U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!" Abram odgovori: "Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik." Ali mu Gospodin opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
Psalam: 105 (104), 1-6. 8-9
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega Saveza.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega Saveza.
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Gospodina! Tražite Gospodinai njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega Saveza.
Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega Saveza.
On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega Saveza.
2. čitanje: Heb 11, 8. 11-12. 17-19
Braćo! Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti.
Evanđelje: Lk 2, 22-40 ili 2, 22. 39-40
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Gospodine, danas slavimo blagdan Svete Obitelji, rodio si se u obitelji jer si htio prihvatiti obitelj kao temelj zajednice, u svojoj si nam Svetoj Obitelji pružio divan primjer molitve,ljubavi i vršenja Očeve volje. Danas smo nažalost svjedoci kako se obitelj želi uništiti, obezvrijediti, na razne načine u medijima izjednačavaju se razne protuprirodne istospolne "zajednice" s obitelji. Jednostavno se želi obitelj prikazati kao nešto zastarjelo, nešto što nije više moderno, spominje se često puta kako nije važan papir, ali svi ti koji tako nastupaju zaboravljaju da si upravo Ti Isuse obitelj izabrao i u obitelji si uzeo dijela našem čovještvu. Rodio si se u obitelji i obitelj si kasnije u sakramentu ženidbe uzvisio. Obitelj je sakramentalna zajednica između dvoje ljudi koje povezuje ljubav, koji slobodnom voljom ulaze u zajednicu, i postaju jedno, i obavezuju se pred Tobom da će se ljubiti i poštivati u sve dane života svoga. Isuse, tolike obitelji danas se rastavljaju, nemaju razumijevanja, molim Te blagoslovi naše obitelji, ulij u srca bračnih drugova ljubav Svete Obitelji, neka im u svemu bude Uzor Nazaretska Obitelj. Na današnji dan kad slavimo Svetu Obitelj molimo Gospodina za svoju obitelj, za sve naše obitelji, neka u njima vlada ljubav i mir, koji su spojeni jednom ljubavlju ,neka budu u duhu gorljivi i u molitvi postojani, i rječju i primjerom neka budu navjestitelji vjere, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
MOLITVA ZA OBITELJ
Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji, Oče, koji si ljubav i život, učini da svaka ljudska obitelj na zemlji, po tvome Sinu rođenom od žene i po Duhu Svetom, postane izvorom božanske ljubavi za uvijek nove naraštaje. Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja, za dobro njihove obitelji i svih obitelji na svijetu. Neka mladi naraštaji u obitelji nađu snažnu potporu za čovječnost i rast u istini i ljubavi! Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe, bude jača od svake nemoći i beznađa, koje zahvaćaju naše obitelji. Na kraju te molimo za zagovor svete nazaretske obitelji, da Crkva u svim narodima na zemlji, može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji, po Kristu našem Gospodinu, koji je put, istina i život, u vijeke vjekova. Amen.
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Gospodin. Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega.
Psalam: 98 (97), 1-6
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Gospodin obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Zapjevajte Gospodinu uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
2. čitanje: Heb 1, 1-6
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji "
Evanđelje: Iv 1, 1-18 ili 1, 1-5. 9-14
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Dobrostivi Bože, u Djetetu u jaslama usred noći zasjalo je tvoje vječno svjetlo. Rasvijetli svojim nježnim svjetlom i moju tamu. Učini moje srce jaslicama za tvoga Sina i daj mi iskusiti mir koji izlazi od djeteta u jaslama i koje želi obasjati i moje srce.Gospodine, ne dolaziš kao silnik da ugasiš čovjekovu slobodu, nego kao neizrecivo nježna ljubav, u nadi da će biti slobodno uzvraćena, rasvjetljuješ svojom svjetlošću srce svakog čovjeka. O, drago Betlehemsko Djetešce, daj da se mogu svom dušom približiti otajstvu Božića, rodi se u mom srcu, rodi se u srcima svih ljudi i unesi onaj mir koji katkada silno tražimo, a samo nam ga Ti možeš dati. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka rasvjetli naša srca, razotkrij svoju ljepotu, svoju svetost i čistoću. Probudi u našem srcu ljubav i zahvalnost za tvoju beskrajnu ljepotu, ujedini sve u ljubavi i daj nam svoj nebeski mir. Pomozi nam da Te primimo, i upoznamo, mi koji vjerujemo u Tebe, kako bi mogli vidjeti slavu koju imaš kao jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.
Sretan Božić želim. Neka nam Novorođeni Isus svima donese mir i svjetlo.
Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Gospodin pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom." A Natan odgovori kralju: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom." Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: "Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: 'Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda."
Pripjevni psalam: 89 (88), 2-5. 27. 29
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
O ljubavi tvojoj Gospodine pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju!
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
2. čitanje: Rim 16, 25-27
Braćo! Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Evanđelje: Lk 1, 26-38
U ono vrijeme: "U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Gospodine, poslao si svog anđela Blaženoj Djevici Mariji i tražiš njenu suradnju. Ona pristaje iako je najneobičnije pitanje i zahtjev upućen je upravo njoj. Marija nije oklijevala, spremno je prihvatila Božju volju, i pomogla u Spasiteljskom naumu. Prihvaćajući Božji poziv, ona je rodila Krista Spasitelja koji je otkupio ljudski rod. Sve nas je otkupio naš Bog, koji nas neizmjerno ljubi, i traži da i svi mi poput Marije, naše nebeske Majke, pristanemo i odgovorimo na Božji poziv, pružimo mu suradnju i svoju ljubav. Često u životu imam prigodu da odaziv tvome pozivu ponovim i obnovim. Svaka obnova krsnog zavjeta i krsnih obećanja prigoda je da novim žarom ostvarim ono čemu ne uspijevam uvijek biti vjeran i dosljedan. Prigoda je da provjerim svoju spremnost služenja tebi. Hvala ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš na mene, da imaš planove sa mnom i da sam ti važan. Pošalji i k nama danas, Gospodine, anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta, novoga života, novih odluka. Pošalji glasnika mira i ljubavi i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti. Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu! Hvala ti za njezinu spremnost da se potpuno preda tebi! Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat! Hvala ti za njezino djevičansko materinstvo. Hvala ti za plod njezine utrobe. Neka ti je naša hvala i slava. osobito u ovim dolazećim raspjevanim božićnim danima!
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovijesnikom biti ubogima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenima proglasiti slobodu i oslobođenje sužnjevima; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radošću silnom u Gospodinu se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Psalam: Lk 1, 46-50. 53-54
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Duša moja klikće u Bogu mojemu!
2. čitanje: 1 Sol 5, 16-24
Braćo! Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Evanđelje: Iv 1, 6-8. 19-28
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Gospodine, Ivanovo je djelovanje bilo izazov za mnoge, a nepoznanica za one koji tvrde da su najupućeniji u Božje stvari. Zato su došli ispitati ga. Ivan im u svom odgovoru postavlja još veći izazov, iznad njihovih očekivanja. Ne samo da za sebe veli da on nije Krist, nego i navješćuje da je Krist već tu, ali da ga oni ne prepoznaju: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, kome ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“Isuse, ljudi te i danas često ne prepoznaju, kao ni ljudi tadašnjeg vremena koji su iščekivali Mesiju kao moćnog vladara, koji će silom promjeniti svjetski poredak, i osloboditi ih rimske vladavine, učiniti ih vladarima svijeta. Oni nisu prepoznali da si Ti došao na svijet donijeti ljubav i novi poredak srca. I mnogi danas ne prepoznaju Te, jer ne shvaćaju da je potrebno pripraviti put za Tvoj dolazak Isuse, da je potrebno pripremiti svoje srce, ispuniti ga ljubavlju prema drugima, prema bratu čovjeku. Ivan je svjedok pun poniznosti, dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Za njega si Isuse rekao da je najveći čovjek ikad rođen od žene. Velik je upravo zato, jer je znao prepoznati zov Gospodnji i pretočiti ga u svoj svakidašnji život u poniznosti i vjernosti Bogu. Ivanov navještaj je bio riječju i svjedočanstvom svoga života. Dopustimo da nas pouči primjer njegova života, kako bi se i u nama ražarila radost zbog Kristova dolaska.
"Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." Glas viče: "Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. Otkrit će se tada Slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila." Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" Gle, Gospod Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.
Psalam: 85 (84), 9ab.10-14
Pokaži nam, Gospodine milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Da poslušam što mi to Gospodin govori: Gospodin obećava mir narodu svomu, Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Pokaži nam, Gospodine milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.
Pokaži nam, Gospodine milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Gospodin će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.
Pokaži nam, Gospodine milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
2. čitanje: 2 Pt 3, 8-14
Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.
Evanđelje: Mk 1, 1-8
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
Druga Nedjelja Došašća nam u svojim čitanjima stavlja poziv na obraćenje, da pripravimo put Gospodinu, Bogu svome, koji dolazi da pohodi narod svoj. Neka se u našem srcu ravnaju staze naše duše, naših misli, djela, neka se sve što je u nama dobro i sveto još više istakne, a ono grešno u nama neka se smanji, nestane. Tako će se u nama očitovati Slava Gospodnja, i ako budemo pripravili put Gospodinu, ne proslavljamo se mi nego Krist u nama. Po obećanju Njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. "Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru." poručuje nam u opisu dolaska Gospodnjeg, Sveti apostol Pavao. Ako glas Gospodnji poslušamo, imati ćemo mir, i u tom miru moći ćemo čekati spasenje naše ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti i Bog će nas obdariti blagoslovom i srećom. Sveti Ivan Krstitelj nam može biti uzor u tome, bio je preteča, pripravljao je put Gospodinu, želio je svim ljudima uputiti poziv na obraćenje, krstio ih je vodom i mnogi su u njemu prepoznali svetost života, Krist se proslavio u njemu, a ne on sam i upravo radi toga je dao takav odgovor: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." Gospodine, molim te, obnovi i danas na nov način u našim srcima krštenje Duhom Svetim. Neka nas zahvati onaj žar Duha Svetoga da poput Svetog Ivana Krstitelja možemo i mi svojim životom navještati Radosnu vijest i ljude pozivati na obraćenje. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti se i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, ali želim ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje Mesijansko poslanje. Trebaš mene Isuse, trebaš svakoga od nas!
