Ti si Gospodine, otac naš, "Otkupitelj naš" - ime ti je oduvijek.Zašto, GOspodine, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena što su tvoja baština! O, da razdreš nebesa i siđeš, pred tobom brda bi se potresla! Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose. Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac, mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.
Psalam: 80 (79), 2ac.3b.15-16.18-19
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj, Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!
2. čitanje: 1 Kor 1, 3-9 Braćo! Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Evanđelje: Mk 13, 33-37
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro -da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
Gospodine, prvom nedjeljom Došašća započinjemo novu liturgijsku godinu, ali i vrijeme priprave za najveseliji blagdan Božića, kad na poseban način u liku Božićnog djeteta dolaziš među nas. Potrebno je bdjeti, pozivaš nas na budnost da Te možemo prepoznati i prihvatiti. Ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Gospodine, daj da se u ovom vremenu priprave molitvom i djelima milosrđa pripremamo za tvoj dolazak. Tako ćemo i onima koji su potrebni ljubavi, pažnje i tople riječi, uz služenje i kakvu sitnicu koja im je potrebna i u njihovim srcima upaliti tračak nade da nisu zaboravljeni, ostavljeni, da netko misli na njih i da ih ljubi. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otvaram se novim stvarnostima. Došašće je dio crkvene godine u kojoj pročišćavamo svoju nadu unoseći je u svoj obiteljski život. Zato mudro i budno iščekujemo Gospodina, kročeći vjernički kroz život, s nadom i bez strahovanja.
Pater Cvek suosjeća sa siromašnim građanima. Za Božić ih daruje. S njima razgovara i moli se. Zato je zaslužio našu nagradu Ponos Hrvatske.
07:00 | 26.11.2008. | Piše: Tina Legin
Bogati bacaju hranu u smeće, a sirotinja je iz smeća vadi. Strašno je to. Teško siromaštvo vlada. Ima ljudi koji nemaju baš nikog da im pomogne, žive po podrumima potpuno sami, kazao je pater Antun Cvek (74) iz Zagreba, koji građanima svakodnevno pomaže od 1977. Pomoli se s njima, donese im hranu ili sitnicu da ih razveseli. Donedavno je nemoćnim starcima cijepao drva. Štićenike je obilazio biciklom, no više nema snage okretati pedale. U mjesec dana posjeti oko 80 obitelji. Za našeg razgovora otišao je Zlati Mazur (73), koja se brine za nepokretnog supruga. Nakon molitve iz stare je torbe izvadio pet mandarina i kutiju keksa. - Joj, pa vi nikad ne dođete praznih ruku - kazala je starica i opisala kako su se upoznali: - Taj Božić neću nikad zaboraviti. Bilo je to prije sedam godina. Bila je zima i nismo imali za ogrjev. Nazvala sam paterovu udrugu. Dva dana poslije dovezli su drva, a na Štefanje su nam donijeli božićno drvce, ukrase, male jaslice i 100 kuna. Plakala sam jer netko misli i na nas, nismo bili zaboravljeni - prisjetila se Zlata. - Pomogli bismo puno više da imamo novca - skromno je dodao pater Cvek s ljubavlju gledajući staricu krhkog zdravlja. Reportažu o pateru Cveku pogledajte u “Vijestima” na RTL-u u srijedu u 18.30.
SIROTINJI PERU RUBLJE Pater je 1990. osnovao udrugu Kap dobrote. Imaju i praonicu rublja, u kojoj volonteri peru odjeću siromašnima. Svaki Božić i Uskrs organiziraju susrete štićenika te ih razvesele blagdanskim obrokom. Želi, kaže, da i ti ljudi malo dožive radost, druže se i nasmiju te osjete blagdanski ugođaj.
Moj komentar: Pater Antun Cvek je primjer Kristova svećenika, ovakvi bi trebali biti svi svećenici Katoličke Crkve u Hrvatskoj! Hvala Ti svećeniče Kristov! Ovo je divan primjer katoličkog svećenika i pravo duhovno osvježenje u vremenima u kojima živimo. Za primjerom ovakvog divnog svećenika koji živi svoje poslanje trebali bi se povesti naši pastiri i svećenici, i oni bi trebali donositi Svjetlo Krista Uskrsloga onima kojima je to najpotrebnije, moliti s njima, pomagati im, činiti to s ljubavlju kojom je pater Cvek to radio preko 30 godina. Tako da i oni koji su siromašni i zaboravljeni osjete da netko na njih misli, da ih nisu svi zaboravili, da ih on bratskom ljubavlju ljubi, trudi se da i oni osjete i dožive radost, u svakodnevnim prilikama ih pomaže, i želi da se nasmiju i posjetom u vrijeme Božića osjete blagdanski ugođaj. To je pater koji ih ljubi i moli zajedno s njima. Pastir koji im služi djelotvornom ljubavlju. To je vjera naša, koju ispovijedamo, kojom se dičimo... pravi primjer življene Radosne Vijesti i najbolji način propovijedanja. Osnivač je udruge KAP DOBROTE. Više možete saznati na stranicama udruge...
Gospodine, hvala Ti što si nam dao ovog divnog svećenika. Molimo se Gospodinu za naše svećenike:
Molitva za svećenike
Dušo Kristova, posveti ih: Podsjeti ih, Gospodine, da je njihovo svećenstvo Tvoje svećenstvo. Učini ne samo da budu ljubljeni, nego da mogu ljubiti kao što Ti ljubiš. Daj im dar svoga mira.
Tijelo Kristovo, spasi ih: Nahrani i njih sobom, dok oni nas hrane. Nemoj da gladuju usred obilja: spasi ih Gospodine, i od nas njihovih vjernika.
Krvi Kristova, napoji ih: Obnavljaj njihov žar svaki dan, učini da budu svima dostupni, da žeđaju za dušama, i da piju svoju čašu do dna, Gospodine i u radosti i u žalosti.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi ih: Obnovi Gospodine obećanja njihovih krštenja, milost potvrde i obećanja njihovih ređenja. Učini novom svaku njihovu svetu Misu.
