1. čitanje: Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10abOtvori se hram Božji na nebu,
i pokaza se Kovčeg saveza njegova
u hramu njegovu .
I znamenje veliko pokaza se na nebu:
Žena odjevena suncem,
mjesec joj pod nogama,
a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Trudna viče u porođajnim bolima
i mukama rađanja.
I pokaza se drugo znamenje na nebu:
gle, Zmaj velik, ognjen,
sa sedam glava i deset rogova;
na glavama mu sedam kruna,
a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih
- i obori ih na zemlju.
Zmaj stade pred Ženu
koja imaše roditi
da joj, čim rodi,
proždre Dijete.
I ona porodi sina, muškića,
koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.
I Dijete njeno bi uzeto k Bogu
i prijestolju njegovu.
A Žena pobježe u pustinju
gdje joj Bog pripravi sklonište.
I začujem glas na nebu silan:
"Sada nasta spasenje i snaga
i kraljevstvo Boga našega
i vlast Pomazanika njegova!"
Psalam: 45 (44), 10b-12b. 16
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.Zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
mnoštvom okružena.
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći."Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!
Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu."
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.S veseljem je vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulazi.
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći. 2. čitanje: 1 Kor 15, 20-27aBraćo!
Krist uskrsnu od mrtvih,
prvina usnulih!
Doista po čovjeku smrt,
po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
Ali svatko u svom redu:
prvina Krist,
a zatim koji su Kristovi,
o njegovu Dolasku;
potom - svršetak,
kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu,
pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,
svaku Vlast i Silu.
Doista, on treba da kraljuje
dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
jer sve podloži nogama njegovim.
Evanđelje: Lk 1, 39-56U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
"Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije
glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti
što ti je rečeno od Gospodina!"
Tada Marija reče:
"Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Informativna katolička agencija (IKA) u svom biltenu 34/2007, od
22. kolovoza 2007., donosi nam izvještaj o proslavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, u našem narodu poznatiji kao Velika Gospa. Izuzetno je zanimljivo pročitati na što se nadbiskup Marin Barišić u svojoj propovijedi posebno osvrnuo, na vrijeme poremećenih kriterija dobra i zla, potrošačko društvo... Izvanredna propovijed.
Proslava Velike Gospe u Sinju
Središnju euharistiju svetkovine Uznesenja Blažene Djevice
Marije u Sinju, na Dan grada, na kojoj je sudjelovalo oko
sotinu tisuća vjernika, predvodio je splitsko-makarski
nadbiskup Marin Barišić - Sinjski franjevci otvorili su
humanitarni Fond Gospe Sinjske za pomoć siromašnim
učenicima i obiteljima s brojnom djecom
Sinj, 15.8.2007. (IKA) - Središnju proslavu svetkovine
Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza u Sinju, na
Dan grada, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin
Barišić uz koncelebraciju desetak svećenika, među njima i
provincijalom splitske Franjevačke provincije Presvetog
Otkupitelja fra Željkom Tolićem i fra Mijom Džolanom,
provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene,
gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom i
župnikom fra Nikicom Ajdučićem. Slavlje je započelo
procesijom s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja
Tomislava kroz grad do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena
laticama cvijeća.
Uputivši pozdrav svima okupljenima u svetištu Gospe
Sinjske, njih oko stotinu tisuća, provincijalima,
franjevcima čuvarima svetišta, svećenicima,
redovnicama,predstavnicima gradskih vlasti i službi,
gradonačelnicima i načelnicima, predstavnicima
drugih županijskih i državnih vlasti i političkih
ustanova kako u Hrvatskoj tako i u BiH,
predstavnicima svih udruga proizišlih iz Domovinskog rata i
svih drugih humanitarnih udruga, molitvenih zajednica,
obrazovnih, kulturnih i humanitarnih ustanova i udruga,
alkarima i upravi Viteškoga alkarskog društva te osobito
svima onima koji su vezani uz bolesničke krevete, onima u
staračkim domovima i u zatvorima te onima koji su danas na
radnim mjestima, a slavlje prate putem televizije i radija,
nadbiskup Barišić je kazao:
"U radosti našega zajedništva u
svojim zahvalama i molitvama, u svojoj vjeri i nadi, u svojoj
patnji i ljubavi, u križu svome, drugih i za druge, mi
duhovna djeca, pozdravljamo i kličemo Mariji poput
Elizabete: Ta otkuda nama da majka Gospodina našega i
majka naša dolazi k nama? Majka nas pohađa u našem
vremenu koje neki poslije toliko – izama, i lažnih obećanja,
lijevih i desnih, nazivaju post-humano vrijeme. Da, vrijeme
velike tehnike i moćnih sredstava, a neodređena cilja i
nejasna smisla; vrijeme poremećenih kriterija dobra i zla,
istine i laži; vrijeme zaborava duhovnih i moralnih vrednota;
vrijeme relativiziranja ljudskog života u kome čovjek postaje
broj i postotak; vrijeme ugroženog dostojanstva gdje osoba
postaje glasač, navijač, potrošač i kupac; vrijeme u kojem
opće dobro nestaje pred privatnim interesima. Doista, ako
kapital potisne moral, profit duhovne vrednote, snalaženje
pravdu, bogaćenje poštenje; ako jaz između bogatih i
siromašnih postaje sve dublji i sve širi, ima dovoljno
naznaka da neki naše vrijeme i društvo nazovu post-
humanim."