Ti si Gospodine, otac naš, "Otkupitelj naš" - ime ti je oduvijek.Zašto, GOspodine, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena što su tvoja baština! O, da razdreš nebesa i siđeš, pred tobom brda bi se potresla! Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose. Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac, mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.
Psalam: 80 (79), 2ac.3b.15-16.18-19
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj, Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
2. čitanje: 1 Kor 1, 3-9 Braćo! Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Evanđelje: Mk 13, 33-37
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro -da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
Gospodine, prvom nedjeljom Došašća započinjemo novu liturgijsku godinu, ali i vrijeme priprave za najveseliji blagdan Božića, kad na poseban način u liku Božićnog djeteta dolaziš među nas. Potrebno je bdjeti, pozivaš nas na budnost da Te možemo prepoznati i prihvatiti. Ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Gospodine, daj da se u ovom vremenu priprave molitvom i djelima milosrđa pripremamo za tvoj dolazak. Tako ćemo i onima koji su potrebni ljubavi, pažnje i tople riječi, uz služenje i kakvu sitnicu koja im je potrebna i u njihovim srcima upaliti tračak nade da nisu zaboravljeni, ostavljeni, da netko misli na njih i da ih ljubi. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otvaram se novim stvarnostima. Došašće je dio crkvene godine u kojoj pročišćavamo svoju nadu unoseći je u svoj obiteljski život. Zato mudro i budno iščekujemo Gospodina, kročeći vjernički kroz život, s nadom i bez strahovanja.
Pater Cvek suosjeća sa siromašnim građanima. Za Božić ih daruje. S njima razgovara i moli se. Zato je zaslužio našu nagradu Ponos Hrvatske.
07:00 | 26.11.2008. | Piše: Tina Legin
Bogati bacaju hranu u smeće, a sirotinja je iz smeća vadi. Strašno je to. Teško siromaštvo vlada. Ima ljudi koji nemaju baš nikog da im pomogne, žive po podrumima potpuno sami, kazao je pater Antun Cvek (74) iz Zagreba, koji građanima svakodnevno pomaže od 1977. Pomoli se s njima, donese im hranu ili sitnicu da ih razveseli. Donedavno je nemoćnim starcima cijepao drva. Štićenike je obilazio biciklom, no više nema snage okretati pedale. U mjesec dana posjeti oko 80 obitelji. Za našeg razgovora otišao je Zlati Mazur (73), koja se brine za nepokretnog supruga. Nakon molitve iz stare je torbe izvadio pet mandarina i kutiju keksa. - Joj, pa vi nikad ne dođete praznih ruku - kazala je starica i opisala kako su se upoznali: - Taj Božić neću nikad zaboraviti. Bilo je to prije sedam godina. Bila je zima i nismo imali za ogrjev. Nazvala sam paterovu udrugu. Dva dana poslije dovezli su drva, a na Štefanje su nam donijeli božićno drvce, ukrase, male jaslice i 100 kuna. Plakala sam jer netko misli i na nas, nismo bili zaboravljeni - prisjetila se Zlata. - Pomogli bismo puno više da imamo novca - skromno je dodao pater Cvek s ljubavlju gledajući staricu krhkog zdravlja. Reportažu o pateru Cveku pogledajte u “Vijestima” na RTL-u u srijedu u 18.30.
SIROTINJI PERU RUBLJE Pater je 1990. osnovao udrugu Kap dobrote. Imaju i praonicu rublja, u kojoj volonteri peru odjeću siromašnima. Svaki Božić i Uskrs organiziraju susrete štićenika te ih razvesele blagdanskim obrokom. Želi, kaže, da i ti ljudi malo dožive radost, druže se i nasmiju te osjete blagdanski ugođaj.
Moj komentar: Pater Antun Cvek je primjer Kristova svećenika, ovakvi bi trebali biti svi svećenici Katoličke Crkve u Hrvatskoj! Hvala Ti svećeniče Kristov! Ovo je divan primjer katoličkog svećenika i pravo duhovno osvježenje u vremenima u kojima živimo. Za primjerom ovakvog divnog svećenika koji živi svoje poslanje trebali bi se povesti naši pastiri i svećenici, i oni bi trebali donositi Svjetlo Krista Uskrsloga onima kojima je to najpotrebnije, moliti s njima, pomagati im, činiti to s ljubavlju kojom je pater Cvek to radio preko 30 godina. Tako da i oni koji su siromašni i zaboravljeni osjete da netko na njih misli, da ih nisu svi zaboravili, da ih on bratskom ljubavlju ljubi, trudi se da i oni osjete i dožive radost, u svakodnevnim prilikama ih pomaže, i želi da se nasmiju i posjetom u vrijeme Božića osjete blagdanski ugođaj. To je pater koji ih ljubi i moli zajedno s njima. Pastir koji im služi djelotvornom ljubavlju. To je vjera naša, koju ispovijedamo, kojom se dičimo... pravi primjer življene Radosne Vijesti i najbolji način propovijedanja. Osnivač je udruge KAP DOBROTE. Više možete saznati na stranicama udruge...
