Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

30 listopada 2007

Blagdan Svih svetih i Dušni dan





01. 11. 2007.

Blagdan svih svetih

Prvoga dana mjeseca Studenog, Crkva slavi SVE SVETE, kako to lijepo izriče i molitva: "Bože, Ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela". Ovim riječima je izrečena bit današnje svetkovine i onaj tko to doista čuje i shvati te srcem i žrtvom prihvati, uspijeva kvalitetno rasti. Vjerujemo u općinstvo svetih. Svi sveti (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj Crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu.

Njihovo je mnoštvo veliko, kako to svjedoči i Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja kad kaže: "Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem." (Otk 7,9). Zato bi SVI SVETI trebali biti blagdan o kojemu slavimo ona vremena "kada ćemo Kristu biti slični, jer ćemo Ga vidjeti onakva kakav jest" (1 Iv 3,2).

Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva "jednom svetkovinom časti sve svete" - kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine.


Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.


Sveci

Sveci imaju puno srca.

Sveci su obazrivi.

Sveci su pažljivi slušatelji.

Sveci su zabavno društvo.

Sveci se ne boje pogledati kakvi su.

Sveci malo govore, a puno rade.

Sveci na drugom čovjeku traže i

Pronalaze samo najbolje.

Sveci uvijek misle pozitivno.

Sveci nikad ne stavljaju maske.

Sveci puštaju druge naprijed.

Sveci vide u svakome dobro.

Sveci ponekad i pogriješe.

Sveci nikad ne prestaju učiti.

Sveci znaju da trebaju oproštenje.

Sveci ne raznose glasine.

Sveci izgledaju kao brižne majke.

Sveci znaju da se osmjesi vraćaju.

Sveci uživaju u dobrome smijehu.

Sveci ne govore zlo.

Sveci ne govore previše.

Sveci žive u ljubavi.

Sveci znaju da su ljubljeni.

Sveci mogu primati udarce,

A ne zadavati ih drugima.

Sveci nakon pada ustaju.

Sveci su milosrdni.

(preuzeto iz "Bijahu postojani.", knjižica za sudionike SHKM , Varaždin 2008.)

Koliko duboku krizu, od duhovne do gospodarske, proživljava današnje hrvatsko društvo otkriva i jačanje različitih oblika praznovjerja koje dobiva sve više prostora na hrvatskoj medijskoj i općenito javnoj sceni.

Osobito velik prostor mediji su posvetili tzv. "noći vještica", sjevernoameričkom poganskom običaju koji neke skrivene snage uvoze u Hrvatsku, zacijelo s jasnim ciljem što je moguće više nagristi hrvatsku tradiciju i vjerničke katoličke običaje. "U posljednje vrijeme noć uoči svetkovine Svih svetih pomalo postaje dan ili 'noć vještica'. Uz kojekakvu robu sumnjiva podrijetla i učinka, često opasnu za zdravlje, uvozimo i poganske običaje, kao što je poganski običaj 'noći vještica'. Neki će reći da je riječ samo o nečem naivnom, ali nije, pogotovo što se u to uključuju djeca i mladi. Stari slave Sve svete i posjećuju grobove svojih dragih pokojnika, a djeca i mladi razmišljaju o 'vješticama'. Taj poganski običaj nagriza kršćansku vjeru u vječni život u Bogu i uskrsnuće mrtvih. Naši mili pokojnici nisu nikakve vještice, nisu oni koji nas straše, nego oni koji su zaslužili naše poštovanje, naše molitve. U organizaciju 'noći vještica' kod nas se uključuju i gradska poglavarstva, kojekakve udruge, škole" - rekao je doslovno đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u svojoj propovijedi na svetkovinu Svih svetih.

Misao na SVE SVETE treba nas poticati na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Iako nas i spomen na mrtve, koji je na DUŠNI DAN usko povezan sa blagdanom SVIH SVETIH, ispunja potresenošću zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmišljanja koja su povezana s mišlju na smrt, molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć! Odrecimo se Sotone i kojekakvih Noći vještica!


PAPA BENEDIKT XVI

02. 11. 2007.

Dušni dan

Dušni dan je dan kad se prisjećamo svojih pokojnih. Oni nisu mrtvi, počivaju u jednoj drugoj dimenziji života, očekujući Kristov drugi dolazak.

Nažalost vrlo, vrlo često dobar broj ljudi spominju 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih". Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći - ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije...

To je prva u nizu pogrešaka koje se javljaju, dakle, najprije nepoznavanje značenja blagdana Svih svetih i "pretvaranje" istog u Dan mrtvih, i također preimenovanje Dušnog dana u Dan mrtvih.
U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja, ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne. Tu se vezano uz Dušni dan javljaju i neke po meni velike pogreške, jer ljudi su većinom zabrinuti kakvo će cvijeće i svijeće kupiti, određeni broj ljudi zaboravljaju na molitvu za pokojne, a ima ih koji se prepuste emocijama, pa "razgovaraju" s njima. Pokojni su potrebni naše molitve i to je jedino što je potrebno napraviti za njih. Dobro je platiti i prisustvovati Sv. misi za duše pokojnika. Paljenje svijeće (koja simbolizira Krista uskrsloga) je lijepo, ali bez molitve malo vrijedi. Cvijeće kojim se ukrašavaju grobovi pokojnika je samo estetski čin. Zato prvenstveno MOLIMO SE za svoje pokojne. Bilo bi dobro moliti i za duše u čistilištu, to su one duše koje su posebno potrebne naše molitve, jer prolaze kroz jedan period u kojem trebaju otrpjeti određene vrste trpljenja da bi tako očišćene mogle stići u raj. Ove duše mogu moliti za naše potrebe, a upravo našim molitvama pospješujemo njihovo očišćenje. I, na kraju, želio bih završiti jednom divnom pjesmom:


Palim svijeću


Palim danas crvenu, bijelu i plavu svijeću.
Za duše umrlih: da nam otpustiš duge naše
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.


Pa neka vam je pokoj braćo rasutih kostiju.
I neka je lako duši Matinoj, pokošenu ni za što.
Bratu njegovu Iliji neka je lako.
Susjedu njihovu Andriji, pokošenu ni za što.


Mir duši Lukinoj, jedincu Anđinu, nestalom.
Ivanu, Tadiji, Stjepanu, Mladenu, nestalim.
I svima nestalim…


A i koscima njihovim neka bude lako.


Mir kostima zaspalim u zemlji hrvatskoj,
njemačkoj, ruskoj…


Lako im bilo more Jadransko. Laki oceani.


Da nam otpustiš duge naše kako i mi
otpuštamo dužnicima našim.


Palim svijeću.

Ivan Tolj

(Iz knjige Anima Croatorum – Duša Hrvata,
Zagreb – Toronto, veljača 1990.)



Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

2 komentara:

HB kaže...

Na svojim blogovima sam prenio tvoje lijepo razmišljanje i ove krasne pjesme. pozdrav i blagosov

Željko Zubanović kaže...

Hvala prijatelju, drago mi je da ti se sviđa, nastojim što bolje mogu napraviti post, volio bih da još netko ostavi komentar, obično me komentiraju na jednoj stranici, ali nije bitno...