Sveti Stjepan

"Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." (Dj 7, 56)

Današnja čitanja

Dj 6,8-10 7,54-59

Ps 31,3-4. 6. 7. 8. 17. 21

Mt 10,17-22

Danas slavimo blagdan Svetog Stjepana prvomučenika. Stjepan je prvi mučenik vjere, najugledniji i najenergičniji đakon iz vremena prve Crkve. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi, i oni su odlučili da ga ubiju, kamenovali su ga izvan gradskih zidina, želeći tako uništiti Crkvu Kristovu, koju su smatrali za nekau čudnu sektu, ali njegova smrt je još više ujedinila kršćane.

Jučer je rođen Gospodin, danas je kamenovan sluga; jučer je Kralj povijen u pelene, danas je vojnik lišen raspadljive odjeće; jučer je Spasitelj položen u jasle, danas je Stjepan uznesen u nebo. Stjepan znači "pravilo" ili "okrunjen", ili također "tko upire pogled". Njegov primjer mora nam biti pravilo: Dok su ga kamenovali, molio je: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Dj 7, 60) Bio je okrunjen svojom vlastitom krvlju. Upro je pogled u Isusa Krista: "Gledam Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane." (Dj 7, 56)

Sveti Antun Padovanski

Božić C

U Betlehem

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj odgađati vrijeme polaska.

Pođi bez oklijevanja.

Budeš li oklijevao, moglo bi se dogoditi da okasniš.

Da jasle nađeš prazne.

Ili da u Betlehemu zatekneš Herodove vojnike.

Ne brini, ne možeš doći prerano.

Jer dođeš li ranije, moći ćeš za Dijete pripraviti sve oko čega se u ono vrijeme nije imao tko pobrinuti.

Tvoja dosjetljivost i srdačnost pomoći će da neka vrata ostanu otvorena.

I da Dijete, kad se rodi, snažnije doživi ljudsku gostoljubivost.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj previše pažnje posvećivati putokazima.

Jer Betlehem nije samo zemljopisni pojam.

Na putu u Betlehem znanje i oprez nisu od prevelike pomoći.

Oni čak mogu povesti u krivom smjeru.

Postoji samo jedan pouzdan putokaz u Betlehem: tvoje srce.

I što je jednostavnije, odvažnije i vjernije, to je pouzdaniji putokaz

U prostranstvima tvog srca, na putovima u njemu ugaženima, prepoznat ćeš kamo ti je poći.

I kad prepoznaš put, idi. Samo idi.

Jer za tebe ne postoji svijet izvan puta u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, nemoj sa sobom ponijeti ništa suvišno.

Od stvari ondje će ti jedva što biti potrebno.

Osjećaj sigurnosti tamo te neće nimalo zaštititi.

Sve što će se ondje dogoditi toliko je novo da ti o tome nitko ne može reći ništa pouzdano.

Dobro je da ti i srce i ruke budu nesputani i raspoloživi.

Na putu će ti se u nekom trenutku približiti neko dijete.

I premda ga nikad nisi vidio, odmah će ti biti jasno da ga oduvijek poznaješ.

Stavit će svoju ruku u tvoju.

I dok ćeš ga ti zaštitnički prigrliti, ono će te povesti najplemenitijim putovima svijeta.

A oni svi vode u Betlehem.

Ako si nakanio poći u Betlehem, pođi s povjerenjem u svoje srce.

Ono je mnogo mudrije no što slutiš.

Učinit će za tebe sve što ti je na putu u Betlehem potrebno.

Dopusti mu samo da te na svoj način obdari i zemaljskim i nebeskim.

Dopusti mu da diše čitavim tvojim životom.

Nemoj se iznenaditi ako, i prije nego što kreneš, shvatiš da si u Betlehemu.

Jer betlehemsko Dijete jedva čeka da bude s tobom.

Njemu je svaka, pa i ona najobičnija, prigoda poželjna da je dijeli s tobom.

Betlehem je ondje gdje je i Dijete.

Ondje gdje je tvoje srce kod kuće.

4. Nedjelja Došašća C

Današnja čitanja

Mih 5,1-4a

Ps 80,2-3. 15-16. 18-19

Heb 10,5-10

Lk 1,39-45

Za razmišljanje današnje nedjelje izabrao sam jedan tekst s interneta, tekst je preuzet sa stranica ŽUPE PEŠČENICA :

4. nedjelja došašća (C)

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gedaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,39-45).