U tom je smislu mons. Barišić istaknuo da je
danas još veća potreba da se humanost, koje ima i više nego
se misli, osobno svjedoči i društveno promovira posvuda, a
osobito u njezinim prirodnim izvorima: braku, obitelji,
Crkvi, humanim i socijalnim ustanovama.
Upozorivši na nehumane pojave plavih koverti, veza, mita,
korupcije, kamatarenja i sve prisutnijeg lihvarenja pa sve do
žalosne pojave organiziranog kriminala kazao je da su one
posljedica zaborava Boga, dodavši:
"Plave koverte mogle bi
čak i ostati samo bi ih trebalo nositi na prave adrese: na
socijalno ugrožene, siromašne i na obitelji s brojnom
djecom. Sve takve posljedice nije moguće opravdati s deset
zapovijedi, a još manje s dvije zapovijedi ljubavi. Zar je
moguće da ovo naše vrijeme i društvo bude više određeno
darvinizmom, zakonom borbe za opstanak gdje jači
pobjeđuje slabijega, a ne novošću Kristova zakona ljubavi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, pa čak i više od
toga: Ljubi neprijatelja svoga!"
U svjetlu Marijina pohoda Elizabeti, kojim ona sebe stavlja
uslužbu drugoga, nadbiskup je upitao: "Kakvi su danas naši
pohodi?" te odgovorio:
"Čini se da su sve rjeđi oni ljudski
pohodi rodbini, prijateljima i bližnjima, a sve više interesni i
usmjereni onima na položajima. I u obitelji je sve manje
pohoda, susreta, razgovora, pohoda među generacijama tako
da i roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu. Ali je
navala i umreženost drugih pohoda. Posjećuju nas trgovački
lanci. Čak se bore tko će brže i bliže nama doći. Različiti
mediji, tiskovni, TV, radio i Internet natječu se tko će nas
prije i više posjetiti u našem domu; dolaze nam u pohode
svakodnevno i riječju i slikom. Toliki mladi idu u noćne
pohode gdje im se nudi prividni život i sreća, klicanje i
radost, a nažalost nisu rijetki slučajevi da se na putu
povratka pred zoru tragično zaustave, a ostave jecanje i tugu
svojih najmilijih i svoje sredine. Sve više i više putovi naših
pohoda, zbog brzine, alkohola, droge, ne vode u život, već
odvode u smrt."
