1. čitanje: Ez 34, 11-12. 15-17Ovo govori Gospodin Bog: "Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Gospodina Boga. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.' A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca"
Psalam: 23 (22), 1-3. 5-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
2. čitanje: 1 Kor 15, 20-26. 28
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
Evanđelje: Mt 25, 31-46
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"
"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"
"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'"
"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Predlažem da pročitate ovu nadahnutu pripremu za današnji blagdan.
Posljednja nedjelja crkvene godine A
Blagdan Krista Kralja
Pozdrav: Gospodar svih gospodara, Isus Krist kralj, neka bude sa svima vama.
Uvod :U svakoj svetoj misi "naviještamo smrt Gospodnju, slavimo njegovo uskrsnuće i sa nadom gledamo u budućnost dok on, konačno, ne dođe u svojoj slavi." Naš životni put nije usmjeren na uskrsnog Isusa, proslavljenog Gospodina danas i ovdje, nego uvijek gledamo prema Kristu kralju. U isto vrijeme dok gledamo prema gore, stojimo ovdje dolje na zemlji, u ovom svagdanjem svijetu sa svim njegovim brigama i problemima, njegovim zadaćama i radostima. Hvalu Bogu i službu ljudima želimo ujediniti u ovom bogoslužju.
* * * *
Uvod: Ponekad nas uhvati razočaranje nad ovim svijetom. Kad otvorimo novine, slušamo vijesti: izvještaji u smrtima, ubojstvima, saobraćajnim nesrećama, zlostavljanju djece, otvorimo televiziju: izvještaji o ratovima, borbama, terorističkim napadima, padovima aviona; u krugu naših znanaca: rastave braka, nezaposlenost, nenadana oboljenja od raka, srčani infarkt, moždani udar. U kakvom svijetu to mi živimo? Kamo sve to vodi? Takva raspoloženja nam dolaze u teškim, žalosnim danima, a tko ozbiljno promatra sve što se oko nas događa, taj će neizbježno upasti u ovakva razmišljanja.
Ima vrlo dobrog temelja da Crkva danas, na posljednju nedjelju Crkvene godine, slavi blagdan Krista kralja.
Treba nam biti jasno da posljednju riječ nad ovim svijetom, nad našom poviješću, ima Bog. Nepravda, mržnje, bol i patnja, zloba i nasilje neće konačno pobijediti. Današnji blagdan nas poziva da se prisjetimo da je samo jedan Gospodar svijeta i da je sve u njegovim rukama.
Zato, na početku ove svete mise, pokajmo se za sve što smo u ovoj Crkvenoj godini pogriješili protiv ove istine, što smo sami dopustili da mnogi gospodari vladaju nama.
Molitva vjernih: Gospodine Isus Kriste, ti si išao pred nama iz smrti u život i nas si pozvao da te, kroz krštenje, slijedimo: u povjerenju prema tebi i nebeskom Ocu molimo:
· Za Crkvu, narod Božji na zemlji, daj da radosno slavi službu Božju i da se istovremeno potpuno stavlja u službu ljudima.
· Za upravitelje država, za dobro cijelog svijeta: daruj svim narodima mirnu budućnost i socijalnu pravdu
· Za sve one koji su teško bolesni, koji se bore sa smrću: jačaj im povjerenje u tebe i vjeru u nebesko kraljevstvo.
· Za sve one koji zbog Crkve trpe, daj im snage da žive po Evanđelju
· Za pokojne naše župe i sve pokojne rođake i prijatelje, uvedi ih u tvoje kraljebstvo.
Gospodine Isuse, ti si nam otvorio vrata raja. Daj da i mi nadvladamo smrt i uđemo u vječnu slavu kod tebe. To te molimo sada i u vijeke vjekova.
Propovijed:
1.
Blagdan Krista kralja nas stavlja usred našeg vremena i prostora s njegovim borbama za prevlast u svijetu, u velikim i malim područjima, sa svim konkurentskim namislima, gdje jedni dolaze na vrh na račun drugih, gdje je broj žrtava beskrajno velik. Dvije trećine stanovništva svijeta živi ispod granice siromaštva. I kod nas sve više raste broj siromašnih. Čak i u Njemačkoj, prema Caritasovim istraživanjima, je narastao broj siromašnih za 10-15 posto.A stotine milijuna dolara se usmjeruju onamo gdje će donijeti sve veću zaradu.