Muko Kristova, okrijepi ih: Privuci ih, Gospodine, na križ sebi, da ne padne. Drži ih čvrsto uza se, tako da s Tobom uskrsnu. Daj Gospodine, da budu vjerni povjerenja i da ga oni sami imaju.
O dobri Isuse, usliši ih: Poslušaj, Gospodine, kad te mole za pomoć, kad ne znaju što bi činili. Usliši ih, Gospodine, kada iz dubine srca zavape tebi. Budi im prijatelj Gospodine.
Među rane svoje, sakrij ih: Zaštiti ih Gospodine, od njih samih; oni su samo ljudi kao i drugi. Spriječi sve one koji bi htjeli uništiti i njihovo čovještvo i njihovo svećenstvo. Oni su Tvoji Gospodine.
Ne daj da se ikada odijele od Tebe: Drži ih na dlanu svoje ruke, Gospodine. Ne dopusti da ikakva gorčina uđe u njihova srca. Daj da uvijek ostanu sjedinjeni sa Euharistijom, istovremeno s Tobom i s Tvojom Crkvom.
Od neprijatelja zlobnoga, brani ih: Čuvaj ih i brani od Sotone i njihovih zlih duhova koji bi htjeli raspršiti njihova mala stada koja si im dao. Naoružaj ih Gospodine, darovima Duha.
Na času smrti zovni ih: Gospodine, Ti po njima spašavaš druge, ali oni sami sebe ne mogu spasiti ako Ti s njima ne budeš do kraja. Stani uz njih da ih ojačaš.
Ovo govori Gospodin Bog: "Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Gospodina Boga. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.' A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca"
Psalam: 23 (22), 1-3. 5-6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam!
2. čitanje: 1 Kor 15, 20-26. 28
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
Evanđelje: Mt 25, 31-46
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Predlažem da pročitate ovu nadahnutu pripremu za današnji blagdan.
Posljednja nedjelja crkvene godine A
Blagdan Krista Kralja
Pozdrav: Gospodar svih gospodara, Isus Krist kralj, neka bude sa svima vama.
Uvod :U svakoj svetoj misi "naviještamo smrt Gospodnju, slavimo njegovo uskrsnuće i sa nadom gledamo u budućnost dok on, konačno, ne dođe u svojoj slavi." Naš životni put nije usmjeren na uskrsnog Isusa, proslavljenog Gospodina danas i ovdje, nego uvijek gledamo prema Kristu kralju. U isto vrijeme dok gledamo prema gore, stojimo ovdje dolje na zemlji, u ovom svagdanjem svijetu sa svim njegovim brigama i problemima, njegovim zadaćama i radostima. Hvalu Bogu i službu ljudima želimo ujediniti u ovom bogoslužju.
* * * *
Uvod: Ponekad nas uhvati razočaranje nad ovim svijetom. Kad otvorimo novine, slušamo vijesti: izvještaji u smrtima, ubojstvima, saobraćajnim nesrećama, zlostavljanju djece, otvorimo televiziju: izvještaji o ratovima, borbama, terorističkim napadima, padovima aviona; u krugu naših znanaca: rastave braka, nezaposlenost, nenadana oboljenja od raka, srčani infarkt, moždani udar. U kakvom svijetu to mi živimo? Kamo sve to vodi? Takva raspoloženja nam dolaze u teškim, žalosnim danima, a tko ozbiljno promatra sve što se oko nas događa, taj će neizbježno upasti u ovakva razmišljanja.
Ima vrlo dobrog temelja da Crkva danas, na posljednju nedjelju Crkvene godine, slavi blagdan Krista kralja.
Treba nam biti jasno da posljednju riječ nad ovim svijetom, nad našom poviješću, ima Bog. Nepravda, mržnje, bol i patnja, zloba i nasilje neće konačno pobijediti. Današnji blagdan nas poziva da se prisjetimo da je samo jedan Gospodar svijeta i da je sve u njegovim rukama.
Zato, na početku ove svete mise, pokajmo se za sve što smo u ovoj Crkvenoj godini pogriješili protiv ove istine, što smo sami dopustili da mnogi gospodari vladaju nama.
Molitva vjernih: Gospodine Isus Kriste, ti si išao pred nama iz smrti u život i nas si pozvao da te, kroz krštenje, slijedimo: u povjerenju prema tebi i nebeskom Ocu molimo:
·Za Crkvu, narod Božji na zemlji, daj da radosno slavi službu Božju i da se istovremeno potpuno stavlja u službu ljudima.
·Za upravitelje država, za dobro cijelog svijeta: daruj svim narodima mirnu budućnost i socijalnu pravdu
·Za sve one koji su teško bolesni, koji se bore sa smrću: jačaj im povjerenje u tebe i vjeru u nebesko kraljevstvo.
·Za sve one koji zbog Crkve trpe, daj im snage da žive po Evanđelju
·Za pokojne naše župe i sve pokojne rođake i prijatelje, uvedi ih u tvoje kraljebstvo.
Gospodine Isuse, ti si nam otvorio vrata raja. Daj da i mi nadvladamo smrt i uđemo u vječnu slavu kod tebe. To te molimo sada i u vijeke vjekova.
Propovijed:
1.
Blagdan Krista kralja nas stavlja usred našeg vremena i prostora s njegovim borbama za prevlast u svijetu, u velikim i malim područjima, sa svim konkurentskim namislima, gdje jedni dolaze na vrh na račun drugih, gdje je broj žrtava beskrajno velik. Dvije trećine stanovništva svijeta živi ispod granice siromaštva. I kod nas sve više raste broj siromašnih. Čak i u Njemačkoj, prema Caritasovim istraživanjima, je narastao broj siromašnih za 10-15 posto.A stotine milijuna dolara se usmjeruju onamo gdje će donijeti sve veću zaradu.
Blagdan Krista kralja ne možemo slaviti iza zatvorenih vrata. Sam Isus je bio vrlo skeptičan prema svjetovnim vlastima: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.“ (Mt 20,25) Kako je imao pravo – na žalost sve do danas. Doživjeli smo kako su u Europi padale vlasti. I tenkovi nisu mogli protiv zapaljenih svijeća. Demokracija raste, ali vidimo da, na žalost, gospodstvo slobodnog tržišta traži sve više i više žrtava, posebno kod siromašnih. Kod ljudi i u prirodi.