Gospodine, hvala Ti što si nam dao ovog divnog svećenika. Molimo se Gospodinu za naše svećenike:
Molitva za svećenike
Dušo Kristova, posveti ih: Podsjeti ih, Gospodine, da je njihovo svećenstvo Tvoje svećenstvo. Učini ne samo da budu ljubljeni, nego da mogu ljubiti kao što Ti ljubiš. Daj im dar svoga mira.
Tijelo Kristovo, spasi ih: Nahrani i njih sobom, dok oni nas hrane. Nemoj da gladuju usred obilja: spasi ih Gospodine, i od nas njihovih vjernika.
Krvi Kristova, napoji ih: Obnavljaj njihov žar svaki dan, učini da budu svima dostupni, da žeđaju za dušama, i da piju svoju čašu do dna, Gospodine i u radosti i u žalosti.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi ih: Obnovi Gospodine obećanja njihovih krštenja, milost potvrde i obećanja njihovih ređenja. Učini novom svaku njihovu svetu Misu.
Muko Kristova, okrijepi ih: Privuci ih, Gospodine, na križ sebi, da ne padne. Drži ih čvrsto uza se, tako da s Tobom uskrsnu. Daj Gospodine, da budu vjerni povjerenja i da ga oni sami imaju.
O dobri Isuse, usliši ih: Poslušaj, Gospodine, kad te mole za pomoć, kad ne znaju što bi činili. Usliši ih, Gospodine, kada iz dubine srca zavape tebi. Budi im prijatelj Gospodine.
Među rane svoje, sakrij ih: Zaštiti ih Gospodine, od njih samih; oni su samo ljudi kao i drugi. Spriječi sve one koji bi htjeli uništiti i njihovo čovještvo i njihovo svećenstvo. Oni su Tvoji Gospodine.
Ne daj da se ikada odijele od Tebe: Drži ih na dlanu svoje ruke, Gospodine. Ne dopusti da ikakva gorčina uđe u njihova srca. Daj da uvijek ostanu sjedinjeni sa Euharistijom, istovremeno s Tobom i s Tvojom Crkvom.
Od neprijatelja zlobnoga, brani ih: Čuvaj ih i brani od Sotone i njihovih zlih duhova koji bi htjeli raspršiti njihova mala stada koja si im dao. Naoružaj ih Gospodine, darovima Duha.
Na času smrti zovni ih: Gospodine, Ti po njima spašavaš druge, ali oni sami sebe ne mogu spasiti ako Ti s njima ne budeš do kraja. Stani uz njih da ih ojačaš.
Ovo govori Gospodin Bog: "Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Gospodina Boga. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.' A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca"
Psalam: 23 (22), 1-3. 5-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
2. čitanje: 1 Kor 15, 20-26. 28
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
Evanđelje: Mt 25, 31-46
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Predlažem da pročitate ovu nadahnutu pripremu za današnji blagdan.
Posljednja nedjelja crkvene godine A
Blagdan Krista Kralja
Pozdrav: Gospodar svih gospodara, Isus Krist kralj, neka bude sa svima vama.
Uvod :U svakoj svetoj misi "naviještamo smrt Gospodnju, slavimo njegovo uskrsnuće i sa nadom gledamo u budućnost dok on, konačno, ne dođe u svojoj slavi." Naš životni put nije usmjeren na uskrsnog Isusa, proslavljenog Gospodina danas i ovdje, nego uvijek gledamo prema Kristu kralju. U isto vrijeme dok gledamo prema gore, stojimo ovdje dolje na zemlji, u ovom svagdanjem svijetu sa svim njegovim brigama i problemima, njegovim zadaćama i radostima. Hvalu Bogu i službu ljudima želimo ujediniti u ovom bogoslužju.
* * * *
Uvod: Ponekad nas uhvati razočaranje nad ovim svijetom. Kad otvorimo novine, slušamo vijesti: izvještaji u smrtima, ubojstvima, saobraćajnim nesrećama, zlostavljanju djece, otvorimo televiziju: izvještaji o ratovima, borbama, terorističkim napadima, padovima aviona; u krugu naših znanaca: rastave braka, nezaposlenost, nenadana oboljenja od raka, srčani infarkt, moždani udar. U kakvom svijetu to mi živimo? Kamo sve to vodi? Takva raspoloženja nam dolaze u teškim, žalosnim danima, a tko ozbiljno promatra sve što se oko nas događa, taj će neizbježno upasti u ovakva razmišljanja.
Ima vrlo dobrog temelja da Crkva danas, na posljednju nedjelju Crkvene godine, slavi blagdan Krista kralja.