Blagdan Krista kralja ne možemo slaviti iza zatvorenih vrata. Sam Isus je bio vrlo skeptičan prema svjetovnim vlastima: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.“ (Mt 20,25) Kako je imao pravo – na žalost sve do danas. Doživjeli smo kako su u Europi padale vlasti. I tenkovi nisu mogli protiv zapaljenih svijeća. Demokracija raste, ali vidimo da, na žalost, gospodstvo slobodnog tržišta traži sve više i više žrtava, posebno kod siromašnih. Kod ljudi i u prirodi.
Isus je drukčiji
I usred ovog i ovakvog svijeta slavimo blagdan Krista Kralja. Kod njega se ne radi o novom nadvladaru – supervladaru pred kojim bismo se opet trebali plašiti. On ne sjedi na prijestolju, nema nikakve dolarske novčanice, ne ide okolo s kraljevskom pompom, Zemaljska gospodstva i vlasti više nisu nikakva slika za Božje gospodstvo i vlast. Oni su previše korumpirani, služe samima sebi, a ne ljudima.
Isus o odbacuje od sebe svaku vlast i gospodarenje: «Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi.« (Mt 20,28)
On dolazi kao dobri pastir, kako nam to govori današnje čitanje, koji traži i vraća kući izgubljenu ovcu, povrijeđenu povezuje, slabe ojačava, a debele i masne čuva. Tako, kod njega se može naći žrtava vlasti novca. Svaka pojedina žrtva je njemu je neizmjerno važna. On dolazi da donese život i to da ga donese u punini.
Ipak kralj
I zašto onda, usprkos svemu, govorimo o kraljevstvu i gospodstvu kod Isusa : »Njegovo je kraljevstvo vječno..« Zašto? Mislim, upravo zato jer je zemaljska vlast tako naopaka, tako korumpirana, jer zemaljski vlastodršci zloupotrebljavaju vlast, jer je novac postao božanstvo kojemu se danas ljudi žrtvuju kao žrtve, zato treba slika njegova gospodstva biti kao protuteža, zato treba biti jasno da je vladanje, u Isusovom smislu, služenje životu, a ne život na račun drugih.
Njegove sluge i sluškinje
Zato on svoje poziva da ga slijede, ne na ministarskim stolicama ili na vodećim mjestima. Nego on naglašava:«Tko hoće među vama biti veći, treba biti sluga svima, tko kod vas hoće biti prvi, treba biti rob svima.« (Mt 20,26) Tko oblači golog, a ne oduzima mu posljednju košulju, tko posjećuje zatvorene, tko pomaže bolesnima, onda će bolesne strukture ovog svijeta promijeniti, on će sudjelovati na Kristovoj životvornoj snazi, taj je njegov sluga i njegova službenica, taj će imati dijela na njegovom kraljevstvu:« Dođite blagoslovljeni Oca mojega.« (Mt 24,34) A to vrijedi i preko Crkvenih granica: pozvani čak i ne znaju da su oni, svojim djelima u službi ljudi, već davno kod Isusa. To nam želi proširiti srce i razum za život i rad sa svim ljudima koji su dobre volje pa bilo pod kojim imenom služe ljudima.
A mi?
To je za nas vrlo važno da ne govorimo o gospodarima u Moskvi, ni uWašingtonu, predvodnicima u foteljama multinacionalnih kompanija, Crkvenoj birokraciji i hijerarhiji, nego o svima nama gdje god i imamo nekakvu vlast, bilo kao učitelji, roditelji i župnici, gdje god sudimo drugima, kao poduzetnici ili nezaposleni. Ima mnogo tajnih gospodarenja nad drugim ljudima u koje smo sami zahvaćeni. Svuda je potrebno obraćenje ako želimo slaviti svečanost Krista kralja.
Ovaj blagdan je sve drugo samo ne trijumfalistički. Ovaj blagdan može slaviti samo ponizna Crkva, koja se stavlja na stranu siromašnih.
I upravo zato je ovaj blagdan velika nada za ovaj svijet: mi sami trebamo znati da sve nas, s našim porazima i razočaranjima, s našim ranama i našim siromaštvom ,on prihvaća, dapače da nas traži da bismo bili potpuno spašeni. Ova spoznaja nas može osloboditi da sami potražimo i prihvatimo one koji su povrijeđeni i ozloglašeni na bilo koji način i bilo gdje.