Isus je drukčiji
I usred ovog i ovakvog svijeta slavimo blagdan Krista Kralja. Kod njega se ne radi o novom nadvladaru – supervladaru pred kojim bismo se opet trebali plašiti. On ne sjedi na prijestolju, nema nikakve dolarske novčanice, ne ide okolo s kraljevskom pompom, Zemaljska gospodstva i vlasti više nisu nikakva slika za Božje gospodstvo i vlast. Oni su previše korumpirani, služe samima sebi, a ne ljudima.
Isus o odbacuje od sebe svaku vlast i gospodarenje: «Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi.« (Mt 20,28)
On dolazi kao dobri pastir, kako nam to govori današnje čitanje, koji traži i vraća kući izgubljenu ovcu, povrijeđenu povezuje, slabe ojačava, a debele i masne čuva. Tako, kod njega se može naći žrtava vlasti novca. Svaka pojedina žrtva je njemu je neizmjerno važna. On dolazi da donese život i to da ga donese u punini.
Ipak kralj
I zašto onda, usprkos svemu, govorimo o kraljevstvu i gospodstvu kod Isusa : »Njegovo je kraljevstvo vječno..« Zašto? Mislim, upravo zato jer je zemaljska vlast tako naopaka, tako korumpirana, jer zemaljski vlastodršci zloupotrebljavaju vlast, jer je novac postao božanstvo kojemu se danas ljudi žrtvuju kao žrtve, zato treba slika njegova gospodstva biti kao protuteža, zato treba biti jasno da je vladanje, u Isusovom smislu, služenje životu, a ne život na račun drugih.
Njegove sluge i sluškinje
Zato on svoje poziva da ga slijede, ne na ministarskim stolicama ili na vodećim mjestima. Nego on naglašava:«Tko hoće među vama biti veći, treba biti sluga svima, tko kod vas hoće biti prvi, treba biti rob svima.« (Mt 20,26) Tko oblači golog, a ne oduzima mu posljednju košulju, tko posjećuje zatvorene, tko pomaže bolesnima, onda će bolesne strukture ovog svijeta promijeniti, on će sudjelovati na Kristovoj životvornoj snazi, taj je njegov sluga i njegova službenica, taj će imati dijela na njegovom kraljevstvu:« Dođite blagoslovljeni Oca mojega.« (Mt 24,34) A to vrijedi i preko Crkvenih granica: pozvani čak i ne znaju da su oni, svojim djelima u službi ljudi, već davno kod Isusa. To nam želi proširiti srce i razum za život i rad sa svim ljudima koji su dobre volje pa bilo pod kojim imenom služe ljudima.
A mi?
To je za nas vrlo važno da ne govorimo o gospodarima u Moskvi, ni uWašingtonu, predvodnicima u foteljama multinacionalnih kompanija, Crkvenoj birokraciji i hijerarhiji, nego o svima nama gdje god i imamo nekakvu vlast, bilo kao učitelji, roditelji i župnici, gdje god sudimo drugima, kao poduzetnici ili nezaposleni. Ima mnogo tajnih gospodarenja nad drugim ljudima u koje smo sami zahvaćeni. Svuda je potrebno obraćenje ako želimo slaviti svečanost Krista kralja.
Ovaj blagdan je sve drugo samo ne trijumfalistički. Ovaj blagdan može slaviti samo ponizna Crkva, koja se stavlja na stranu siromašnih.
I upravo zato je ovaj blagdan velika nada za ovaj svijet: mi sami trebamo znati da sve nas, s našim porazima i razočaranjima, s našim ranama i našim siromaštvom ,on prihvaća, dapače da nas traži da bismo bili potpuno spašeni. Ova spoznaja nas može osloboditi da sami potražimo i prihvatimo one koji su povrijeđeni i ozloglašeni na bilo koji način i bilo gdje.
Nada za svijet
I upravo zbog stanja našega svijeta, nasuprot smrtnih borbi u malom i velikom trebamo takvog kralja i ljude koji će ga slijediti. Mi ih trebamo kao protutežu, koja može probuditi nadu u potpuno otkupljenje i oslobođenje, koji se otvaraju životu usred našeg svijeta, koji će postati dostojan i čovjeka i Boga, za vječni život , koji je već počeo: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega.«
2.
Put iz "zemaljske" smrti do "nebeskog" života vodi preko djela ljubavi.
Ako ovo sažmemo u kratku formulu, onda moramo ustvrditi da je za svakog kršćanina potrebno da:
·s jedne strane bude okrenut prema "konačnom vremenu"
·s druge se potpuno angažira sada
Današnja tri čitanja nam donose sliku Boga kojeg ćemo tek onda otkriti kao"dobrog Pastira" ako se njegov narod (i pojedini kršćani) neumorno angažira u socijalnoj pravdi i miru, ali uvijek imajući pred očima usmjerenje života: sudioništvo u kraljevstvu Kristovu u nebu.
Od posebne vrijednosti je, za konkretni rad u zajednici:
· da postoje životne zajednice koje će djelovati u vanjskom javnom djelovanju iz nutarnjeg, duhovnog područja.
·da bi se davali poticaji za uređenje života (Crkva mora postati nositeljica nade) ljubav Božja mora, - govoreno u slici - puhati u jedro, mora biti primjetna, radosna, utješiteljska i oslobađajuća.
·da već sada u zajednici (u najmanju ruku u principu) može biti moguće usmjeriti pogled prema nebeskim vratima. Mi smo već sada prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću.
Put manjeg otpora nije ispravan
"Dobri posjetitelji nedjeljne mise" kojima su najveći problemi hoće li biti ovako ili onako, neće se nikada u javnosti uzeti ozbiljno, oni nemaju problema, oni su potpuno mirni, poput onih na groblju. Drugačije je kod onih djelatnika u općini koji su osjetljivi za probleme malih ljudi, za ono što te ljude muči i pritišće.
