1. čitanje: Ez 37,12-14
Ps 130,1-2.3-4.5-6.7-8
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al' u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna nek'
Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
2. čitanje: Rim 8,8-11
Evanđelje: Iv 11,1-45
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Isuse, u današnjem evanđelju pokazao si nam svoju ljudsku narav, jer si za prijateljem Lazarom suze lio. Ti nam Isuse pokazuješ da si bio čovjek, smijao si se i plakao, iskazivao si ljudske osjećaje prema bratu čovjeku, bio si nam jednak u svemu osim po grijehu.
Ali, u ovom današnjem odlomku iz evanđelja, pokazao si nam, kao i toliko puta, svoju božansku narav. Samim tim što si Lazara uskrisio, pokazao si nam da imaš vlast nad smrću, i da je smrt put prema uskrsnuću. Da, bez smrti nema ni uskrsnuća. Gospodine, rekao si Marti, a govoriš svima nama: " Ja sam uskrsnuće i život: : tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada." Često puta, bol za voljenom osobom, nekako nam zamagli ovu stvarnost, da tko u tebe Gospodine vjeruje, neće umrijeti nikada. Teško je to shvatiti gledano ljudskim očima, Lazarove sestre Marta i Marija vjerovale su u tvoju božansku moć, ali su opet ljudski razmišljale, kao i svi mi: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Na to nam uzvraćaš: "Ako budete vjerovali vidjeti ćete slavu Božju". Upravo ova današnja Božja poruka, pomaže nam da prihvatimo ovu istinu. Isuse, iako si Lazara uskrisio od mrtvih, znamo da je kao čovjek morao ponovo umrijeti, ali pokazao si nam svojim uskrsnućem, da je to nova dimenzija života, grob nije zadnja postaja ljudskog življenja. Čovjek čezne za životom, nada se, planira, ali Isuse, znamo da si Ti došao da nam daruješ život, i tko Tebe prigrli, grli život. Pokazuješ nam da je vjera u uskrsnuće ljubav prema Bogu i bližnjemu. Mi vjerujemo u otpuštenje grijeha i sposobnost opraštanja onima koji su nam učinili nažao, ogriješili se o nas, molim Te oslobodi sve ljude zaslijepljenosti i ne daj da im zlo otvrdne srca. Nek naši životi budu ispunjeni dobrotom i ljubavlju, i neka Duh Gospodnji prebiva u nama.
|
Nema komentara:
Objavi komentar