Nada za svijet
I upravo zbog stanja našega svijeta, nasuprot smrtnih borbi u malom i velikom trebamo takvog kralja i ljude koji će ga slijediti. Mi ih trebamo kao protutežu, koja može probuditi nadu u potpuno otkupljenje i oslobođenje, koji se otvaraju životu usred našeg svijeta, koji će postati dostojan i čovjeka i Boga, za vječni život , koji je već počeo: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega.«
2.
Put iz "zemaljske" smrti do "nebeskog" života vodi preko djela ljubavi.
Ako ovo sažmemo u kratku formulu, onda moramo ustvrditi da je za svakog kršćanina potrebno da:
· s jedne strane bude okrenut prema "konačnom vremenu"
· s druge se potpuno angažira sada
Današnja tri čitanja nam donose sliku Boga kojeg ćemo tek onda otkriti kao"dobrog Pastira" ako se njegov narod (i pojedini kršćani) neumorno angažira u socijalnoj pravdi i miru, ali uvijek imajući pred očima usmjerenje života: sudioništvo u kraljevstvu Kristovu u nebu.
Od posebne vrijednosti je, za konkretni rad u zajednici:
· da postoje životne zajednice koje će djelovati u vanjskom javnom djelovanju iz nutarnjeg, duhovnog područja.
· da bi se davali poticaji za uređenje života (Crkva mora postati nositeljica nade) ljubav Božja mora, - govoreno u slici - puhati u jedro, mora biti primjetna, radosna, utješiteljska i oslobađajuća.
· da već sada u zajednici (u najmanju ruku u principu) može biti moguće usmjeriti pogled prema nebeskim vratima. Mi smo već sada prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću.
Put manjeg otpora nije ispravan
"Dobri posjetitelji nedjeljne mise" kojima su najveći problemi hoće li biti ovako ili onako, neće se nikada u javnosti uzeti ozbiljno, oni nemaju problema, oni su potpuno mirni, poput onih na groblju. Drugačije je kod onih djelatnika u općini koji su osjetljivi za probleme malih ljudi, za ono što te ljude muči i pritišće.
Našim vjernicima koji su svjesni odgovornosti mora se opet i iznova staviti pred oči;
· tko pliva protiv struje, mora štošta progutati
· plivati protiv struje je veoma teško, jer pojedincu dolazi mnogo toga nasuprot
· Ondje gdje su Božje pravo i dužnosti prema ljudima u opasnosti, treba zvoniti na uzbunu.
Posebno je opasno za kršćansku vjeru činiti rascjep između bogoslužja i služenja ljudima (između liturgije i dijakonije). Kod vjernika koji imaju pred očima "zadnja vremena" mora biti uvijek živ kriterij posljednjeg suda (današnje evanđelje) i određivati način života kršćanina. Ako se sakrijemo iza kulta (bogoslužja), a prema problemima današnjeg društva i ljudi igramo politiku noja koji zabada glavu u pijesak, u biblijskom smislu smo posve u krivu.
"Gospodin me savjetuje u svim mojim djelima..."
Služba Božja, s njezinom okrenutošću prema završetku svijeta, nama omogućuje sasvim nove snage da možemo savladati aktualne životne probleme. Pa čak nam je obećana konačna pobjeda smrti (u Kristu) koja daje vjernom čovjeku nutarnji mir i vanjsku slobodu, da bude dorastao određenim problemima.
..."Sklopljene ruke na molitvu, prisiljavaju Boga da radi."
..."Tko moli, povezuje nebo i zemlju."
..."Svatko se mora odlučiti, hoće li ići u svjetlu ili lutati u tami sebičnosti. Po tome ćemo biti suđeni. Pitanje glasi: Što smo učinili drugima?
I ako ponekad stojimo pred velikim zadaćama, kojima izgleda da nismo odrasli, tada je dobro misliti na riječi Josipa Kentenich-a, osnivača pokreta "Lijepi grad": "Bog ima mogućnosti i ondje, gdje ljudi već davno ne vide nikakvu!" A Klement Aleksandrijski je rekao:" Ako vidiš svoga brata, onda vidiš i Boga."
3.
Nitko ne stoji uz nas kao On
Isus reče svojim učenicima: »Kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi i svi anđeli s njime, tada će on sjesti na prijestolje svoje slave. I sabrat će se pred njim svi narodi i on će ih razdijeliti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Ovce će sabrati na svoju desnu stranu, a jarce na lijevu." (Mt 25, 31 - 33).
Mislim da nema vjernika koji nije sebi, kad - tad, postavio pitanje kako će biti kad se završi njegovo vrijeme života, a otvore mu se vrata vječnosti.