Našim vjernicima koji su svjesni odgovornosti mora se opet i iznova staviti pred oči;
·tko pliva protiv struje, mora štošta progutati
·plivati protiv struje je veoma teško, jer pojedincu dolazi mnogo toga nasuprot
·Ondje gdje su Božje pravo i dužnosti prema ljudima u opasnosti, treba zvoniti na uzbunu.
Posebno je opasno za kršćansku vjeru činiti rascjep između bogoslužja i služenja ljudima (između liturgije i dijakonije). Kod vjernika koji imaju pred očima "zadnja vremena" mora biti uvijek živ kriterij posljednjeg suda (današnje evanđelje) i određivati način života kršćanina. Ako se sakrijemo iza kulta (bogoslužja), a prema problemima današnjeg društva i ljudi igramo politiku noja koji zabada glavu u pijesak, u biblijskom smislu smo posve u krivu.
"Gospodin me savjetuje u svim mojim djelima..."
Služba Božja, s njezinom okrenutošću prema završetku svijeta, nama omogućuje sasvim nove snage da možemo savladati aktualne životne probleme. Pa čak nam je obećana konačna pobjeda smrti (u Kristu) koja daje vjernom čovjeku nutarnji mir i vanjsku slobodu, da bude dorastao određenim problemima.
..."Sklopljene ruke na molitvu, prisiljavaju Boga da radi."
..."Tko moli, povezuje nebo i zemlju."
..."Svatko se mora odlučiti, hoće li ići u svjetlu ili lutati u tami sebičnosti. Po tome ćemo biti suđeni. Pitanje glasi: Što smo učinili drugima?
I ako ponekad stojimo pred velikim zadaćama, kojima izgleda da nismo odrasli, tada je dobro misliti na riječi Josipa Kentenich-a, osnivača pokreta "Lijepi grad": "Bog ima mogućnosti i ondje, gdje ljudi već davno ne vide nikakvu!" A Klement Aleksandrijski je rekao:" Ako vidiš svoga brata, onda vidiš i Boga."
3.
Nitko ne stoji uz nas kao On
Isus reče svojim učenicima: »Kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi i svi anđeli s njime, tada će on sjesti na prijestolje svoje slave. I sabrat će se pred njim svi narodi i on će ih razdijeliti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Ovce će sabrati na svoju desnu stranu, a jarce na lijevu." (Mt 25, 31 - 33).
Mislim da nema vjernika koji nije sebi, kad - tad, postavio pitanje kako će biti kad se završi njegovo vrijeme života, a otvore mu se vrata vječnosti.
Sada mi pada na pamet zgoda koju sam davno čuo od jednog propovjednika. Živjela dva redovnika, veoma pobožni i revni. Često puta su međusobno razgovarali kako će to izgledati na drugom svijetu kad se pred njima otvore nebeska vrata.
Dugo su raspravljali i konačno se dogovorili da onaj koji prvi umre dođe reći onome koji je ostao kako je tamo. Dogovorili su se da to budu samo dvije kratke riječi. Ako bude onako kako su oni govorili i zamišljali onda će reći "Taliter" što znači: onako je, a ako bude drugačije onda "Aliter."
Uskoro se dogodilo da je srce mlađeg prestalo kucati. Prijatelj je na večer očekivao dogovoreni posjet, ali njega nije bilo. Tek iznenada, nakon godinu dana, dođe umrli pred njega i umjesto jedne dogovorene riječi, reče sasvim polagano dvije riječi: "Totaliter aliter", potpuno drugačije. Ovdje je sasvim jasno, svi mi prolazimo kroz nesagledivu tajnu i to zato, jer onostrano prelazi sve naše pretpostavke. S tog razloga i piše sveti Pavao: "Oko ljudsko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski razum nije dokučio - što je Bog pripravio onima koji ga ljube." (1 Kor. 2,9). To nije šuplja riječ koja bi nas htjela odvesti od poteškoća ovoga života i tješi nas srećom onostranog života. Pavao točno znade što govori. Naša osjetila zahvaćaju samo ovostrano, tako možemo iz beskrajne udaljenosti naslutiti što se događa sa smrću: a to je potpuno oslobađanje čovjeka od svih granica.
I ako pokušamo nešto reći o onome što nas čeka s druge strane života, to možemo reći samo zato što je Isus nešto obećao. Mislim ovdje na njegove govore o sudu (Mt. 25, 31-46) koji danas stoje u središtu liturgije na blagdan Krista Kralja. Poruka koja nam se daje je, na neki način, zajednička misao svega - neki testamenat.
Zato se pitajmo: Što konačno znači da će Isus doći kao kralj i gospodar nad svim narodima i da će im suditi? To znači da će nam postati jasno dok budemo stajali pred njim, da nas nitko ne ljubi i ne stoji uz nas kao on. Tada ćemo najvjerojatnije reći: da sam makar i pomislio kako si mi bio bliz na svim mojim putovima, tada bih se bio potpuno drugačije na tebe oslonio, tada bih bio s tobom i po tebi sasvim drugačije uredio svoj život.
U tom trenutku ćemo spoznati kako nam nije samo on bio blizu, nego je stajao uz nas, a prije svega u svakom čovjeku, a prije svega u onima koje smo mi držali nevažnima, malenima, otpisanima, obespravljenima, u onima s teškom bolešću, udarenima i označenima sa bilo koje strane. U usporedbi s njegovom ljubavlju, vidjet ćemo kako smo mi bili nemilosrdni, oštri, nepopustljivi, tvrdokorni, uska srca, prezahtjevni i samodopadni prema drugima. Tada ćemo možda reći: "O da sam znao kako je vrijedan svaki čovjek u Božjim očima, kako se Bog sa svakim od njih solidarizira, kako mi je bio bliz u svakom od njih, s koliko bih se više poštovanja i samilosti, spremnosti odnosio prema njima."
Tako ćemo mi doživjeti Isusa kao "sud ljubavi" po kojem ćemo biti potpuno usmjereni na njega i to zbog promjene koja će nas do u tančine zahvatiti. Zato nas ovaj blagdan treba prožeti kao pročišćavajući oganj, oganj koji čisti naša osjetila za onu ljubav koja nas čini sličnima Bogu. A kako izgleda ta ljubav, rekao nam je Isus u svojim usporedbama.