Treba nam biti jasno da posljednju riječ nad ovim svijetom, nad našom poviješću, ima Bog. Nepravda, mržnje, bol i patnja, zloba i nasilje neće konačno pobijediti. Današnji blagdan nas poziva da se prisjetimo da je samo jedan Gospodar svijeta i da je sve u njegovim rukama.
Zato, na početku ove svete mise, pokajmo se za sve što smo u ovoj Crkvenoj godini pogriješili protiv ove istine, što smo sami dopustili da mnogi gospodari vladaju nama.
Molitva vjernih: Gospodine Isus Kriste, ti si išao pred nama iz smrti u život i nas si pozvao da te, kroz krštenje, slijedimo: u povjerenju prema tebi i nebeskom Ocu molimo:
·Za Crkvu, narod Božji na zemlji, daj da radosno slavi službu Božju i da se istovremeno potpuno stavlja u službu ljudima.
·Za upravitelje država, za dobro cijelog svijeta: daruj svim narodima mirnu budućnost i socijalnu pravdu
·Za sve one koji su teško bolesni, koji se bore sa smrću: jačaj im povjerenje u tebe i vjeru u nebesko kraljevstvo.
·Za sve one koji zbog Crkve trpe, daj im snage da žive po Evanđelju
·Za pokojne naše župe i sve pokojne rođake i prijatelje, uvedi ih u tvoje kraljebstvo.
Gospodine Isuse, ti si nam otvorio vrata raja. Daj da i mi nadvladamo smrt i uđemo u vječnu slavu kod tebe. To te molimo sada i u vijeke vjekova.
Propovijed:
1.
Blagdan Krista kralja nas stavlja usred našeg vremena i prostora s njegovim borbama za prevlast u svijetu, u velikim i malim područjima, sa svim konkurentskim namislima, gdje jedni dolaze na vrh na račun drugih, gdje je broj žrtava beskrajno velik. Dvije trećine stanovništva svijeta živi ispod granice siromaštva. I kod nas sve više raste broj siromašnih. Čak i u Njemačkoj, prema Caritasovim istraživanjima, je narastao broj siromašnih za 10-15 posto.A stotine milijuna dolara se usmjeruju onamo gdje će donijeti sve veću zaradu.
Blagdan Krista kralja ne možemo slaviti iza zatvorenih vrata. Sam Isus je bio vrlo skeptičan prema svjetovnim vlastima: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.“ (Mt 20,25) Kako je imao pravo – na žalost sve do danas. Doživjeli smo kako su u Europi padale vlasti. I tenkovi nisu mogli protiv zapaljenih svijeća. Demokracija raste, ali vidimo da, na žalost, gospodstvo slobodnog tržišta traži sve više i više žrtava, posebno kod siromašnih. Kod ljudi i u prirodi.
Isus je drukčiji
I usred ovog i ovakvog svijeta slavimo blagdan Krista Kralja. Kod njega se ne radi o novom nadvladaru – supervladaru pred kojim bismo se opet trebali plašiti. On ne sjedi na prijestolju, nema nikakve dolarske novčanice, ne ide okolo s kraljevskom pompom, Zemaljska gospodstva i vlasti više nisu nikakva slika za Božje gospodstvo i vlast. Oni su previše korumpirani, služe samima sebi, a ne ljudima.
Isus o odbacuje od sebe svaku vlast i gospodarenje: «Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi.« (Mt 20,28)
On dolazi kao dobri pastir, kako nam to govori današnje čitanje, koji traži i vraća kući izgubljenu ovcu, povrijeđenu povezuje, slabe ojačava, a debele i masne čuva. Tako, kod njega se može naći žrtava vlasti novca. Svaka pojedina žrtva je njemu je neizmjerno važna. On dolazi da donese život i to da ga donese u punini.
Ipak kralj
I zašto onda, usprkos svemu, govorimo o kraljevstvu i gospodstvu kod Isusa : »Njegovo je kraljevstvo vječno..« Zašto? Mislim, upravo zato jer je zemaljska vlast tako naopaka, tako korumpirana, jer zemaljski vlastodršci zloupotrebljavaju vlast, jer je novac postao božanstvo kojemu se danas ljudi žrtvuju kao žrtve, zato treba slika njegova gospodstva biti kao protuteža, zato treba biti jasno da je vladanje, u Isusovom smislu, služenje životu, a ne život na račun drugih.
Njegove sluge i sluškinje
Zato on svoje poziva da ga slijede, ne na ministarskim stolicama ili na vodećim mjestima. Nego on naglašava:«Tko hoće među vama biti veći, treba biti sluga svima, tko kod vas hoće biti prvi, treba biti rob svima.« (Mt 20,26) Tko oblači golog, a ne oduzima mu posljednju košulju, tko posjećuje zatvorene, tko pomaže bolesnima, onda će bolesne strukture ovog svijeta promijeniti, on će sudjelovati na Kristovoj životvornoj snazi, taj je njegov sluga i njegova službenica, taj će imati dijela na njegovom kraljevstvu:« Dođite blagoslovljeni Oca mojega.« (Mt 24,34) A to vrijedi i preko Crkvenih granica: pozvani čak i ne znaju da su oni, svojim djelima u službi ljudi, već davno kod Isusa. To nam želi proširiti srce i razum za život i rad sa svim ljudima koji su dobre volje pa bilo pod kojim imenom služe ljudima.
