1. čitanje: Br 21,4-9
Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.” Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: “Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsije se pomoli za narod, i Jahve reče Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.” Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Psalam: Ps 78,1-2.34-38
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
2. čitanje: Fil 2,6-11
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Iv 3,13-17
Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Gospodine, danas slavimo blagdan Uzvišenja svetog Križa, na kojem si Isuse darovao svoj život da bismo mi živjeli. Zato je današnji blagdan ne samo slavljenje jednog svetog simbola za nas kršćane, nego je on blagdan beskrajne Božje ljubavi. Otvorimo sada svoja srca Božjoj ljubavi, a uklonimo iz njega svako zlo: mržnju, sebičnost, oholost, i sve ono zbog čega je Isus nosio svoj križ i na njemu bio raspet. Promislimo i pokajmo se! S druge strane, i nedavno smo imali prilike pročitati izjave nekih islamskih teologa da je glupost vjerovati u križ, u razapinjanje. Nije to ništa novo. Žalosno je međutim da se kršćanska Evropa sve više se želeći dodvoriti raznim religijama iz svojih ustanova odlučila ukloniti znak kojim je otkupljena?! Posebno se ovo odnosi na susjednu nam Italiju u kojoj se umjesto križa postavljaju slike Blažene Djevice Marije, jer navodno križ provocira muslimane. Davno je to već rečeno: reče nam to prijatelj a ne protivnik, veliki ljubitelj Krista i njegova križa, sveti Pavao: Židovima je Isus na križ razapet sablazan, a poganima ludost (usp. 1Kor 1,23). Napadajući naš sveti križ, napadači se sami predstavljaju. Nisu kršćani mazohisti koji bi uživali u podnošenju mučenja, u mukama. Ali tko je spreman toliku patnju za drugoga podnijeti, zar ne zaslužuje vrhunsko poštovanje? Kad kažemo veliku istinu da je Isus umro za sve ljude, kao da nas to ostavlja pomalo hladnima. Ali kad kažemo da je Isus umro za nas, ili još bolje: za mene, to nas onda izravno pogađa u srce. Izravno se to tiče svakoga od nas. Tiče i obvezuje nas na veliku zahvalnost. Isus je učinio za nas ono što mi sami za sebe nismo bili u stanju učiniti.
Kažemo da je Isus nosio svoj križ. Ali On zapravo nije nosio svoj, nego naš križ. To je velika razlika. On je na taj križ "podignut", kako čusmo u današnjem evanđeoskom ulomku, "da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni" (Iv 3,15). Eto što je Isusa otjeralo na križ. Mi često znamo kazati da su to naši grijesi. Istina, to je bilo zbog naših grijeha, ali pokretačka snaga koja Isusa "tjera" na križ nije nešto negativno, nisu grijesi, nego je nešto božansko – ljubav prema ljudima. Da ne bude nejasnoće, evanđelist Ivan nastavlja: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (r.16). Križ je, dakle, simbol Božje ljubavi prema svakomu od nas. Zato nam je on svet i presvet. Može li onda s učenikom biti drugačije? I nama je svoj križ nositi. On nam je to otvoreno rekao: "Tko hoće biti moj učenik neka uzme svoj križ na sebe i slijedi me." (Mk 10, 45). A sv. Pavao će reći: "Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama." (Gal 5, 23). A veliki suvremeni teolog Romano Guardini napisa: "Kršćanstvo i križ ne mogu se odijeliti jedno od drugoga. Otkad je Krist morao ići putem križa, stoji križ na putu svakoga tko hoće biti kršćanin; za svakog kao 'njegov križ'. Priroda se buni protiv toga. Ali Isus kaže, i to je temeljni zakon kršćanstva: Tko čuva sebe, svoj život, svoju dušu, izgubit će ih. Tko se predaje na križ … naći će ga – i to neizgubivo, kao vječnoga sebe, koji ima udjela s Kristom. " U poslanici apostola Pavla Filipljanima (Fil 2,6-11) čitamo: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. Sklonost na zlo i na grijeh velika je u čovjeku, zato te grješne sklonosti valja suzbijati i "razapinjati". Ne razapnemo li mi njih, one će nas! Zato se odmah po rođenju krstimo u znaku križa Kristova, zato nam je križ sveti znak, zato volimo da nam bolesnici umiru s križem u ruci, jer to znači u svakom trenutku ostati povezan s najvećom Ljubavlju, s našim Spasiteljem Isusom.
"Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio". Amen.
|
Nema komentara:
Objavi komentar