To je ljubav koja pomaže ondje gdje se radi o običnim stvarima: gladnom dati jesti, iskazati stranom dobrodošlicu, ali i ona druga djela ljubavi: neuka poučiti, dvoumna savjetovati, žalosna utješiti, a onome tko je upao u grijeh pomoći da se iz njega izbavi. To su, u stvari, samo male sitne pažnje, ali ne zaboravimo da samo od njih živi prava ljubav. Iz pažnje koju pružamo, koja je sama po sebi razumljiva ljudima oko nas, raste snaga da učinimo i nešto izvanredno ako se za to ukaže potreba.
Bert Brecht u drami" Kavkaski začarani krug krede" govori o djevojci koja je htjela služiti u guvernerovu dvorcu. Kada je guverner pao kao žrtva pobune, djevojka je htjela pobjeći. Tada, u zadnjem trenutku, opazi od svih napušteno novorođeno guvernerovo dijete. Djevojka zastaje i bori se u sebi, želi ići dalje. Konačno savjest pobjeđuje, prigiba se i uzima dijete. Komentator sažimlje situaciju riječima: "I zastrašujuća napast postaje dobrota." Da je imao pravo, pokazuje daljnji život djevojke koja je na sebe tada preuzela sve poteškoće koje su nailazile iz preuzimanja djeteta.
" I zastrašujuća napast postaje dobrota" I što bi bilo ovdje uvijek za reći: što nama izgleda zastrašujuće, to je za Isusa dobrota, to jest put ljudi prema Kraljevstvu Božjem.
3.
S vjerom u Isusa Krista dobivam vjerodostojni odgovor na pitanja mojega života.*
Uštedite meni i sebi, dragi kršćani, stereotipni početak jedne propovijedi o Kristu kralju: Mi ne znamo danas s titulom i institucijom «kralj» zapravo ništa započeti. Mnogo više se radi o pitanju o kojemu se kod nas kršćana uvijek radi: Što meni znači, što nama, znači Isus Krist? Htio bih se držati riječi današnjeg teksta iz Biblije.
Život ljudi se sastoji od pitanja koja žele biti odgovorena. U zajednici Korinćana postojalo je pitanje: Možemo li imati nadu za naše pokojne? Postoji li uskrsnuće od mrtvih?
Postojala je jedna grupa koja je rekla: Uskrsnuće od mrtvih ne postoji; jer ono se već potpuno i posve dogodilo kroz vjeru u Isusa Krista; mi smo sada već pri usavršavanju; uskrsnuće više nije potrebno...
Drugi su rekli: Kada se Isus sada vrati, tada ćemo koji još živimo, biti uzeti s njim u Božju divotu, ali oni koji su već umrli, oni su mrtvi, postoji li za njih također nada...
Ova pitanja Korinćana nisu više i naša. Ali ono što je temeljno u ovim pitanjima to i nas zanima. Pozadina našega života – koja biva od mnogih potiskivana.
Što meni znači Krist?
Što meni znači Krist, znači: Ja smijem sva pitanja koja imam postaviti. Ja nisam samo usredotočen na «vidljivo», a da ne smijem više pitati za «nevidljivo».
«Ne može se samo živjeti od hladnjaka, politike i križaljki. To je nemoguće». Tako je izrekao Saint-Exupery u ranim 40-tim godinama jednom generalu. Danas se to može još proširiti: računala, roboti, tehnika informacija, potencijal naoružanja... Od toga se ne može živjeti, ne, ne može. Sigurno da je to za nas važno, to trebamo u najmanju ruku za život; ali od toga se ne može živjeti.
Postoje druga važnija pitanja, potrebe, želje, ciljevi za nas ljude – neiskorjenjiva pitanja; ono što je zanimalo Korinćane, to i nas pokreće, iako mi to drugačije formuliramo: Što je s našim mrtvima? Što će biti sa mnom pri umiranju i poslije smrti?
Pavlova vjeroispovijest je i moje vjerovanje, naše vjerovanje, nada poslije smrti. Mi također doživljavamo, trpimo moć smrti – umiremo od nje... svi ljudi od prvih ljudi. Isus prekida ovu apsolutnu moć smrti – te ćemo tako i mi, koji njemu pripadamo, kroz smrt doći do života. Kršćani ne trebaju potiskivati pitanje: Postoji li jedna veza, tijesna sprega, posljednji smisao, jedan cilj onoga što mi doživljavamo, što je prije od nas bilo, što od nas jest, što će biti poslije nas? Da li smo mi samo takovi ljudi, odlučujući učesnici, na pozornici svijeta – koji dolaze iz ničega i moraju opet nestati u ništa? To su pitanja koja su postavljali i kršćani zajednice u Korintu.
Odgovor na to je odgovor našega vjerovanja: «Po smrti nam se neće život oduzeti, već pretvoriti u konačni život s Kristom kod Boga».
Gospodine, dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate; jer bio si zaklan i zadobio si svojom krvlju ljude za Boga iz svih plemena i jezika, iz svih nacija i naroda, i ti si ih učinio kraljevima i svećenicima za našega Boga, i oni će vladati na zemlji. (Otk 5, 9-10)
O svetištu Majke Božje Bistričke možete pročitati više na stranici: Svetište Majke Božje Bistričke - župa. Ovdje možete pogledati moje fotografije sa hodočašća, fotografirao sam uglavnom postaje Križnog puta, i panorame Marije Bistrice, zadržao se više na detaljima, snimio unutrašnjost crkve...
KLIKOM NA FOTOGRAFIJU OTVORIT ĆE VAM SE SLIDESHOW
Nakon toga smo išli u Krašić i tu sam fotografirao dosta zanimljivih detalja, župnu crkvu u kojoj je Blaženi Alojzije Stepinac uz župnu kuću proveo posljednje dane ovozemnog života u zatočeništvu, osuđen na kućni pritvor od strane komunističke vlasti... O Blaženom Alojziju Stepincu možete pročitati više na stranicama koje uređuje župa Sveti Križ u Zagrebu, Siget. Ili ako vas zanima možete se detaljnije informirati u knjizi koju je napisao fra Aleksa Benigar. Benigar je autor čuvenoga i najopsežnijeg Stepinčeva životopisa Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal, a bio je i krunski svjedok kauze za njegovo proglašenje blaženim.
