Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)

1. čitanje: Dj 1

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."

Psalam 47

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.

2. čitanje: Ef 4

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:

Evanđelje: Mk 16

I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Blagdan Uzašašća nas poziva da i mi uziđemo Bogu. Poziva nas: "Gore srca!", "Izdigni se!" Otajstva Kristova života, otajstva su i našeg života. On uzlazi na nebo, i mi smo pozvani uzići na nebo. Zemlja nije dom. Ovdje smo neprilagođeni, "kao da smo s neba pali".

Nebo nije prostor, već stanje življenja s Kristom. Pozvani smo već ovdje stvarati nebo. Biti kao stablo koje živi na zemlji ali s korijenjem u nebu. Ukorijeniti se u Kristu, zaodjenuti se njime, obući se u Silu odozgor.

Pozvani smo biti nebo jedni drugima. Čuo sam zaljubljeni momak kaže: "Kad vidim njene oči, kao da vidim dva Tiha Atlanska oceana."

K nebu se dolazi oslobađajući se zakona zemlje, njenih tereta. Anđeli imaju krila jer su slobodni od svega. Raketa da bi se oslobodila zemljine gravitacije treba potrošiti nekoliko tona goriva.

K nebu se ne može uspeti doli sa zemlje. Onaj tko lebdi u zraku, najprije treba pasti na zemlju – i odatle započeti uspon. Krist je uzdignut sa Maslinske gore, mjesta svog poniženja. I naša su uzdignuća sa mjesta naših poniženja.

Ipak, Krist je taj koji nas uzdiže. On je kao magnet koji za sobom povlači čavliće. Kristom zahvaćeni druge zahvaćaju. Uzlazimo zajedno, jedni druge povlačeći – u nebo koje je punina zajedništva.

Danas je posebno svečano u mojoj župi na Mejašima, župi sv. Spasa, ovo je starija slika crkve svetog Liberana i pastoralnog centra u izgradnji. Crkva i pastoralni centar izgrađeni su donacijom župe Paderborn u Njemačkoj i prilozima građana.