A mi?
To je za nas vrlo važno da ne govorimo o gospodarima u Moskvi, ni uWašingtonu, predvodnicima u foteljama multinacionalnih kompanija, Crkvenoj birokraciji i hijerarhiji, nego o svima nama gdje god i imamo nekakvu vlast, bilo kao učitelji, roditelji i župnici, gdje god sudimo drugima, kao poduzetnici ili nezaposleni. Ima mnogo tajnih gospodarenja nad drugim ljudima u koje smo sami zahvaćeni. Svuda je potrebno obraćenje ako želimo slaviti svečanost Krista kralja.
Ovaj blagdan je sve drugo samo ne trijumfalistički. Ovaj blagdan može slaviti samo ponizna Crkva, koja se stavlja na stranu siromašnih.
I upravo zato je ovaj blagdan velika nada za ovaj svijet: mi sami trebamo znati da sve nas, s našim porazima i razočaranjima, s našim ranama i našim siromaštvom ,on prihvaća, dapače da nas traži da bismo bili potpuno spašeni. Ova spoznaja nas može osloboditi da sami potražimo i prihvatimo one koji su povrijeđeni i ozloglašeni na bilo koji način i bilo gdje.
Nada za svijet
I upravo zbog stanja našega svijeta, nasuprot smrtnih borbi u malom i velikom trebamo takvog kralja i ljude koji će ga slijediti. Mi ih trebamo kao protutežu, koja može probuditi nadu u potpuno otkupljenje i oslobođenje, koji se otvaraju životu usred našeg svijeta, koji će postati dostojan i čovjeka i Boga, za vječni život , koji je već počeo: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega.«
2.
Put iz "zemaljske" smrti do "nebeskog" života vodi preko djela ljubavi.
Ako ovo sažmemo u kratku formulu, onda moramo ustvrditi da je za svakog kršćanina potrebno da:
·s jedne strane bude okrenut prema "konačnom vremenu"
·s druge se potpuno angažira sada
Današnja tri čitanja nam donose sliku Boga kojeg ćemo tek onda otkriti kao"dobrog Pastira" ako se njegov narod (i pojedini kršćani) neumorno angažira u socijalnoj pravdi i miru, ali uvijek imajući pred očima usmjerenje života: sudioništvo u kraljevstvu Kristovu u nebu.
Od posebne vrijednosti je, za konkretni rad u zajednici:
· da postoje životne zajednice koje će djelovati u vanjskom javnom djelovanju iz nutarnjeg, duhovnog područja.
·da bi se davali poticaji za uređenje života (Crkva mora postati nositeljica nade) ljubav Božja mora, - govoreno u slici - puhati u jedro, mora biti primjetna, radosna, utješiteljska i oslobađajuća.
·da već sada u zajednici (u najmanju ruku u principu) može biti moguće usmjeriti pogled prema nebeskim vratima. Mi smo već sada prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću.
Put manjeg otpora nije ispravan
"Dobri posjetitelji nedjeljne mise" kojima su najveći problemi hoće li biti ovako ili onako, neće se nikada u javnosti uzeti ozbiljno, oni nemaju problema, oni su potpuno mirni, poput onih na groblju. Drugačije je kod onih djelatnika u općini koji su osjetljivi za probleme malih ljudi, za ono što te ljude muči i pritišće.
Našim vjernicima koji su svjesni odgovornosti mora se opet i iznova staviti pred oči;
·tko pliva protiv struje, mora štošta progutati
·plivati protiv struje je veoma teško, jer pojedincu dolazi mnogo toga nasuprot
·Ondje gdje su Božje pravo i dužnosti prema ljudima u opasnosti, treba zvoniti na uzbunu.
Posebno je opasno za kršćansku vjeru činiti rascjep između bogoslužja i služenja ljudima (između liturgije i dijakonije). Kod vjernika koji imaju pred očima "zadnja vremena" mora biti uvijek živ kriterij posljednjeg suda (današnje evanđelje) i određivati način života kršćanina. Ako se sakrijemo iza kulta (bogoslužja), a prema problemima današnjeg društva i ljudi igramo politiku noja koji zabada glavu u pijesak, u biblijskom smislu smo posve u krivu.
"Gospodin me savjetuje u svim mojim djelima..."
Služba Božja, s njezinom okrenutošću prema završetku svijeta, nama omogućuje sasvim nove snage da možemo savladati aktualne životne probleme. Pa čak nam je obećana konačna pobjeda smrti (u Kristu) koja daje vjernom čovjeku nutarnji mir i vanjsku slobodu, da bude dorastao određenim problemima.
..."Sklopljene ruke na molitvu, prisiljavaju Boga da radi."
..."Tko moli, povezuje nebo i zemlju."
