Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

21 rujna 2008

25. Nedjelja kroz godinu


1. čitanje: Iz 55,6-9

Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, " riječ je Gospodnja. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."


Psalam: Ps 145,2-3.8-9.17-18

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!


2. čitanje: Fil 1,20-24.27

Braćo, Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru



Evanđelje: Mt 20,1-16

"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'" "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."



Gospodine, i danas nam u prispodobi kazuješ o Kraljevstvu nebeskom uspoređujući ga s vinogradom, i pozivaš sve nas da se odazovemo. Neke nalaziš u najranijoj dobi, neki se odazivaju na tvoj poziv u mladenačkoj dobi, neki pak u zreloj dobi, a neki u starosti. Zoveš nas da Te tražimo i nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Nakon čitanja ovog današnjeg evanđelja ljudima odmah upadne u oči sam čin isplate, pa se upitaju je li vinogradar ispravno postupio, odnosno je li Bog pravedan? Ljudski gledajući, ispada da je nepravedno dobiti istu plaću za nejednak rad, ali ovdje se radi o situaciji kad se mi vjernici među sobom počinjemo uspoređivati s drugima, i kad kažemo da nije pravedno što smo se mi odazvali od malih nogu, a oni ostali tek u mladenačkoj dobi, ili oni treći u srednjim godinama, ili neki drugi tek u starosti. Jedni imaju sreću, kao oni jutarnji radnici u vinogradu, biti pozvani već u najranijoj dobi. Velika je milost i dar Božji imati dobre roditelje, vjernike koji nas od malih nogu odgajaju i upućuju u vjeru. Zar je to naša zasluga? Ili razlog više da Bogu na tom daru zahvalimo? Zar sam time ja zadužio Boga, a ne On mene? Kako Mu onda mogu prigovoriti da nije pravedan? Zar da žalim što nisam duže bio daleko od Boga?! Nije li to prije razlog da budemo Bogu zahvalni?! I za to što je njih čekao i dočekao i što je nas od početka pozvao. Sve je čisti Božji dar. I zato se radujem svakom obraćenju, svakom koji se odazove na Tvoj poziv, radujem se tolikim obraćenjima posebice u Međugorju, koje je ovih dana toliko u centru katoličke i svjetske javnosti, kad papa Benedikt XVI želi obračunati s Međugorjem, po preporukama mostarskog biskupa Ratka Perića, koji nastoji dokazati neautentičnost ukazanja zbog dnevnika i izjava vidioca, jer mu vidioci ne vjeruju kao ni njegovim prethodnicima zbog "hercegovačkog slučaja" u kojem se željelo franjevce izbrisati s ovih prostora, i nepravedno oteti njihova stoljećima stvarana i čuvana imovina, tim istim franjevcima koji su zaslužni za očuvanje vjere, da nije njih bilo, ne bi bilo ni katoličke vjere u Bosni i Hrvatskoj, nadbiskup koji želi Međugorje prikazati kao djelo Sotone, koji ne shvaća da su se mnogi baš u Međugorju obratili, pronašli vjeru, počeli se iznova obraćati, premda su možda i bili kršteni. Svi mi svaki od nas pojedinačno trebamo se iznova obraćati, iako to nadbiskup Perić očito ne shvaća,
i nije mu stalo do toga, a kamoli oni koji se tek prvi put susreću s Kristom i otkrivaju Njegovu ljubav i dobrotu. To je ona prekrasna poruka Međugorja, koju nadbiskup Perić ne shvaća ili ne želi shvatiti, i to je najveće čudo Međugorja, da nas sve Bog poziva i čeka. Da se Bog iznova rađa u srcu čovjeka, baš tu u Međugorju! Njemu se ne žuri, Bog se raduje kad i oni odrasli bez vjere, trude se pronaći smisao života, pronaći Boga. Oduševljava njihovo traženje, iskrenošću i dubinom shvaćanja, često bolje nego kod onih koji su u vjeri odgajani od djetinjstva, a onda u vrijeme puberteta napustili je. Koliko je suza radosnica i kod njih u ispovijedi nakon gotovo pola stoljeća. Zar da budemo zavidni zbog toga? Nije li to prije razlog da budemo Bogu zahvalni?! Hvala ti Gospodine što nas ljubiš, hvala ti što nas pozivaš, nemoj da budemo zavidni, nego Te molim da se radujemo svakome tko se odazove tvom pozivu.

Nema komentara: