|
1. čitanje
Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.
Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" Tek što je svoje dorekla, mladić reče: "Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj.
Ps
Molitva.
Davidova.
Počuj, Jahve pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit':
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Čuvaj me k'o zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim,
sit ću ga se nagledati.
Evanđelje
Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." "Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" "Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'" Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
U našim južnim krajevima, osobito u Splitu na Dobrome, pa u Zadru, Dubrovniku i tolikim drugim dalmatinskim gradićima i selima danas se veoma svečano slavi blagdan Gospe od Zdravlja. To posve odgovara zazivu Gospi u Lauretanskim litanijama: "Zdravlje bolesnih, moli za nas! " God. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti, kao i ostale u to vrijeme podignute, brojne crkve, crkvice i kapele u krajevima negdašnje Mletačke republike.
Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.
Bolest nam je i danas čest gost i bit će do konca svijeta.
Ali, postavlja se jedno pitanje, o kojem mnogi i ne razmišljaju. Što je to ustvari bolest? Obično ljudski gledano mislimo na bolesno stanje tijela, pojedinih organa, pa tako osjećamo određene simptome, bolove, osjećamo se jednostavno prikraćeni u svakodnevnom životu, i zbog toga nismo u mogućnosti obavljati određene uobičajene poslove… Međutim, često puta zaboravljamo na bolest našeg duhovnog života, kada jednostavno nismo ni svjesni u kolikoj mjeri je naš duhovni život zatrovan svim i svačim, i uopće je pitanje koliko nas je to zahvatilo. Najvažnije od svega je naš odnos prema takvim stvarima koje nas okružuju, reagiramo li ili nam je svejedno?! Jer, nažalost danas je puno toga postalo "normalno"! E, to je strašna kuga dvadesetprvog stoljeća koja hara ovim krajevima! Kako je ta bolest teška, to je teža bolest od uzetosti tijela, jer je duša čovječja u napasti i vrlo lako može otići u propast. A mnogi nisu toga svjesni. Polaganim popuštanjima prema onome što nam se servira u medijima, doveli smo društvo u bolesno stanje, i nije onda nikakvo čudo što se danas događaju tolike strahote, ubojstva, razbojstva, otmice, silovanja, jer to i nije toliko strašno, ako se ne događa meni?! Tu i leži glavni problem, ravnodušnost. I, onda, ako se takvo što ne daj Bože desi meni, pitamo se: "Bože, zašto baš meni, zašto baš ja? " Upravo zato što nisam reagirao na vrijeme! Gledao sam i slušao, ali imao sam svojih poslova. Vrlo mali broj ljudi je danas spreman reagirati, na događanja koja nas okružuju, pritisnuti borbom za golu egzistenciju, zaboravljaju na to da su i oni htjeli ili ne uvučeni u sve to. I, da ih se to itekako tiče! Baš jučer, slučajno listajući Metro, koji po mom mišljenju uopće ne spada u ozbiljne novine, iako ih je u Hrvatskoj sve manje, bavi se uglavnom glupostima, nađe se tu i tamo pokoja vijest, ali puno je gluposti. Ne čitam ga često, iako ponekad preletim naslove. Na samoj naslovnici upoznavaju čitatelje o dvominutnom seksu između stanara "kuće".
Nadalje, hvale njihovo zajedničko "tuširanje" kao primjer u štednji vode!!!
Doslovno piše:
KOLIKO SU SE STANARI ZBLIŽILI SVIH OVIH TJEDANA, SVJEDOČI I OVA SNIMKA NA KOJOJ SE KOLEKTIVNO TUŠIRAJU. NJIHOV BI POSTUPAK MOGAO POSLUŽITI I OSTALIM GRAĐANIMA KAO PRIMJER KAKO SE MOŽE UŠTEDJETI VODA KOJE, PREMA UPOZORENJU EKOLOGA, IMA SVE MANJE.
Gdje je tu uopće riječ o ekologiji? Što bi se desilo, i pitam se kako bi to uopće bilo moguće kad bi se svi članovi obitelji ili susjedstva zajedno tuširali? To ne spada u zdrav način razmišljanja, i to oni u stvari propagiraju, pa, to valjda govori sve samo za sebe. Kako li je tek kad čovjek takvo što prati na tv ekranima? I, još k tome željno iščekuje sljedeću "epizodu"?! Sramotno, moglo bi se slobodno reći Sodoma i Gomora.
Gospe od zdravlja molim te ozdravi naš hrvatski narod, ozdravi sve bolesne, one koje trpe tjelesne boli, i napose ozdravi nas duhovno. Vrati nam vjeru, ufanje i ljubav, istinsku ljubav prema tebi i tvom ljubljenom Sinu, jer u bolesti čovjek trpi, na osobit način osjeća svoju ograničenost, nemoć, slabost i zato mu je potreban tvoj zagovor i zaštita.
Nju ćemo dobiti moleći, po Marijinu zagovoru, koji je moćan. Iz Svetoga pisma znamo da ni jedna dobro obavljena molitva ne može biti uzaludna. Nastojmo ne zazivati Boga samo kad smo u nevolji, potrebno je biti trajno povezan s njim, i zahvaljivati mu za sva dobra koja nam je udijelio. Bog će nas uslišati, a on je vjeran i ne može se iznevjeriti svome obećanju, ali ga trebamo moliti iskrena srca. No, to je uslišanje ne po našoj volji i našem shvaćanju, već po Božjem, koji "onima što ga ljube sve upravlja na dobro", koji će nas uslišati u svemu što će nam biti na spasenje. Lijepo je da se u našim južnim krajevima za blagdan Gospe od Zdravlja mnogi ispovjede i pričeste. Ti su sakramenti najbolji lijek protiv naših slabosti. Od njih dobivamo izvanrednu duhovnu snagu. Blagdan Gospe od Zdravlja, kad se vjernici u većem broju no obično okupljaju, valja pastoralno dobro iskoristiti da ih se tom zgodom pouči o vrijednosti molitve, sakramenata, o Gospinu zagovoru, koji nam je tako potreban.
|
Nema komentara:
Objavi komentar