..."Svatko se mora odlučiti, hoće li ići u svjetlu ili lutati u tami sebičnosti. Po tome ćemo biti suđeni. Pitanje glasi: Što smo učinili drugima?
I ako ponekad stojimo pred velikim zadaćama, kojima izgleda da nismo odrasli, tada je dobro misliti na riječi Josipa Kentenich-a, osnivača pokreta "Lijepi grad": "Bog ima mogućnosti i ondje, gdje ljudi već davno ne vide nikakvu!" A Klement Aleksandrijski je rekao:" Ako vidiš svoga brata, onda vidiš i Boga."
3.
Nitko ne stoji uz nas kao On
Isus reče svojim učenicima: »Kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi i svi anđeli s njime, tada će on sjesti na prijestolje svoje slave. I sabrat će se pred njim svi narodi i on će ih razdijeliti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Ovce će sabrati na svoju desnu stranu, a jarce na lijevu." (Mt 25, 31 - 33).
Mislim da nema vjernika koji nije sebi, kad - tad, postavio pitanje kako će biti kad se završi njegovo vrijeme života, a otvore mu se vrata vječnosti.
Sada mi pada na pamet zgoda koju sam davno čuo od jednog propovjednika. Živjela dva redovnika, veoma pobožni i revni. Često puta su međusobno razgovarali kako će to izgledati na drugom svijetu kad se pred njima otvore nebeska vrata.
Dugo su raspravljali i konačno se dogovorili da onaj koji prvi umre dođe reći onome koji je ostao kako je tamo. Dogovorili su se da to budu samo dvije kratke riječi. Ako bude onako kako su oni govorili i zamišljali onda će reći "Taliter" što znači: onako je, a ako bude drugačije onda "Aliter."
Uskoro se dogodilo da je srce mlađeg prestalo kucati. Prijatelj je na večer očekivao dogovoreni posjet, ali njega nije bilo. Tek iznenada, nakon godinu dana, dođe umrli pred njega i umjesto jedne dogovorene riječi, reče sasvim polagano dvije riječi: "Totaliter aliter", potpuno drugačije. Ovdje je sasvim jasno, svi mi prolazimo kroz nesagledivu tajnu i to zato, jer onostrano prelazi sve naše pretpostavke. S tog razloga i piše sveti Pavao: "Oko ljudsko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski razum nije dokučio - što je Bog pripravio onima koji ga ljube." (1 Kor. 2,9). To nije šuplja riječ koja bi nas htjela odvesti od poteškoća ovoga života i tješi nas srećom onostranog života. Pavao točno znade što govori. Naša osjetila zahvaćaju samo ovostrano, tako možemo iz beskrajne udaljenosti naslutiti što se događa sa smrću: a to je potpuno oslobađanje čovjeka od svih granica.
I ako pokušamo nešto reći o onome što nas čeka s druge strane života, to možemo reći samo zato što je Isus nešto obećao. Mislim ovdje na njegove govore o sudu (Mt. 25, 31-46) koji danas stoje u središtu liturgije na blagdan Krista Kralja. Poruka koja nam se daje je, na neki način, zajednička misao svega - neki testamenat.
Zato se pitajmo: Što konačno znači da će Isus doći kao kralj i gospodar nad svim narodima i da će im suditi? To znači da će nam postati jasno dok budemo stajali pred njim, da nas nitko ne ljubi i ne stoji uz nas kao on. Tada ćemo najvjerojatnije reći: da sam makar i pomislio kako si mi bio bliz na svim mojim putovima, tada bih se bio potpuno drugačije na tebe oslonio, tada bih bio s tobom i po tebi sasvim drugačije uredio svoj život.
U tom trenutku ćemo spoznati kako nam nije samo on bio blizu, nego je stajao uz nas, a prije svega u svakom čovjeku, a prije svega u onima koje smo mi držali nevažnima, malenima, otpisanima, obespravljenima, u onima s teškom bolešću, udarenima i označenima sa bilo koje strane. U usporedbi s njegovom ljubavlju, vidjet ćemo kako smo mi bili nemilosrdni, oštri, nepopustljivi, tvrdokorni, uska srca, prezahtjevni i samodopadni prema drugima. Tada ćemo možda reći: "O da sam znao kako je vrijedan svaki čovjek u Božjim očima, kako se Bog sa svakim od njih solidarizira, kako mi je bio bliz u svakom od njih, s koliko bih se više poštovanja i samilosti, spremnosti odnosio prema njima."
Tako ćemo mi doživjeti Isusa kao "sud ljubavi" po kojem ćemo biti potpuno usmjereni na njega i to zbog promjene koja će nas do u tančine zahvatiti. Zato nas ovaj blagdan treba prožeti kao pročišćavajući oganj, oganj koji čisti naša osjetila za onu ljubav koja nas čini sličnima Bogu. A kako izgleda ta ljubav, rekao nam je Isus u svojim usporedbama.
