1. čitanje: Dj 28,16-20.30-31
A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: "Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.
Ps 11,4.5.7
Jahve je u svom svetom Hramu,
na nebeskom sjedi prijestolju.
Oči njegove motre,
vjeđama proniče sinove ljudske.
Jahve proniče pravedna i nepravedna,
iz dna duše mrzi silnika.
Pravedan je Jahve i pravednost ljubi,
čestiti će gledat' lice njegovo.
Evanđelje: Iv 21,20-25
Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko će te to izdati?" Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?" Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neće umrijeti", nego: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?" Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
Danas slavimo blagdan Gospe Trsatske, stavio sam ovaj tekst koji nam o Gospinom svetištu na Trsatu može puno više toga reći, a napisao ga je fra Emanuel Hoško.
Uz 640. godina slike Gospe Trsatske
Milosna, čudotvorna i sveta slika
Na slici je lik Marije dojiteljice, poznate kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti
Na slici je lik Marije dojiteljice, poznate kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti
U svetištu Majke Božje na Trsatu hodočasnici se trajno izmjenjuju u svojim mislima i osjećajima pred likom Gospe Trsatske koji stoji na glavnom oltaru svetišta. To je lik Marije dojiteljice, a među vjernicima je poznata kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti. To je lik mlade majke koja doji Isusa, a njezin se pogled susreće s pogledom promatrača. Svakako, nitko se ne otima dojmu što ga ostavlja lik Gospe Trsatske. Taj dojam je snažan i prisan, otvara vrata govoru duše, molitvi, a zatim prerasta u uspomenu koju se ne zaboravlja. Osobni kontakt »oči u oči« nije ostvaren samo pogledom Marijinih očiju uperenih u promatrača što ga je postigao slikar trsatske Marije nego se ostvaruje i mnogim zabilježenim i nezabilježenim uslišanjima zbog kojih trsatski Marijin dom još uvijek živi.
Takav odnos kršćana prema liku Gospe Trsatske traje već 640 godina, premda je nastanak slike vezan uz legendu, a počeci njezina štovanja na Trsatu utonuli su u predaju. Povijest još uvijek nije u stanju reći konačnu riječ o nastanku slike ni o počecima njezina štovanja.
Ono što nije pitanje jest činjenica da ta slika uživa stoljetno štovanje i da je isto tako stoljetna milosna učinkovitost tog štovanja jer se očituje u sve učestalijim uslišanim obraćanjima za pomoć Majci Božjoj u nevoljama i bolestima i brojnim znakovima zahvalnosti onih koji su uslišani u svojim prošnjama. Slika Gospe Trsatske je, naime, milosna, čudotvorna i sveta slika.
Delegat Urbana V. Bonifacije iz Napulja
O podrijetlu slike Gospe Trsatske i vremenu kad je našla mjesto na Trsatu prvi piše povjesničar trsatskog svetišta Franjo Glavinić u svom djelu »Historia Tersatana« pozivajući se na tada već spaljene »Medvedgradske uspomene« i tvrdi da je ondje bilo zapisano kako je i ta slika jedna od onih koje valja pripisati sv. Luki, autoru mnogih Bogorodičinih slika. Naravno, isticanje sv. Luke kao autora slike oslanja se na neprovjerljivu sveopću kršćansku predaju. Glavinić naglašava da je sliku poslao na Trsat papa Urban V. jer je on 1362. posjetio loretsko svetište i »dobro se obavijestio o događajima« u prijenosu Svete kuće iz Nazareta »pa je odlučio počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilirskog naroda te odanost prema Slavnoj Djevici time što je iz Rima po ocu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao sliku spomenute Djevice, djelo sv. Luke«.
O samoj Gospinoj slici Glavinić ne piše mnogo. Naznačio je opće oznake te slike riječima: »Slika je izrađena na cedrovoj dasci; visoka je dvije stope i jedan palac, a široka tri stope i dva palca svojim dodacima.« K tome još bilježi da je u njegovo vrijeme početkom 17. st. slika čudotvorna. Spominje da je podije1jena na tri polja. Na središnjem je lik Bogorodice s djetetom Isusom na desnoj podlaktici. Na desnom polju triptiha je u gornjem dijelu prikazano navještenje Mariji po Gabrijelu, a u donjem je sv. Bartol između dva đakona; svi stoje. Na lijevom polju je u gornjem dijelu prikazan Isus na križu; podno križa su Marija i Ivan apostol, a u donjem dijelu polja su tri svetačka lika; prepoznatljivi su apostoli sv. Petar i sv. Pavao.