KLIKOM NA FOTOGRAFIJU OTVORIT ĆE VAM SE SLIDESHOW
Zahvaljujući požrtvovnosti Darka i Ivana imamo dosta fotografija na kojima se možete pronaći i također ih spremiti na svoje računalo.
Fotografije koje nam je na raspolaganje stavio Darko:
KLIKOM NA FOTOGRAFIJU OTVORIT ĆE VAM SE SLIDESHOW
Fotografije koje nam je na raspolaganje stavio Ivan:
KLIKOM NA FOTOGRAFIJU OTVORIT ĆE VAM SE SLIDESHOW
Zahvaljujem našim svećenicima domaćinu vlč. Zlatku Korenu, rektoru svetišta i župniku u Mariji Bistrici, domaćinu župniku krašićkom, vlč. Dragutinu Kučanu, našim svećenicima koji su nas vodili na hodočašće don Jenku Buliću, župniku i don Carlosu Taborda, novoimenovanom sužupniku župe Sv. Ivana Krstitelja na Trsteniku. Hvala Darku i Ivanu na ustupljenim fotografijama iz svojih aparata i na kraju hvala svima vama koji ste išli na ovo hodočašće, svojim prisustvom, molitvama i druženjem uljepšali ovaj hodočasnički hod putujuće Crkve prema Crkvi koja je u Vječnosti, kako nam je to lijepo kazao don Jenko Bulić na polasku... Zahvaljujem na ugodnom društvu, i nadam se ponovnom hodočašću s vama... BOG VAS BLAGOSLOVIO.
Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli.
Pripjevni psalam: 63 (62), 2-8
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
2. čitanje: 1 Sol 4, 13-18
Braćo, nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!
Evanđelje: Mt 25, 1-13
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
Vratih se sa hodočašća u Marijansko svetište Mariju Bistricu i Krašić, pomalo sam umoran ali i sretan. Zato bih želio samo napisati ovu divnu pjesmu kao zahvalu Gospodinu što nas je vodio, bio sa nama i što smo Ga tražili i susreli u Euharistiji.
Jutrom Te tražim, Veličanstveni i sveti Bože, svjetlosti, vječni sjaju, stvoriteljska snago, i zahvaljujem Ti za ovaj dan.
Ti stvaraš u tami svjetlo, u žalosnomu radost, u tužnomu utjehu, u zbunjenima jasnoću, u slabima život. Stvori i u meni svjetlo u zoru tvoga dana. Tvoja je Riječ svjetlo. Govori mi. Tvoja je Istina život, stvori život u meni da se ne bojim smrti.
Molim Te daj svjetla svim ljudima dobrima i zlima; mira daj nemirnom svijetu, milosrđa svijetu mržnje. Budi nam blizu, da mi budemo blizu Tebe. Izliječi nas, prati nas, blagoslovi nas. Zahvaljujemo Ti za ovaj dan.
Gospodine, neka ušuti u meni ono što Ti sam ne govoriš, neka se zaustavi ono što Ti sam ne pokrećeš, sasvim zauzmi mjesto koje ja zauzimam, i čini u meni i po meni što se Tebi sviđa.
Daj da moje Ja nestane i Ti sam budi sve u svemu. Izvedi me posve iz mene i iz svega što je moje, i dovedi me u sebe, Bože moj, jer Ti si moj početak i svršetak.
Tako nisam više naizgled, već stvarno izbavljen od svakog zla i slobodan slavim i veličam Tebe jedinoga. Amen
Danas kad slavimo blagdan Svih Svetih, slavimo blagdan zajedništva, to je zajedništvo Crkve proslavljene s Crkvom koja putuje prema Vječnosti. Nisam se želio ponavljati jer sam prošle godine pisao o današnjem blagdanu i pregledavajući tekstove objavljene na internetu pronašao sam ovaj prekrasan tekst u kojem nam fra Pavo Filipović pomaže shvatiti značenje današnjeg blagdana:
SVI SVETI
Tijekom liturgijske godine postoji veći broj pojedinačnih blagdana i spomendana u čast svetaca. Današnjom svetkovinom se u katoličkoj Crkvi slavi spomen na sve njih zajedno. Danas se spominjemo blaženih duhova, zbora patrijarha, redova proroka, vijeća apostola, brojnih četa mučenika, društva ispovjedalaca, korova svetih djevica …koji su po postupku Crkve koji se zove kanonizacija službeno proglašeni svetima. Radi se o velikom oblaku svjedoka (usp. Heb 12, 1). No, pored njih spominjemo se i onih zaboravljenih ljudi koji su savjesno i neupadljivo obavljali svoj posao i svoje dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljavali za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svakog zanata, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja, koji su u poteškoćama svakodnevice predano, dosljedno i oduševljeno živjeli svoju vjeru. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih pa je i njima posvećen blagdan Svih svetih. Mogli bismo se, međutim, zapitati: Čemu…svetima naša slava, čemu naše proslave, zbog čega i ovaj naš blagdan? Čemu zemaljske počasti onima koje prema istinitom obećanju Sina časti nebeski Otac? Svecima naše časti nisu potrebne niti im nešto pridonosi naša pobožnost. To što častimo uspomenu na njih, nama je od koristi a ne njima (iz Govora sv. Bernarda, opata). KKC kaže da nebeski blaženici utvrđuju cijelu Crvu u svetosti (956). Sv. Dominik je umirući svojoj braći govorio: Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i uspješnije ću vas pomagati nego za svoga života. Sveci su, dakle, oni koji nas pred prijestoljem Božjim zagovaraju kako bismo, poput njih, u hodočašću zemaljskog života uspjeli dobar boj vjere biti i vjeru sačuvati (usp. 2 Tim 4). S obzirom na postizanje tog cilja nadasve su poželjni zagovori svetaca (sv. Bernard). Kršćansko ispovijedanje vjere u „općinstvo svetih“ i danas ostaje bitnim člankom vjere, jer su svi u Crkvi pozvani na svetost (LG 39). A an putu ostvarivanja poziva na svetost sveci su kršćanskome svijetu uvijek bili modeli, uzori i primjeri autentičnog čovještva. Zbog toga i ne čudi što i dan danas u mnogim našim krajevima imamo mnoštvo lijepih malih kapelica sa nekim od svetačkih likova (kod