Nadbiskup se kritički osvrnuo na
nezaštićenost majčinstva i rad nedjeljom te nasilje, oružje,
krv, ubijanje, prevare, pljačke, preljube, propale brakove i
prazne obitelji kojima nas pojedini mediji zapljuskuju i
pohode. Gledajući i na pohode brojnih požara ove godine
kazao je:
"Je li uzrok naših požara prirodna nepogoda,
neodgovornost, bolest ili što bi bilo najgore namjerna i
svjesna zloća – kriminal koji pali zbog privatnog interesa pa
i pod cijenu života i imovine drugih. Grijeh je svjesno
podmetnuti požar i to teški grijeh. Dok čestitamo i
zahvaljujemo našim hrabrim vatrogascima i svima koji su se
njima solidarno pridružili u obrani života, domova i prirode
uspješno gaseći požare, vrijeme je da već jednom u našem
društvu ugasimo i same uzroke tih požara." U tom je surječju
metropolit Barišić izrazio nadu da će predizborna utrka kao i
sami izbori pokazati poštuju li naši zakoni, koje imamo i koji
će nam doći, "naš kulturni identitet, naše duhovne i moralne
vrednote, štoviše poštuju li samu prirodu i logiku zdravog
razuma ili zdravi razum ne igra ulogu, već samo zbroj
dignutih ruku". Hrvatsku svake godine pohađa za desetak
tisuća više smrt nego život. Stoga, istaknuo je, "htjeli bismo
se nadati da će ponuđeni programi biti opredijeljenost za
život i čovjeka, obitelj i opće dobro, poštenje i socijalnu
pravdu, znanje i razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i
humanije odnose u društvu. Vjerujemo da će sve to biti u
službi čovjeka i da se neće poslužiti čovjekom za vlast,
bogatstvo, karijeru i profit. Vlast, bogatstvo, karijera i profit
nemaju budućnosti jer: ...rasprši oholice umišljene. Silne
zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni
dobrima, a bogate otpusti prazne – to nam svjedoči Majka
Marija. Na sreću nije budućnost na strani oholica, silnika i
sumnjivih profitera. Ne samo da su prolazni, slabi i nemoćni,
nego degradiraju čovjeka i ugrožavaju društvo".
Nadbiskup je nadalje istaknuo da se danas mnogi s pravom
zabrinuto pitaju može li nas išta poslije lažnih obećanja -
izama i pada velikih ideologija osloboditi i izvući iz
nehumane zarobljenosti, egoizma, posjedovanja, vlasti,
profita, beznadnog relativizma te dati nam nadu života i
smisao povijesti? Je li moguć post-humani novi humanizam?
Protumačivši mogućnost novoga humanizma utemeljena na
Bogočovjeku Isusu Kristu nadbiskup je istaknuo ulogu
kršćana u društvu kazavši da nas Krist poziva i šalje da
budemo svjedoci njegove istine i ljubavi, ljubavi koja nije
došla da bude služena, već da služi i život svoj dade za
čovjeka.
„Kristova Crkva ne teži za vlašću niti za nekim
svojim interesima u društvu; njezina vlast jest služenje u
ljubavi, a interesi obrana života, zaštita dostojanstva osobe,
socijalno zdravo i pomireno društvo. Doista, Crkva Kristova
ima najduže i najbogatije iskustvo humanosti. Zato
humanizam, nadahnut Kristovim duhom, ne ograničava se
samo na pravednost – poštivanje zakona niti na solidarnost –
uvažavanje osoba, već prerasta u ljubav prema svim ljudima
kao braći i sestrama. Punina same pravednosti i solidarnosti
jest ljubav".
Na kraju propovijedi nadbiskup je pozornost usmjerio na one
koji su odsutni s natjecateljskih terena međuljudskih odnosa
i svjetovnim očima gledano pobjedničkih postolja života: na
osobe s invaliditetom, osobe s posebnim potrebama i
bolesne, koji su ne samo u društvu, nego i u vlastitoj obitelji
ponekad zapostavljeni i zaboravljeni.
"Ovdje bismo se mogli
zapitati: kako se odnosimo prema osobama s invaliditetom i
braniteljima iz domovinskog rata? Kako to da su se toliki
osjetili poraženima i suvišnima među nama? Ali upravo su
oni najbolje mjerilo naše humanosti, sada zemaljske, a s
njome i one nebeske: ...jer što god učiniste jednome od ove
moje najmanje braće, meni učiniste. Ne samo mjera, već i
korektor. Sam pohod i susret s njima djeluju terapeutski,
ozdravljaju nas, ljude natjecateljskog i pobjedničkog
mentaliteta, od raznih oboljenja", istaknuo je mons. Barišić
dodavši: "Jedno je sigurno: sadašnjost i budućnost identiteta
našega naroda i hrvatskog društva mogu se braniti i graditi
uspješno onim temeljnim identitetom, a to je ljudskost
prožeta evanđeoskim vrednotama. Novi humanizam tzv.
post-humanog vremena i društva pozvani smo graditi na
svim razinama kroz sve složenije obiteljske i društvene
odnose od najranije dobi, dječjih vrtića do vjeronaučnih dvorana, od školskih do saborskih klupa.
Jer, mi smo važnijiod stvari, a ljudskost i poštenje
vrjedniji su od ulaganja i kapitala."
Nema komentara:
Objavi komentar