1. čitanje: Dj 2,14.22-28
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.
Ps 16,1-2.5.7-8.9-10.11
Pokaži nam, Gospodine, stazu u život!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: "Ti si moj gospodar!"
Gospodin mi je baština i kalež:
"Ti u ruci držiš moju sudbinu."
Pokaži nam, Gospodine, stazu u život!
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokaži nam, Gospodine, stazu u život!
Stog' mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokaži nam, Gospodine, stazu u život!
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Pokaži nam, Gospodine, stazu u život!
2. čitanje:
Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Evanđelje: Lk 24,13-35
I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Gospodine, danas mi ponovno stavljaš sliku puta u Emaus, dvojica braće išla su tužna, raspravljahu među sobom tužne događaje Velikog Petka, nisu još saznali da si uskrsnuo. Slušao si ih, i čak kad si im tumačio pisma nisu spoznali da si to Ti. Prepoznaše Te tek u lomljenju kruha. I mi smo često puta takvi, ne prepoznajemo Te, potrebno je dugo vremena da prepoznamo Tvoj glas, iako nam srce izgara za Tobom, tako bi voljeli imati Te uza se. I danas dok nam govoriš, dok slušamo Radosnu vijest na svetoj misi, naše srce gori, čezne za Tobom, ima ih nažalost koji ostaju hladni, kojima je Tvoja riječ dosadna, teška, kao da je ne žele čuti.
Isuse, daj nam milost da čujemo Tvoju riječ, da te osjetimo, da sjednemo za stol s Tobom, i prepoznamo Te u lomljenju kruha. Nahrani nas i ojačaj u svetoj pričesti, da Te nosimo u sebi, zapali naša srca ljubavlju prema Tebi, da slušamo i upijamo Tvoju poruku, da bismo mogli biti Tvoji svjedoci. Gospodine, budi uza me uvijek.Daj mi srce koje će ti uvijek vjerovati.
Hvala što me ljubiš.
Putuj dušo samo putuj
Miljama dalek put
Stići u Emaus
Nek ti lome noge
I ruke nek ti lome
Stići ćeš do svratišta
Stići u Emaus
A kad se budu čudili
I kad se budu pitali
Kako je moguće
Na tako dalek put
Odgovor je samo jedan
Kada sam padao
Tebe sam Kriste
Tebe prepoznao
Antun Matošević
|
Nema komentara:
Objavi komentar