nas: sv. Rok, sv. Anto, sv. Franjo, sv. Ivan Krstitelj, evanđelisti itd.). Nažalost, danas ni samim kršćanima svetost više nije ideal. Suvremeni kršćani imaju neke nove, krive, ideale. Uspjeh je postao jedan od tih novih ideala. Zbog toga nam sveci i nisu više životni uzori prema kojima se ravnamo. Sada su nam uzori estradne zvijezde, holivudske glumice i glumci, članovi big-brotherove kuće, biznismeni, likovi iz meksičko-španjolskih sapunica itd. Ivan Krizostom još 407. u jednoj od svojih propovijedi spominje proslavu Svih svetih. Nedugo zatim u Crkvi je taj blagdan proglašen općevažećim i obvezujućim za sveopću Crkvu (ponajprije papa Bonifacije IV 610., pa zatim papa Grgur VI. 835.). Jedan od ciljeva propagiranja te svetkovine bila je također i želja da se suzbije grčko-rimski kult štovanja heroja i druge poganske kultove. Danas se nekoć suzbijeni kultovi ponovno vraćaju i zatamnjuju lice ove lijepe kršćanske proslave. Jedna od najvećih zatamnjenja ovog kršćanskog blagdana svakako je slavljenje večeri vještica (Haaloween) u noći prije Svih svetih. Te noći se po cijeloj Americi, a sve više i u Evropi emitiraju se filmovi strave i užasa (horor), a ljudi se maskiraju u magove, vukodlake, vampire, vještice, vile, zombije, sirene i razne druge spodobe i čudovišta. Sve se više danas žalimo na manjak čovječnosti među ljudima pa se u tom jadanju nerijetko i čuje izraz da su se ljudi „povampirili“. Ali ako su nam sveci prestali biti modeli života, a namjesto njih su to postale takve spodobe i ljudi sumnjivog morala, zar i možemo uopće očekivati nešto drugo? Zapadno-europska uljudba je uvelike poljuljana upravo zbog krivih ideala i predstavnika tih istih lažnih ideala. Moramo ponovno otkriti svoje kršćanske svece i ideal svetosti. Jedino čovjek koji ide stazama svetosti može sačuvati svoju ljudskost. Svetost nije nedostižan ideal. Pogledamo li samo letimično na lepezu svetih u katoličkoj Crkvi, odmah ćemo vidjeti da je Crkva imala svetačke likove najrazličitijih zanimanja iz svih zemalja i svih vremena (zemljopisna i vremenska općenitost svetosti). Svjesna te činjenice Crkva je preko dokumenata Drugog vatikanskog sabora uputila 'opći poziv na svetost' (LG). U nedjelju 28. 10. 2007. papa Benedikt XVI. je blaženima proglasio 498 mučenika ubijenih u Španjolskoj 30-ih godina prošloga stoljeća. Proglašenje tako velikog broja blaženih također pokazuje da svet život nije tek neka povlastica usamljenih pojedinaca, nego stvarna mogućnost za cijeli narod Božji. Radi se o ljudima i ženama različitih dobi, poziva i socijalnog statusa koji su životom posvjedočili za Krista u Crkvi. Za svetost ne treba imati rezervaciju. NZ na prvi pogled kao da se suprotstavlja tome, jer se spominje ograničen broj opečaćenih slugu Božjih: I začujem broj opečaćenih – sto čedrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih (Otk 7). Ali po logici knjige Otkrivenja taj broj ne bi trebalo shvatiti kao ograničavajući, nego kao broj punine i savršenstva što je dodatno naglašeno govorom o mnoštvu velikom, nebrojenom iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika (Otk 7). Ići putem svetosti ne znači da ljudski život mora proticati poput besprijekornog rada i kucanja švicarskoga sata. Sveci nisu bili superheroji iz holivudskih filmova poput batt-, spider-, super- i drugih manova. Bili su ljudi od krvi i mesa kao i svi mi. I kao i svi mi i oni su imali nedovršene psihološke strukture, neostvarene mogućnosti, neiskorištene sposobnosti, promašene poduhvate itd. Za Ivana Kapistranskog se kaže da je bio veoma agresivan, za Jeronima Dalmatinca životopisci bilježe da je bio izrazito svadljiv čovjek, o Ivani Francisci de Chantall se zna da je bila jako navezana za drage osobo, za Franji Ksaverskom je posvjedočeno da je bio narcisoidan, ali ipak su svi ti ljudi i pored navedenih manjkavosti postigli svetost života. Mogao bi, međutim, netko upitati: „A zašto bismo uopće trebali nastojati živjeti svetim životom“? Sv. Augustin kaže: Zacijelo, svi želimo živjeti sretno i nema ga među ljudima tko ne bi prihvatio tu tvrdnju... A za svece se kaže da su bili istinski sretni ljudi. Blaženstva koja Isus izriče proglašavaju blaženim, tj. sretnim čovjeka ispravnih moralnih stavova. Istina je da se do svetosti dolazi „kroz nevolje velike“, kako kaže Sveto Pismo, ali pravi kršćanin vjeruje da se istinska sreća nalazi sama na putovima svetosti.
fra Pavo Filipović
DUŠNI DAN
Na Dušni dan se prisjećamo naših najmilijih, naših dragih pokojnika za koje trebamo moliti, prvenstveno naglašavam potrebu molitve za duše pokojnika, jer je to ono najpotrebnije što im možemo dati mi koji ih se prisjećamo, platiti svetu misu za pokoj njihovih duša, svijeće je također dobro upaliti jer simboliziraju Krista Uskrsloga, svijeća bez molitve ne vrijedi puno, a cvijeće je samo estetski čin. Donosim vam ovdje razmišljanje našeg poznatog karizmatika fra Zvjezdana Linića, to je razmišljanje o smrti, koju kad nam se spomene mislimo odmah na nešto strašno i daleko, tako misteriozno... Ovdje u ovom prekrasnom tekstu fra Zvjezdan nam govori o smrti, uspoređujući naše prihvaćanje smrti s Kristovim prihvaćanjem smrti:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo
Uvijek se susretalo sa smrću u svim životnim dobima, makar se prije manje umiralo zbog uzrokovanih nesreća.