Kada uspoređujemo Evanđelje adventskih nedjelja, ustanovimo, da nas izvana vode sve više u nutrinu.Prva nas je postavila u svemir i oslikala nam pokretanje nebeskih sila. Druga i treća vodile su nas na rijeku Jordan, gdje smo se gurali među mnoštvom i slušali snažnoga proroka. A danas smo svjedoci tihom susretu dviju žena u kući jedne od njih: obje očekuju dijete i o tome izmjenjuju čestitke. Kao da Evanđelje želi reći, kamo da čovjek ode, kada se zasiti vreve javnosti i galame vanjskog svijeta. Neka ide kući, tamo će naći, što mu srce traži.A susret spomenunih dviju žena govori nam još više. Ne nastupaju u javnosti, nisu učenjakinje, izumitelji, umjetnici ili nešto slično. To su jednostavne i svijetu nepoznate žene, kao što je stotina i tisuća njima sličnih. Ali unatoč tome su velike i mnogo znače. Naime, svijetu donose novi život. To je njihova znanost i umjetnost. Žele nam reći, da učenost, napredak, tehnika, pokret za jednakopravnost i sve ostalo postaje maleno pred činjenicom da žena i majka rađa svijetu novog čovjeka. Ako ona bude zatajila, zatajit će, i otikazat i sve drugo, pa bilo to ne znam kako veliko. Znanost i umjetnost će zaimrijeti, napredak i tehnika će zahiriti, a o jednakopravnosti neće imati tko raspravljati.Novi život, kojega te dvije žene nose, je također izvor njihove radosti. Nikome ništa ne zaviđaju. Ne čuje se, da bi se žalile, zašto ljudi njihovu ulogu premalo cijene. Sretne i radosne kliču i pjevaju; čak se nerođena djeca u njihovim utrobama raduju.Tako je pjevala i radovala se svakom novom rođenju i velika većina naših majki u našoj tisućljetnoj povijesti. Nije im bilo uvijek lako, a ni zasluženo priznanje nisu uvijek dobivale. Ali najveće im je priznanje bila svijest, da ispunjavaju Božju volju; najveće veselje, da rađaju novi život; najveća plaća, da su narodu sačuvale postojanje. Sve velike ljude, koje smo imali, one su nam dale. Hvala vam, majke!

3. Nedjelja Došašća C

Današnja čitanja

Sef 3,14-18a

Iz 12,2-3. 4. 5-6

Fil 4,4-7

Lk 3,10-18

Današnja, treća nedjelja Došašća je još jedan poziv na radost, koja pobjeđuje osjećaj prolaznosti i s kojom se briše svaki strah, radost susreta s Bogom, nakon čega se čovjek ne boji poći u novo sutra. I apostol Pavao nam poručuje da se ne bojimo ni za što, premda je u okovima, on današnjem čovjeku pokazuje radost, koja je današnjem čovjeku često puta neshvatljiva. Ivan Krstitelj nam pokazuje put obraćenja, i upozorava na dostojanstvo ljudske osobe, potiče nas da dijelimo dobra, tko ima dvije haljine neka dade jednu onom tko nema, uči nas da ne optužujemo krivo jedni druge, i nikakvog nasilja ne činimo, i da budemo zadovoljni svojom plaćom, da ne tražimo previše, jer upravo u toj borbi često se gaze tuđa prava, gazi se dostojanstvo osobe i čini zlo i nepravda. Danas je nažalost sve više nasilja u svijetu u kojem živimo, upravo zbog nezadovoljstva onim što čovjek posjeduje, pa želi pod svaku cijenu više, ljubomoran je ako i drugi ima nešto, odmah nastupa zavist zbog toga, mržnja, osveta. Upitajmo se danas jesmo li radosni zbog onog darovanog s Neba, darom osobne otkupljenosti, radujemo li se i u svakom bližnjem gledamo sliku Božju, a to je moguće samo ako smo povezani s Gospodinom, koji nas oslobađa vlastite bijede, egoizma, isključivosti i straha.

Danas slavimo blagdan svete Lucije, koja je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Nakon što joj je majka obolila, zajedno su otišle na grob svete Agate i tada se Luciji ukazala sveta Agata i rekla joj da joj je majka ozdravila zahvaljujući njezinoj molitvi. Sretna što joj je majka ozdravila odlučila je svo imanje razdijeliti siromasima. Bila je žrtva progona Crkve za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, i poganski mučitelj se razbjesnio kada je izjavila: "Kad ćisto živim, moje tijelo je stab Duha Svetoga." Na to je mučitelj razbiješnjen rekao da će je dati u kuću bludnica, a ona je uzvratila: " Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskrvnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom." Nakon toga je podnijela mučeničku smrt, ali je Bog sačuvao djevičanstvo svoje službenice. Lucijino ime znači svijetla, ona na neki način već naviješta veliko Svjetlo Božićne noći, do Božića nam je preostalo još 12 dana.