Sada mi pada na pamet zgoda koju sam davno čuo od jednog propovjednika. Živjela dva redovnika, veoma pobožni i revni. Često puta su međusobno razgovarali kako će to izgledati na drugom svijetu kad se pred njima otvore nebeska vrata.
Dugo su raspravljali i konačno se dogovorili da onaj koji prvi umre dođe reći onome koji je ostao kako je tamo. Dogovorili su se da to budu samo dvije kratke riječi. Ako bude onako kako su oni govorili i zamišljali onda će reći "Taliter" što znači: onako je, a ako bude drugačije onda "Aliter."
Uskoro se dogodilo da je srce mlađeg prestalo kucati. Prijatelj je na večer očekivao dogovoreni posjet, ali njega nije bilo. Tek iznenada, nakon godinu dana, dođe umrli pred njega i umjesto jedne dogovorene riječi, reče sasvim polagano dvije riječi: "Totaliter aliter", potpuno drugačije. Ovdje je sasvim jasno, svi mi prolazimo kroz nesagledivu tajnu i to zato, jer onostrano prelazi sve naše pretpostavke. S tog razloga i piše sveti Pavao: "Oko ljudsko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski razum nije dokučio - što je Bog pripravio onima koji ga ljube." (1 Kor. 2,9). To nije šuplja riječ koja bi nas htjela odvesti od poteškoća ovoga života i tješi nas srećom onostranog života. Pavao točno znade što govori. Naša osjetila zahvaćaju samo ovostrano, tako možemo iz beskrajne udaljenosti naslutiti što se događa sa smrću: a to je potpuno oslobađanje čovjeka od svih granica.
I ako pokušamo nešto reći o onome što nas čeka s druge strane života, to možemo reći samo zato što je Isus nešto obećao. Mislim ovdje na njegove govore o sudu (Mt. 25, 31-46) koji danas stoje u središtu liturgije na blagdan Krista Kralja. Poruka koja nam se daje je, na neki način, zajednička misao svega - neki testamenat.
Zato se pitajmo: Što konačno znači da će Isus doći kao kralj i gospodar nad svim narodima i da će im suditi? To znači da će nam postati jasno dok budemo stajali pred njim, da nas nitko ne ljubi i ne stoji uz nas kao on. Tada ćemo najvjerojatnije reći: da sam makar i pomislio kako si mi bio bliz na svim mojim putovima, tada bih se bio potpuno drugačije na tebe oslonio, tada bih bio s tobom i po tebi sasvim drugačije uredio svoj život.
U tom trenutku ćemo spoznati kako nam nije samo on bio blizu, nego je stajao uz nas, a prije svega u svakom čovjeku, a prije svega u onima koje smo mi držali nevažnima, malenima, otpisanima, obespravljenima, u onima s teškom bolešću, udarenima i označenima sa bilo koje strane. U usporedbi s njegovom ljubavlju, vidjet ćemo kako smo mi bili nemilosrdni, oštri, nepopustljivi, tvrdokorni, uska srca, prezahtjevni i samodopadni prema drugima. Tada ćemo možda reći: "O da sam znao kako je vrijedan svaki čovjek u Božjim očima, kako se Bog sa svakim od njih solidarizira, kako mi je bio bliz u svakom od njih, s koliko bih se više poštovanja i samilosti, spremnosti odnosio prema njima."
Tako ćemo mi doživjeti Isusa kao "sud ljubavi" po kojem ćemo biti potpuno usmjereni na njega i to zbog promjene koja će nas do u tančine zahvatiti. Zato nas ovaj blagdan treba prožeti kao pročišćavajući oganj, oganj koji čisti naša osjetila za onu ljubav koja nas čini sličnima Bogu. A kako izgleda ta ljubav, rekao nam je Isus u svojim usporedbama.
To je ljubav koja pomaže ondje gdje se radi o običnim stvarima: gladnom dati jesti, iskazati stranom dobrodošlicu, ali i ona druga djela ljubavi: neuka poučiti, dvoumna savjetovati, žalosna utješiti, a onome tko je upao u grijeh pomoći da se iz njega izbavi. To su, u stvari, samo male sitne pažnje, ali ne zaboravimo da samo od njih živi prava ljubav. Iz pažnje koju pružamo, koja je sama po sebi razumljiva ljudima oko nas, raste snaga da učinimo i nešto izvanredno ako se za to ukaže potreba.