Umiranje kao osobni čin
Ljudi su prije gledali kako čovjeku smrt dolazi, a kršćani su čak te trenutke umiranja pretvarali u slavlje. Ranjeni vitez ulazio je svjesno u proces umiranja i prihvaćao liturgiju pokore i euharistije. Na smrt bolesni seljak nekad je znao okupiti svoju obitelj oko svojeg kreveta da budu prisutni uz njega. Liječnik je bio dužan upozoriti svog bolesnika na skoru smrt. Umirući ne bi smio biti lišen misterija smrti; dapače, on bi trebao predsjedati tom zbivanju. Kao što se slavi rađanje i u radosti okuplja ukućane, tako bi trebalo biti i umiranje. Poznate su slike iz života ljudi u prijašnjim stoljećima gdje su ljudi umirali više u svojim kućama, okruženi dragim osobama, uz svjetlo svijeće i uz molitvu. Svećenik je uvijek tu imao svoje mjesto, ali je umirući bio glavni predsjedatelj liturgije dara popudbine.
Umiranje danas
Danas je liberalno razmišljanje i lažni sentimentalizam osakatio smrt. U ljudsku podsvijest uvukla se neka dužnost da čovjek laže umjesto da upozori umirućeg na ozbiljno stanje. Kao da se s teškim bolesnikom igra neka igra skrivača, gdje je jasno da i on sve sluti ili čak i zna, pa i sam to taji pred svojima, koji isto tako sve slute i znaju. Umire se nekako u skrivenosti. A i samo umiranje izmijenilo je svoje obličje, jer ili ljudi nažalost umiru naglo u nekim nesrećama, ili umiru u bolnicama, vrlo često nesvjesno i na aparatima. Više se gotovo i ne umire u vlastitim domovima, gdje bi jedino bila i moguća liturgija umiranja i smrti. Djeca više i ne susreću smrt u svojim najbližima. Kao da se djecu ne smije time traumatizirati. Pokuša se djeci govoriti o nekom putovanju kamo je otišla baka ili djed i da će to trajati dugo vremena. Događa se da su nekad djeca bolje znala kamo odlaze njihovi stariji, a nisu znala u preranoj dobi kako dolaze na svijet mala djeca. Danas djeca već i u najranijoj dobi znaju kako se događaju djeca, ali ništa ne znaju o tome kamo stariji idu. I to je naličje ove današnje civilizacije: niječe starenje, skriva smrt, oblači je u lažno ruho, pokriva šminkom kako bi se je učinilo manje vidljivom i neprepoznatljivom. A ipak, da bi čovjek pobijedio smrt, treba je svjesno susresti, aktivno živjeti. Tako je učinio Krist. Tako i njegovi učenici.
Isusovo umiranje
Isus ide svjesno prema svojoj smrti. Čak i više od toga: Isus svoju smrt čini darom, žrtvom Bogu ugodnom, za nas spasonosnom. Dobri Pastir daje život za svoje ovce. Sin čovječji došao je dati život svoj kao otkupninu za mnoge. Isus svjesno govori da mu nitko ne oduzima život nego da ga sam daje. Njegova smrt time nije manje mučna. I Isus proživljava mučne trenutke prije svoje muke u Maslinskom vrtu. Isus svjesno i s ljubavlju ide prema vlastitoj smrti. On daje svojoj smrti puni smisao i predsjeda tajni vlastitog umiranja. To je sasvim dragovoljna žrtva: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj."
Tajna umiranja
Kod životinja sve ide po stanovitom instinktu bez ikakvih opterećenja smisla i besmisla. Međutim kod čovjeka je umiranje svjesni čin što ga može birati ili barem prihvatiti budući da je čovjeku vlastito da svemu traži i daje smisao. Nažalost, može se i čovjeku dogoditi da se jednako tako podvrgne ritmu biologije a da pritom ne misli na dalje. Čovjek se može oženiti da učini što i drugi rade, a netko to čini iz ljubavi. Vojnik može uporno i lukavo izbjegavati opasne trenutke do granice dezerterstva, dok se njegov drug može hrabro izložiti opasnostima da bude ubijen smatrajući da je to vrijedno života. U tome je i tajna i razlika između punog života i pustiti da te struja nosi; između smrti koja se događa i između smrti koja se prinosi na križu, smrti Isusovih učenika. Da bi se darovala smrt u ljubavi prema Ocu i za druge ljude, kao što je učinio Isus, treba i Ocu na nebesima i ljudima najprije darovati život. Tko čuva svoj život, izgubit će ga - govori Isus. Valja znati umirati da se živi i da se omogući drugima život: to je tajna pšeničnog zrna koje umire kako bi postalo kruhom, tajna kruha koji umire da bi postao tijelom. To je umiranje sebi da bi se živjelo drugima. I smrt postaje dijelom života, prijelazom u novo. Isus je svoju smrt gledao kao Pashu, kao prijelaz. Mnogi sveci koji su nasljedovali svoga Učitelja jednako tako su čas smrti doživljavali kao mogućnost susreta, kao prijelaz k Ocu. Kad je umro papa Ivan Pavao II, objavljena je njegova smrt kao "odlazak k Ocu". Kad je umirao sveti Franjo, organizirana je, pod njegovim predsjedanjem, liturgija umiranja koja se i danas u obredu njegova preminuća zove "transitus", tj. prijelaz. Tajna smrti prisutna je u svakom času života. Tajna dobre smrti krije se u svakidašnjici gdje se je prepoznaje kao "sestru smrt" i daje joj se vječni smisao. Kad se to prepozna, čovjek je naučio što to znači umrijeti dobrom smrću.