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Danas slavimo blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, pa bih stoga s vama želio podijeliti ove nadahnute riječi svetog Antuna Padovanskog, riječi sveca svojoj nebeskoj Majci, koju je neizmjerno štovao. Možemo i mi zajedno sa svetim Antunom Padovanskim zajedno ponoviti i iskazati joj i na taj način slavu, neka ona rasprši svojim svjetlom svaku napast, i pomogne nam u zemaljskom hodu, kako bismo stigli do punine vječnog života:

Blaženu se Djevicu Mariju uspoređuje s punim mjesecom, jer je u svakom pogledu savršena. Dok je mjesec u svojim mijenama nepotpun, slavna Djevica Marija nije nikada bila nesavršena; ni u svom rođenju, jer je bila posvećena već u začeću; ni u danima svog života, jer nikada nije sagriješila. Uvijek je sjajila puninom savršenstva. I nazvana je svjetlom jer raspršuje tamu. Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti, koja si zvijezda Danica, svojim svjetlom raspršiš oblak đavolske napasti što prekriva našu pamet. Ti, koja si "pun mjesec", ispuni našu prazninu i rasprši tamu naših grijeha, da možemo stići do punine vječnog života i sjaja neizmjerne slave.

2. Nedjelja Došašća C

Današnja čitanja

Bar 5,1-9

Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6

Fil 1,4-6. 8-11

Lk 3,1-6

Danas nam misna čitanja opet stavljaju naglasak kako trebamo pripremati put Gospodinu, poravniti mu staze, tu se misli prvenstveno na staze u našem srcu kako bismo mogli dostojno proslaviti dolazak Gospodina, koji nam dolazi kao malo Dijete. Često puta smo začuđeni i laskaju nam "veličine" tih naših "uspješnih" ljudi koji su postali "slavni". Onih koji su postigli "nešto" u životu. Želimo biti u njihovoj blizini, nije bitno koliko kratko, ali tek da se vidi kako smo mi imali tu "priliku". Premda to njima ne imponira, nama je to često puta važno. Želimo biti kao oni, i dokazati barem na trenutak kako i mi nešto vrijedimo. Toliko borbe da bismo to postigli, toliko toga bismo napravili za trenutak slave, "mojih 5 minuta slave". Pa ipak, u toj borbi često puta zaboravljamo na ljude oko sebe, na naše poslanje na ovoj zemlji, a to je da nas je Bog stvorio za vječnost.

Upravo nas Gospodin ovih dana poziva da mu pripravimo put, poravnamo staze kako bi nam mogao doći, nastaniti se u našem srcu, a to je moguće tek ako budemo gledali očima djeteta, ako se počnemo radovati malim stvarima, ako se znamo smijati, darivati jedni drugima. Ako znamo zaboravljati nanešene uvrede, opraštati. Eto, imamo najbolji primjer u liku svetog Ivana, koji je glas koji viče u pustinji, otvorimo Gospodinu svoje srce, jer on kuca na vrata našega srca, i tada ćemo i mi postati taj glas koji viče u pustinji, tada ćemo i mi svojim životom svjedočiti. U nama će se poravniti brežuljci naše oholosti i želje biti velik, naša zaslijepljenost prolaznim sjajem, nećemo biti toliko umorni od života, živjeti ćemo puno opuštenije, radosnije, i ispuniti zadaću tu gdje se nalazimo, u našim obiteljima, na radnom mjestu, s djecom, i u svim životnim situacijama iz nas će zračiti životna radost.

Danas slavimo blagdan svetog Nikole, biskupa iz Myre, neka nas njegov primjer darivanja potakne da znamo tražiti prave vrijednosti, imati ljubavi za drugoga, onoga koji je potreban, darivati jedni druge, pomagati, ali iznad svega imati ljubavi, pa neka ovaj blagdan za sve nas bude povod za ispitati sami sebe kako vršimo veliku zapovijed ljubavi... Neka nam ove riječi svetog Nikole budu uvijek na pameti:

Budi uvijek spreman davati

i nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!

Znaj da tvoja smrtna košulja

neće imati džepova!