1. čitanje : Pnz 8,2-3.14-16
Mojsije reče narodu: "Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. I nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom,
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
2. čitanje: 1 Kor 10,16-17
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Evanđelje : Iv 6,51-58
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."
Gospodine, danas slavimo blagdan Tvog Tijela i Krvi, te se prisjećamo kako si rekao: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Gospodine, vjerujem da si ti kruh života, u ovom Otajstvu ostavio si nam trajnu povezanost s tobom, molim te daj da što više blagujem Tvoje Tijelo i pijem Tvoju Krv, u Euharistijskom Otajstvu, kako bih imao života u sebi, i živio po Tvojim zapovijedima. Gospodine, naši oci jedoše manu u pustinji i pomriješe, ponižavao si ih i morio glađu, da im pokažeš kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. Isuse, budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi, daj da budemo svi dionici jednoga kruha.
Lauda Sion Salvatorem (Sequentia, Corpus Domini) - Hvali, Sion, Spasitelja
Hvali, Sion, Spasitelja,
Vođu svog i Učitelja
Pjesmama i popijevkom.
Uzdiži ga iznad svega,
Nećeš preveć hvalit njega
Niti kojom pohvalom.
Slava evo velika je:
Živi kruh što život daje
Častit nam je ovaj dan.
Kruh što bî kod svetog stola
Među dvanaest apostola
Podijeljen i blagovan.
Pojmo punom, jasnom riječi,
Neka milo klikće, ječi
Srdaca nam skladan glas.
Blagdan slavi svetkujemo,
Ustanovu spominjemo
Gozbe što je dade Spas.
Novog Kralja stol je ovo,
Na njem evo Janje novo,
Starom Vazmu dođe kraj.
Nesta slika toga trena,
Ispred zbilje minu sjena,
Tminu progna sunčev sjaj.
Što sam stvori ono veče,
Krist to isto tvorit reče,
Dovijeka na spomen svoj.
Poučeni kako treba
Prinosimo dare neba
U žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase:
Kruh u tijelo pretvara se,
Vino u krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo,
Al' po jakoj vjeri znamo
Što van reda biva tu.
U dva lika tu se daje
Silne stvari kojima je
Tek vanjština razlikom.
Tijelo hrana, krv je piće,
Kristovo je ipak biće
Sve pod svakom prilikom.
Kad ga primiš, nije dio,
Nije kriška nego cio
Ljudima se predaje.
Jeo jedan, jelo trista,
Svaki prima svega Krista,
Nit ga jelom nestaje.
Dobar, opak, blaguju ga,
Kob je ipak svakom druga:
Život ili smrtni mrak.
Smrt je zlima, dobrim žiće,
Gledaj: isti kruh i piće,
Plod toliko nejednak.
Kad je tajna razlomljena,
Znaj da čest joj odijeljena
Ko cjelina vrijedi njena
|
Nema komentara:
Objavi komentar