Bert Brecht u drami" Kavkaski začarani krug krede" govori o djevojci koja je htjela služiti u guvernerovu dvorcu. Kada je guverner pao kao žrtva pobune, djevojka je htjela pobjeći. Tada, u zadnjem trenutku, opazi od svih napušteno novorođeno guvernerovo dijete. Djevojka zastaje i bori se u sebi, želi ići dalje. Konačno savjest pobjeđuje, prigiba se i uzima dijete. Komentator sažimlje situaciju riječima: "I zastrašujuća napast postaje dobrota." Da je imao pravo, pokazuje daljnji život djevojke koja je na sebe tada preuzela sve poteškoće koje su nailazile iz preuzimanja djeteta.
" I zastrašujuća napast postaje dobrota" I što bi bilo ovdje uvijek za reći: što nama izgleda zastrašujuće, to je za Isusa dobrota, to jest put ljudi prema Kraljevstvu Božjem.
3.
S vjerom u Isusa Krista dobivam vjerodostojni odgovor na pitanja mojega života.*
Uštedite meni i sebi, dragi kršćani, stereotipni početak jedne propovijedi o Kristu kralju: Mi ne znamo danas s titulom i institucijom «kralj» zapravo ništa započeti. Mnogo više se radi o pitanju o kojemu se kod nas kršćana uvijek radi: Što meni znači, što nama, znači Isus Krist? Htio bih se držati riječi današnjeg teksta iz Biblije.
Život ljudi se sastoji od pitanja koja žele biti odgovorena. U zajednici Korinćana postojalo je pitanje: Možemo li imati nadu za naše pokojne? Postoji li uskrsnuće od mrtvih?
Postojala je jedna grupa koja je rekla: Uskrsnuće od mrtvih ne postoji; jer ono se već potpuno i posve dogodilo kroz vjeru u Isusa Krista; mi smo sada već pri usavršavanju; uskrsnuće više nije potrebno...
Drugi su rekli: Kada se Isus sada vrati, tada ćemo koji još živimo, biti uzeti s njim u Božju divotu, ali oni koji su već umrli, oni su mrtvi, postoji li za njih također nada...
Ova pitanja Korinćana nisu više i naša. Ali ono što je temeljno u ovim pitanjima to i nas zanima. Pozadina našega života – koja biva od mnogih potiskivana.
Što meni znači Krist?
Što meni znači Krist, znači: Ja smijem sva pitanja koja imam postaviti. Ja nisam samo usredotočen na «vidljivo», a da ne smijem više pitati za «nevidljivo».
«Ne može se samo živjeti od hladnjaka, politike i križaljki. To je nemoguće». Tako je izrekao Saint-Exupery u ranim 40-tim godinama jednom generalu. Danas se to može još proširiti: računala, roboti, tehnika informacija, potencijal naoružanja... Od toga se ne može živjeti, ne, ne može. Sigurno da je to za nas važno, to trebamo u najmanju ruku za život; ali od toga se ne može živjeti.
Postoje druga važnija pitanja, potrebe, želje, ciljevi za nas ljude – neiskorjenjiva pitanja; ono što je zanimalo Korinćane, to i nas pokreće, iako mi to drugačije formuliramo: Što je s našim mrtvima? Što će biti sa mnom pri umiranju i poslije smrti?
Pavlova vjeroispovijest je i moje vjerovanje, naše vjerovanje, nada poslije smrti. Mi također doživljavamo, trpimo moć smrti – umiremo od nje... svi ljudi od prvih ljudi. Isus prekida ovu apsolutnu moć smrti – te ćemo tako i mi, koji njemu pripadamo, kroz smrt doći do života. Kršćani ne trebaju potiskivati pitanje: Postoji li jedna veza, tijesna sprega, posljednji smisao, jedan cilj onoga što mi doživljavamo, što je prije od nas bilo, što od nas jest, što će biti poslije nas? Da li smo mi samo takovi ljudi, odlučujući učesnici, na pozornici svijeta – koji dolaze iz ničega i moraju opet nestati u ništa? To su pitanja koja su postavljali i kršćani zajednice u Korintu.
Odgovor na to je odgovor našega vjerovanja: «Po smrti nam se neće život oduzeti, već pretvoriti u konačni život s Kristom kod Boga».
Gospodine, dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate; jer bio si zaklan i zadobio si svojom krvlju ljude za Boga iz svih plemena i jezika, iz svih nacija i naroda, i ti si ih učinio kraljevima i svećenicima za našega Boga, i oni će vladati na zemlji. (Otk 5, 9-10)
Nema komentara:
Objavi komentar