Krunidba Gospe Trsatske
Početkom 18. st. Riječanin Petar Francetić je dva desetljeća vodio trsatsko svetište. U to vrijeme trsatsku Gospinu sliku Hrvatski sabor naziva »čudotvornom slikom Trsatske Gospe«. Zašto se je Hrvatski sabor bavio slikom Gospe Trsatske? Jasno je to iz njegova zaključka koji glasi: »Rijetku je slavu i čast namijenila Sveta rimska Stolica čudotvornoj slici Trsatske Gospe. Poslat će iz Rima dvije zlatne krune kojima će se ovjenčati Gospa i maleni Isus u njezinim rukama. Krunidbu će s velikim svečanostima obaviti jedan kardinal. Sadašnji velečasni otac gvardijan, jer je to sveto mjesto u vlasti Kraljevine Hrvatske, vrlo učtivo i posebno poziva slavne staleže i redove, i to za početak rujna ove godine, na jednu svečanost kod koje će se rijetkim i osobitim krunama - koje je poslala njegova Svetost Vrhovni Svećenik - ovjenčati slika velike i čudotvorne Majke preblažene djevice Marije i malog Isusa. Kod te svečanosti proglasit će se isto sveto mjesto čudotvornim i čudesnim. Dok se nadamo da će časni Kaptol zagrebački odrediti nekog iz svoje sredine, šaljemo onamo od gospode staleža spomenutog gospodina iz Kaptola te velemožnog gospodina baruna Mihaela Androku mlađeg s plemenitim Nikolom Salijem koji će kao izaslanici biti službeno kod svečanosti u ime slavne Kraljevine. Podrobniju će uputu primiti kod slijedećeg zasjedanja Sabora.«
Zaključak Hrvatskog sabora bio je zapravo odgovor na pismo trsatskog gvardijana kojim je bio zatražio sudjelovanje predstavnika Sabora na svečanosti krunidbe lika Gospe Trsatske. Francetić je smatrao da je pravi čas kako će povećati vjersko značenje trsatskog prošteništa i njegovu privlačivost. Stoga se odlučio za krunidbu slike Gospe Trsatske. U biskupu talijanskog grada Verone kardinalu Franji Barbarigu našao je zagovornika svoga nauma i posrednika kod Kaptola bazilike sv. Petra u Rimu koji je dodijelio iz zaklade kneza Aleksandra Sforze dvije krune za krunidbu Marijina i Isusova lika na slici Trsatske Gospe. Poziv na krunidbu lika Gospe Trsatske Francetić je upravio i carskom dvoru u Beču, a nakon što je Hrvatski sabor preuzeo pokroviteljstvo nad tim činom, uputio je poziv na namjeravanu svečanost svim biskupima i redovničkim poglavarima u Hrvatskoj, Sloveniji i nekim biskupima gdje se te zemlje susreću s Italijom. Obavijestio je i župnike, ostale svećenike i redovnike s molbom da povedu kršćanski narod na Trsat. Organizirao je i svečanu trodnevnicu uoči tog događaja koja je započela 7. rujna 1715.
Prvog se dana okupilo oko trideset tisuća hodočasnika. Sabrali su se Hrvati, Slovenci i Talijani pa su propovjednici govorili na ta tri jezika. Za toliki broj ljudi crkva je bila premalena pa se narod okupio na negdašnjem trsatskom groblju uz svetište. Prvog je dana sliku Gospe Trsatske okrunio pomoćni pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, veliki poklonik i povjesnik trsatskog svetišta. U procesiji prije krunidbe Petar Francetić sam je nosio krune. Na drugi dan proslave nosila je tek okrunjenu sliku velika procesija kroz grad Rijeku. Riječani su, predvođeni gradskom upravom, iskazivali slici čast po ulicama i u svim riječkim crkvama. Treći je dan proslava krunidbe završila opet masovnim okupljanjem na Trsatu.
Bila je to prva krunidba jedne Gospine slike izvan Italije. Dvije godine kasnije okrunjene su čudotvorne slike u Čenstohovi u Poljskoj i na Svetoj gori u Sloveniji.
Francetić je uspio proširiti i liturgijsko štovanje Trsatske Gospe izvan samog prošteništa. Prethodno je zadobio pristanak svećenika grada Senja i suglasnost svih franjevaca u zapadnom dijelu Hrvatske da se 10. svibnja slavi kao blagdan Gospe Trsatske. Uputio je nakon toga molbu u Rim i zadobio pristanak Zbora za vjerske obrede kojim se dopušta da svjetovni i redovnički kler Senjske biskupije i svi franjevci Hrvatsko-slovenske pokrajine sv. Križa mogu moliti božanski časoslov i služiti misu »Svete kućice loretske«. Dopuštenje je dano 7. rujna 1709. od Zbora za vjerske obrede, a 23. rujna iste godine dopuštenje je potkrijepio papa Klement XI (1700-1721). Od tog vremena Gospa Trsatska ima svoj blagdan: slavi se 10. svibnja svake godine.
Glas Koncila, Broj 32-33 (1729-1730), VELIKA GOSPA, 2007.