To je ljubav koja pomaže ondje gdje se radi o običnim stvarima: gladnom dati jesti, iskazati stranom dobrodošlicu, ali i ona druga djela ljubavi: neuka poučiti, dvoumna savjetovati, žalosna utješiti, a onome tko je upao u grijeh pomoći da se iz njega izbavi. To su, u stvari, samo male sitne pažnje, ali ne zaboravimo da samo od njih živi prava ljubav. Iz pažnje koju pružamo, koja je sama po sebi razumljiva ljudima oko nas, raste snaga da učinimo i nešto izvanredno ako se za to ukaže potreba.
Bert Brecht u drami" Kavkaski začarani krug krede" govori o djevojci koja je htjela služiti u guvernerovu dvorcu. Kada je guverner pao kao žrtva pobune, djevojka je htjela pobjeći. Tada, u zadnjem trenutku, opazi od svih napušteno novorođeno guvernerovo dijete. Djevojka zastaje i bori se u sebi, želi ići dalje. Konačno savjest pobjeđuje, prigiba se i uzima dijete. Komentator sažimlje situaciju riječima: "I zastrašujuća napast postaje dobrota." Da je imao pravo, pokazuje daljnji život djevojke koja je na sebe tada preuzela sve poteškoće koje su nailazile iz preuzimanja djeteta.
" I zastrašujuća napast postaje dobrota" I što bi bilo ovdje uvijek za reći: što nama izgleda zastrašujuće, to je za Isusa dobrota, to jest put ljudi prema Kraljevstvu Božjem.
3.
S vjerom u Isusa Krista dobivam vjerodostojni odgovor na pitanja mojega života.*
Uštedite meni i sebi, dragi kršćani, stereotipni početak jedne propovijedi o Kristu kralju: Mi ne znamo danas s titulom i institucijom «kralj» zapravo ništa započeti. Mnogo više se radi o pitanju o kojemu se kod nas kršćana uvijek radi: Što meni znači, što nama, znači Isus Krist? Htio bih se držati riječi današnjeg teksta iz Biblije.
Život ljudi se sastoji od pitanja koja žele biti odgovorena. U zajednici Korinćana postojalo je pitanje: Možemo li imati nadu za naše pokojne? Postoji li uskrsnuće od mrtvih?
Postojala je jedna grupa koja je rekla: Uskrsnuće od mrtvih ne postoji; jer ono se već potpuno i posve dogodilo kroz vjeru u Isusa Krista; mi smo sada već pri usavršavanju; uskrsnuće više nije potrebno...
Drugi su rekli: Kada se Isus sada vrati, tada ćemo koji još živimo, biti uzeti s njim u Božju divotu, ali oni koji su već umrli, oni su mrtvi, postoji li za njih također nada...
Ova pitanja Korinćana nisu više i naša. Ali ono što je temeljno u ovim pitanjima to i nas zanima. Pozadina našega života – koja biva od mnogih potiskivana.
Što meni znači Krist?
Što meni znači Krist, znači: Ja smijem sva pitanja koja imam postaviti. Ja nisam samo usredotočen na «vidljivo», a da ne smijem više pitati za «nevidljivo».
«Ne može se samo živjeti od hladnjaka, politike i križaljki. To je nemoguće». Tako je izrekao Saint-Exupery u ranim 40-tim godinama jednom generalu. Danas se to može još proširiti: računala, roboti, tehnika informacija, potencijal naoružanja... Od toga se ne može živjeti, ne, ne može. Sigurno da je to za nas važno, to trebamo u najmanju ruku za život; ali od toga se ne može živjeti.
Postoje druga važnija pitanja, potrebe, želje, ciljevi za nas ljude – neiskorjenjiva pitanja; ono što je zanimalo Korinćane, to i nas pokreće, iako mi to drugačije formuliramo: Što je s našim mrtvima? Što će biti sa mnom pri umiranju i poslije smrti?
Pavlova vjeroispovijest je i moje vjerovanje, naše vjerovanje, nada poslije smrti. Mi također doživljavamo, trpimo moć smrti – umiremo od nje... svi ljudi od prvih ljudi. Isus prekida ovu apsolutnu moć smrti – te ćemo tako i mi, koji njemu pripadamo, kroz smrt doći do života. Kršćani ne trebaju potiskivati pitanje: Postoji li jedna veza, tijesna sprega, posljednji smisao, jedan cilj onoga što mi doživljavamo, što je prije od nas bilo, što od nas jest, što će biti poslije nas? Da li smo mi samo takovi ljudi, odlučujući učesnici, na pozornici svijeta – koji dolaze iz ničega i moraju opet nestati u ništa? To su pitanja koja su postavljali i kršćani zajednice u Korintu.
Odgovor na to je odgovor našega vjerovanja: «Po smrti nam se neće život oduzeti, već pretvoriti u konačni život s Kristom kod Boga».
Gospodine, dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate; jer bio si zaklan i zadobio si svojom krvlju ljude za Boga iz svih plemena i jezika, iz svih nacija i naroda, i ti si ih učinio kraljevima i svećenicima za našega Boga, i oni će vladati na zemlji. (Otk 5, 9-10)
