima:

2. Sluškinja: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

Evanđelist: On opet zanijeka sa zakletvom:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše:

SVI: "DOISTA, I TI SI OD NJIH! TA GOVOR TE TVOJ IZDAJE!"

Evanđelist: On se tada stane zaklinjati i preklinjati:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći:

Juda: "Sagriješih predavši krv nedužnu!"

Evanđelist: Odgovoriše:

SVI: "ŠTO SE TO NAS TIČE. TO JE TVOJA STVAR!"

Evanđelist: I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

SVI: "NIJE DOPUŠTENO STAVITI IH U HRAMSKU RIZNICU JER SU KRVARINA."

Evanđelist: Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako im naredi Gospodin.

(početak skraćenog čitanja)

Evanđelist: Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj:

Pilat: "Ti li si kralj židovski?"

Evanđelist: On odgovori:

Isus: "Ti kažeš."

Evanđelist: I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat:

Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat:

Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

Evanđelist: Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena:

Pilat.žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

Evanđelist: Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj:

Pilat: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?"

Evanđelist: A oni rekoše:

SVI: "BARABU!"

Evanđelist: Kaže im Pilat:

Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?"

Evanđelist: Oni će:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: A on upita:

Pilat: "A što je zla učinio?"

Evanđelist: Vikahu još jače:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći:

Pilat: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

Evanđelist: Sav narod na to odvrati:

SVI: "KRV NJEGOVA NA NAS I NA DJECU NAŠU!"

Evanđelist: Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga:

SVI: "ZDRAVO, KRALJU ŽIDOVSKI!"

Evanđelist: Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

SVI: "TI KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM I ZA TRI GA DANA SAGRADIŠ, SPASI SAM SEBE! AKO SI SIN BOŽJI, SIĐI S KRIŽA!"

Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

SVI: ''DRUGE JE SPASIO, SEBE NE MOŽE SPASITI! KRALJ JE IZRAELOV! NEKA SADA SIĐE S KRIŽA PA ĆEMO POVJEROVATI U NJ! UZDAO SE U BOGA! NEKA GA SADA IZBAVI AKO MU OMILJE! TA GOVORIO JE: 'SIN SAM BOŽJI!'"

Evanđelist: Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:

Isus: "Eli, Eli, lama sabahtani?"

Evanđelist: To će reći:

Isus: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Evanđelist: A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:

SVI: "OVAJ ZOVE ILIJU."

Evanđelist: I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i
pruži mu piti. A ostali rekoše:

SVI: "PUSTI DA VIDIMO HOĆE LI DOĆI ILIJA DA GA SPASI."

Evanđelist: A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

(kratka šutnja - svi kleknu)

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše:

SVI: "UISTINU, SIN BOŽJI BIJAŠE OVAJ."

Evanđelist: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše:

SVI: "GOSPODARU, SJETISMO SE DA ONAJ VARALICA JOŠ ZA ŽIVOTA KAZA:' NAKON TRI DANA USKRSNUT ĆU.' ZAPOVJEDI DAKLE DA SE GROB OSIGURA SVE DO TREĆEGA DANA DA NE BI MOŽDA DOŠLI NJEGOVI UČENICI, UKRALI GA PA REKLI NARODU: 'USKRSNUO JE OD MRTVIH!' I BIT ĆE POSLJEDNJA PRIJEVARA GORA OD PRVE."

Evanđelist: Reče im Pilat:

Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"

Evanđelist: Na to oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ je Gospodnja.



Gospodine, danas slavimo tvoj ulazak u Jeruzalem, kad su Ti židovska djeca s granama maslina u ruci, pošla u susret, i klicala u sav glas. Toliko puta smo i mi, tvoj narod, ushićeni zbog Tvog dolaska, slavimo Te, ali često puta nemamo snage slijediti te u teškim trenucima na putu Tvoje muke. Svojim smo Te grijesima osudili, preuzeo si na sebe naše grijehe da nas otkupiš, da nas spasiš. Opraštaš nam što smo Te uvrijedili, moliš: "Oče oprosti im, jer ne znaju što čine!" Da, Gospodine, ne znam što činim kad griješim, kad se opirem milosti, kad svoje srce zatvaram pred Tvojom ljubavlju. Oprosti mi Isuse, zbog mojih grijeha, koji su opterećivali Tvoj križ, hvala Ti što si me otkupio. Želiš samo moju ljubav i vjernost, želiš da Te slijedim. Isuse, daj mi snagu da mogu prihvatiti svaki križ, nauči me strpljivo sve podnositi i opraštati, da mogu s tobom podijeliti ovaj trenutak kojim otkupljuješ svijet. Klanjam Ti se Isuse, i blagoslivljam Te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA