Danas slavimo blagdan Svetog Stjepana prvomučenika. Stjepan je prvi mučenik vjere, najugledniji i najenergičniji đakon iz vremena prve Crkve.Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi, i oni su odlučili da ga ubiju, kamenovali su ga izvan gradskih zidina, želeći tako uništiti Crkvu Kristovu, koju su smatrali za nekau čudnu sektu, ali njegova smrt je još više ujedinila kršćane.
Jučer je rođen Gospodin, danas je kamenovan sluga; jučer je Kralj povijen u pelene, danas je vojnik lišen raspadljive odjeće; jučer je Spasitelj položen u jasle, danas je Stjepan uznesen u nebo. Stjepan znači "pravilo" ili "okrunjen", ili također "tko upire pogled". Njegov primjer mora nam biti pravilo: Dok su ga kamenovali, molio je: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (Dj 7, 60) Bio je okrunjen svojom vlastitom krvlju. Upro je pogled u Isusa Krista: "Gledam Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane." (Dj 7, 56)
Za razmišljanje današnje nedjelje izabrao sam jedan tekst s interneta, tekst je preuzet sa stranica ŽUPE PEŠČENICA :
4. nedjelja došašća (C)
Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gedaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Lk 1,39-45).
Kada uspoređujemo Evanđelje adventskih nedjelja, ustanovimo, da nas izvana vode sve više u nutrinu.Prva nas je postavila u svemir i oslikala nam pokretanje nebeskih sila. Druga i treća vodile su nas na rijeku Jordan, gdje smo se gurali među mnoštvom i slušali snažnoga proroka. A danas smo svjedoci tihom susretu dviju žena u kući jedne od njih: obje očekuju dijete i o tome izmjenjuju čestitke. Kao da Evanđelje želi reći, kamo da čovjek ode, kada se zasiti vreve javnosti i galame vanjskog svijeta. Neka ide kući, tamo će naći, što mu srce traži.A susret spomenunih dviju žena govori nam još više. Ne nastupaju u javnosti, nisu učenjakinje, izumitelji, umjetnici ili nešto slično. To su jednostavne i svijetu nepoznate žene, kao što je stotina i tisuća njima sličnih. Ali unatoč tome su velike i mnogo znače. Naime, svijetu donose novi život. To je njihova znanost i umjetnost. Žele nam reći, da učenost, napredak, tehnika, pokret za jednakopravnost i sve ostalo postaje maleno pred činjenicom da žena i majka rađa svijetu novog čovjeka. Ako ona bude zatajila, zatajit će, i otikazat i sve drugo, pa bilo to ne znam kako veliko. Znanost i umjetnost će zaimrijeti, napredak i tehnika će zahiriti, a o jednakopravnosti neće imati tko raspravljati.Novi život, kojega te dvije žene nose, je također izvor njihove radosti. Nikome ništa ne zaviđaju. Ne čuje se, da bi se žalile, zašto ljudi njihovu ulogu premalo cijene. Sretne i radosne kliču i pjevaju; čak se nerođena djeca u njihovim utrobama raduju.Tako je pjevala i radovala se svakom novom rođenju i velika većina naših majki u našoj tisućljetnoj povijesti. Nije im bilo uvijek lako, a ni zasluženo priznanje nisu uvijek dobivale. Ali najveće im je priznanje bila svijest, da ispunjavaju Božju volju; najveće veselje, da rađaju novi život; najveća plaća, da su narodu sačuvale postojanje. Sve velike ljude, koje smo imali, one su nam dale. Hvala vam, majke!
Današnja, treća nedjelja Došašća je još jedan poziv na radost, koja pobjeđuje osjećaj prolaznosti i s kojom se briše svaki strah, radost susreta s Bogom, nakon čega se čovjek ne boji poći u novo sutra. I apostol Pavao nam poručuje da se ne bojimo ni za što, premda je u okovima, on današnjem čovjeku pokazuje radost, koja je današnjem čovjeku često puta neshvatljiva. Ivan Krstitelj nam pokazuje put obraćenja, i upozorava na dostojanstvo ljudske osobe, potiče nas da dijelimo dobra, tko ima dvije haljine neka dade jednu onom tko nema, uči nas da ne optužujemo krivo jedni druge, i nikakvog nasilja ne činimo, i da budemo zadovoljni svojom plaćom, da ne tražimo previše, jer upravo u toj borbi često se gaze tuđa prava, gazi se dostojanstvo osobe i čini zlo i nepravda. Danas je nažalost sve više nasilja u svijetu u kojem živimo, upravo zbog nezadovoljstva onim što čovjek posjeduje, pa želi pod svaku cijenu više, ljubomoran je ako i drugi ima nešto, odmah nastupa zavist zbog toga, mržnja, osveta. Upitajmo se danas jesmo li radosni zbog onog darovanog s Neba, darom osobne otkupljenosti, radujemo li se i u svakom bližnjem gledamo sliku Božju, a to je moguće samo ako smo povezani s Gospodinom, koji nas oslobađa vlastite bijede, egoizma, isključivosti i straha.
Danas slavimo blagdan svete Lucije, koja je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Nakon što joj je majka obolila, zajedno su otišle na grob svete Agate i tada se Luciji ukazala sveta Agata i rekla joj da joj je majka ozdravila zahvaljujući njezinoj molitvi. Sretna što joj je majka ozdravila odlučila je svo imanje razdijeliti siromasima. Bila je žrtva progona Crkve za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, i poganski mučitelj se razbjesnio kada je izjavila: "Kad ćisto živim, moje tijelo je stab Duha Svetoga." Na to je mučitelj razbiješnjen rekao da će je dati u kuću bludnica, a ona je uzvratila: " Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskrvnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom." Nakon toga je podnijela mučeničku smrt, ali je Bog sačuvao djevičanstvo svoje službenice. Lucijino ime znači svijetla, ona na neki način već naviješta veliko Svjetlo Božićne noći, do Božića nam je preostalo još 12 dana.
Danas slavimo blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, pa bih stoga s vama želio podijeliti ove nadahnute riječi svetog Antuna Padovanskog, riječi sveca svojoj nebeskoj Majci, koju je neizmjerno štovao. Možemo i mi zajedno sa svetim Antunom Padovanskim zajedno ponoviti i iskazati joj i na taj način slavu, neka ona rasprši svojim svjetlom svaku napast, i pomogne nam u zemaljskom hodu, kako bismo stigli do punine vječnog života:
Blaženu se Djevicu Mariju uspoređuje s punim mjesecom, jer je u svakom pogledu savršena. Dok je mjesec u svojim mijenama nepotpun, slavna Djevica Marija nije nikada bila nesavršena; ni u svom rođenju, jer je bila posvećena već u začeću; ni u danima svog života, jer nikada nije sagriješila. Uvijek je sjajila puninom savršenstva. I nazvana je svjetlom jer raspršuje tamu. Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti, koja si zvijezda Danica, svojim svjetlom raspršiš oblak đavolske napasti što prekriva našu pamet. Ti, koja si "pun mjesec", ispuni našu prazninu i rasprši tamu naših grijeha, da možemo stići do punine vječnog života i sjaja neizmjerne slave.
Danas nam misna čitanja opet stavljaju naglasak kako trebamo pripremati put Gospodinu, poravniti mu staze, tu se misli prvenstveno na staze u našem srcu kako bismo mogli dostojno proslaviti dolazak Gospodina, koji nam dolazi kao malo Dijete. Često puta smo začuđeni i laskaju nam "veličine" tih naših "uspješnih" ljudi koji su postali "slavni". Onih koji su postigli "nešto" u životu. Želimo biti u njihovoj blizini, nije bitno koliko kratko, ali tek da se vidi kako smo mi imali tu "priliku". Premda to njima ne imponira, nama je to često puta važno. Želimo biti kao oni, i dokazati barem na trenutak kako i mi nešto vrijedimo. Toliko borbe da bismo to postigli, toliko toga bismo napravili za trenutak slave, "mojih 5 minuta slave". Pa ipak, u toj borbi često puta zaboravljamo na ljude oko sebe, na naše poslanje na ovoj zemlji, a to je da nas je Bog stvorio za vječnost.
Upravo nas Gospodin ovih dana poziva da mu pripravimo put, poravnamo staze kako bi nam mogao doći, nastaniti se u našem srcu, a to je moguće tek ako budemo gledali očima djeteta, ako se počnemo radovati malim stvarima, ako se znamo smijati, darivati jedni drugima. Ako znamo zaboravljati nanešene uvrede, opraštati. Eto, imamo najbolji primjer u liku svetog Ivana, koji je glas koji viče u pustinji, otvorimo Gospodinu svoje srce, jer on kuca na vrata našega srca, i tada ćemo i mi postati taj glas koji viče u pustinji, tada ćemo i mi svojim životom svjedočiti. U nama će se poravniti brežuljci naše oholosti i želje biti velik, naša zaslijepljenost prolaznim sjajem, nećemo biti toliko umorni od života, živjeti ćemo puno opuštenije, radosnije, i ispuniti zadaću tu gdje se nalazimo, u našim obiteljima, na radnom mjestu, s djecom, i u svim životnim situacijama iz nas će zračiti životna radost.
Danas slavimo blagdan svetog Nikole, biskupa iz Myre, neka nas njegov primjer darivanja potakne da znamo tražiti prave vrijednosti, imati ljubavi za drugoga, onoga koji je potreban, darivati jedni druge, pomagati, ali iznad svega imati ljubavi, pa neka ovaj blagdan za sve nas bude povod za ispitati sami sebe kako vršimo veliku zapovijed ljubavi... Neka nam ove riječi svetog Nikole budu uvijek na pameti:
No, idemo dalje i današnja čitanja nam stavljaju prvenstveno nakanu da se ostavimo svega što je vezano za robovanje porocima, da nam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama te nas iznenada ne zatekne onaj Dan. Jednostavno, trebamo nadilaziti strah koji nam se nameće iz mentaliteta materijalizma, hedonizma i potrošačkog mentaliteta. To je moguće jedino ako prihvatimo ovo vrijeme iščekivanja, ovo vrijeme Došašća je idealna prilika i poziv na bdijenje, na molitvu. U molitvi trebamo pronalaziti snagu, kroz svetu ispovijed sebe pripravljati i u svetoj Euharistiji nastojati biti sjedinjeni s Gospodinom, čitati Bibliju i razmišljati o Riječi koju bismo trebali primjeniti u svom svakidašnjem životu. Svaka molitva i sveta misa nas vode k Isusu, i zato je ovo vrijeme radosnog iščekivanja, zato bi bilo lijepo pohoditi mise "Zornice"koje nas na poseban način vode iz tame k Svjetlu. Ovo vrijeme iskoristimo kako bismo Isusa prepoznali u onima koji su potrebni razumijevanja, potpore, pomoći... Gospodine daj nam ustrajnosti da Te možemo u ovom vremenu strpljivo iščekivati i pripraviti se dostojno za blagdan Božića, da svoje srce pripravimo, kako bi se Ti mogao nastaniti u njemu.
U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.
Psalam: 103 (102), 1-2. 11-12. 19-20ab
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova!
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!
2. čitanje: 1 Iv 4, 11-16
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedoeimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
Evanđelje: Iv 17, 11b-19
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: "Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.
Gospodine, danas nam u svojoj Velikosvećenićkoj molitvi koju izgovaraš Ocu na kraju posljednje večere kod koje si najavio svoju skoru smrt, moliš za učenike da budu u svijetu, ali ne od svijeta, kao oni što se ravnaju isključivo po svjetovnim kriterijima.. Želiš ih posvetiti i kažeš: "I za njih posvećujem samoga se da i oni budu posvećeni u istini". Isuse, posvećuje samoga sebe za učenike da i oni budu posvećeni u istini, svjesno polaziš u nasilnu smrt kao žrtveni dar Bogu i ljudima i moliš da po toj smrti Bog posveti učenike.Učenici će tako postajati i ostati drugačiji, ne svjetovni, ako budu živjeli objavu koju naviještaju. Učenici nisu od svijeta kao što ni Ti, Isuse nisi bio od svijeta, i to u molitvi zahvalno ističeš, ali i ostavljaš u nasljedovanje svojim učenicima i kasnijim vjernicima. Gospodine, u mesijanskom djelovanju nisi se vladao prema svjetovnim kriterijima, nisi išao samo za uspjesima i odobravanjem, nisi se dodvoravao bogatim i moćnim, nisi zaobilazio bolesne i neznatne. Želiš da takvi budu i Tvoji sljedbenici.Po riječi koju si im donio učenici produbljuju odnos s Bogom i tako se posvećuju. Tako posvećene, šalješ ih u svijet da nastavljaju Tvoje poslanje. Na temelju ovog odlomka iz evanđelja tražimo svaki za sebe i za cijelu Crkvu svjetlo i snagu da budemo u svijetu ali ne od svijeta.
Danas je ujedno i blagdan Marije pomoćnice, ovaj blagdan se inače slavi na poseban način kod Salezijanaca, na poseban način Mariju kao pomoćnicu štovao je Ivan Don Bosco, koji je i sastavio ovu molitvu Mariji:
MOLITVA SVETOG IVANA DON BOSCA MARIJI POMOĆNICI
MARIJO, MOGUĆA DJEVICE , TI VELIKA I SLAVNA OBRANO CRKVE , TI OSOBITA POMOĆNICE KRŠĆANA , TI KOJA OBRAĆAŠ NEPRIJATELJA , TI KOJA UKLANJAŠ KRIVOVJERJA, TI NAS PRATI SVOJOM MAJČINSKOM ZAŠTITOM , PRITECI NAM U NAŠIM POTREBAMA A U SLAVU OČEVA KRALJEVSTVA. PO KRISTU GOSPODINU NAŠEMU. AMEN.
Dopusti Majci Božjoj punu slobodu da se nama služi na slavu svojega Sina. Ispruži svoju ruku i čvrsto je stavi u Marijinu ruku!
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."
Psalam 47
Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.
Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.
Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje.
2. čitanje: Ef 4
Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
Evanđelje: Mk 16
I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
Blagdan Uzašašća nas poziva da i mi uziđemo Bogu. Poziva nas: "Gore srca!", "Izdigni se!" Otajstva Kristova života, otajstva su i našeg života. On uzlazi na nebo, i mi smo pozvani uzići na nebo. Zemlja nije dom. Ovdje smo neprilagođeni, "kao da smo s neba pali".
Nebo nije prostor, već stanje življenja s Kristom. Pozvani smo već ovdje stvarati nebo. Biti kao stablo koje živi na zemlji ali s korijenjem u nebu. Ukorijeniti se u Kristu, zaodjenuti se njime, obući se u Silu odozgor.
Pozvani smo biti nebo jedni drugima. Čuo sam zaljubljeni momak kaže: "Kad vidim njene oči, kao da vidim dva Tiha Atlanska oceana."
K nebu se dolazi oslobađajući se zakona zemlje, njenih tereta. Anđeli imaju krila jer su slobodni od svega. Raketa da bi se oslobodila zemljine gravitacije treba potrošiti nekoliko tona goriva.
K nebu se ne može uspeti doli sa zemlje. Onaj tko lebdi u zraku, najprije treba pasti na zemlju – i odatle započeti uspon. Krist je uzdignut sa Maslinske gore, mjesta svog poniženja. I naša su uzdignuća sa mjesta naših poniženja.
Ipak, Krist je taj koji nas uzdiže. On je kao magnet koji za sobom povlači čavliće. Kristom zahvaćeni druge zahvaćaju. Uzlazimo zajedno, jedni druge povlačeći – u nebo koje je punina zajedništva.
Danas je posebno svečano u mojoj župi na Mejašima, župi sv. Spasa, ovo je starija slika crkve svetog Liberana i pastoralnog centra u izgradnji. Crkva i pastoralni centar izgrađeni su donacijom župe Paderborn u Njemačkoj i prilozima građana.
Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Psalam: 118,1.8-9.21-23.26.28.29:
Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
Aleluja!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u čovjeka.
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u mogućnike.
Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
2. čitanje: 1Iv 3,1-2:
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Evanđelje: Iv 10,11-18:
"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."
Predivan tekst o današnjem blagdanu preuzeo sam s stranice Katolici na internetu:
Četvrta uskrsna nedjelja - nedjelja Dobrog Pastira u Crkvi je posebno posvećena molitvi i razmišljanju o duhovnim zvanjima.
Na prvi pogled možda neobično. Zašto baš povezivati Dobrog Pastira i duhovno zvanje? Mogao se izabrati i bilo koji drugi dan, možda neki malo bliži suvremenom čovjeku … Pa ipak...
Ako zastanemo na trenutak i razmislimo razlozi počinju nicati pred nama...
Dobri Pastir - jer Isus poznaje i poziva svaku ovcu po imenu, svakome od nas upućuje poziv, bez obzira kakav on bio, drugačijim riječima, na drugi način, s drugačijim poslanjem...
Dobri Pastir - jer među ljudima bira one koji će u Njegovo ime biti pastiri - koji će više primiti, ali će se od njih više i tražiti, oni koji će nositi teška bremena odgovornosti za druge, ali i radost povjerenja koje im je iskazano, oni kojima će uvijek biti stalo, koji će uvijek htjeti, koji će ići naprijed ne pitajući za cijenu...
Dobri Pastir - onaj koji je tražio izgubljenu ovcu, ma kako daleko ona odlutala i ma kako malo ona zaslužila to traženje...
Dobri Pastir treba ljude koje čini pastirima kako bi tražili izgubljene po bespućima svijeta... s.
Berislava Grabovac
MOLITVA ZA DOBRE SVEĆENIKE
Gospodine, žetva je velika. Mnogi i dobri radnici su potrebni. Zato te molim:
Probudi u mnogim mladićima svetu želju za svećeništvom i redovništvom.
Daj svima, koje si poznavao da se ne umore, da ne smalaksaju.
Budi im svjetlo na putu prema Božanskom pozivu.
Daj radnicima u Tvome polju, u Tvojoj njivi, veliku vjeru, postojano ufanje i neograničenu ljubav.
U one dane: Reče Petar narodu: "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši."
Psalam: 4, 2. 4. 7. 9
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!
Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!
Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!
Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?"
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine, daješ miran počinak.
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom lica svoga!
2. čitanje: 1 Iv 2, 1-5a
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Evanđelje: Lk 24, 35-48
U ono vrijeme: Učenici su pripovjedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."
U Lauretanskim litanijama zazivamo Gospu kao Majku dobroga savjeta. Naš narod lijepo kaže da dobar savjet zlata vrijedi. Ako je pak Marija u nadnaravnom redu naša duhovna Majka, što je onda prirodnije nego da kod Nje tražimo savjeta? A što je to zapravo savjet? - Na to pitanje poznati teolog moralne teologije, isusovac o. Vermeersch ovako odgovara: "Savjet je pametna primjena općenitih načela na pojedinačan slučaj." Iz te definicije jasno se vidi kolika je vrijednost dobroga savjeta. Mi u životu znamo dobro ona opća načela, ali su pojedini slučajevi koji put tako složeni da nije uvijek lako ona opća načela ili neko od njih pametno primijeniti na određeni slučaj. I onda pametan savjet od razborita čovjeka zlata vrijedi. Sveti Oci i kršćanski pisci dovodili su Mariju uvijek u vezu bilo s Božjim bilo s dobrim savjetom. Sveti Augustin je čak naziva "djelom vječnoga savjeta". Sveti Anzelmo ovako piše: "Krist je u Mariji. Dakle je u Njoj sve blago Božje mudrosti i znanja." A sv. Albert Veliki, koji je na osobit način osjetio pomoć Marijina savjeta, naučava ovako: "Ni Adam prije grijeha, ni sv. Ivan Evanđelist koji je počivao na Gospodinovim grudima, ni apostol Pavao koji je bio uznesen u treće nebo, ne mogu imati onakvu mudrost savjeta i onako savršenu spoznaju nadnaravnih tajna, kao što je to imala Marija, Isusova majka, koja je upravo kao takva morala savjetovati i voditi samoga Isusa." Uočivši taj nauk, koji su najbolji crkveni pisci znali tako lijepo obrazložiti i definirati, razumjet ćemo zašto su se onda gotovo od reda svi veliki sveci, osnivači redova, učitelji duhovnoga života, misionari, vođeni nekim nadnaravnim instinktom, uvijek utjecali Majci Božjoj, i to ne samo za zaštitu, već tražeći kod Nje i od Nje savjeta u svojim velikim životnim pothvatima. U Italiji, u Genazzanu, nedaleko od Rima, koncem srednjega vijeka nastalo je i veliko svetište Majke Božje dobroga savjeta. Pobožna tradicija pripovijeda da je tamo na čudesan način 25. travnja 1467. prenesena jedna slika Majke Božje, koja se stoljećima prije toga štovala u gradu Scutari u Albaniji. Oko te slike razvila se u Genazzanu velika pobožnost, koja traje još i danas, tako da je Genazzano danas poznat kao veliko marijansko svetište ne samo u Italiji, nego i daleko izvan njezinih granica. Kako se 25. travnja slavi blagdan Sv. Marka, to se blagdan Majke dobroga savjeta slavi dan kasnije u Genazzanu, a i na mnogim drugim mjestima. Razni pape su svetište u Genazzanu obasuli mnogim duhovnim povlasticama, a neki su onamo u teškim časovima hodočastili kao hodočasnici. Pio IX. je to učinio i više puta. Njegov nasljednik Leon XIII. dao je da se slika Majke dobroga savjeta stavi i u glasovitu Sikstinsku kapelu u Vatikanu, a u Lauretanske litanije uveo je zaziv: "Majko dobroga savjeta, moli za nas!" Sliku Majke dobroga savjeta imao je i u svojoj radnoj sobi te se Gospi u molitvi često obraćao za savjet. I papa Ivan XXIII. nekoliko mjeseci nakon svoga izbora za papu pođe kao hodočasnik u Genazzano, da ondje, pred Gospom, svoj pontifikat preporuči Njezinu zavjetu. Nedaleko od Genazzana nalazi se vila San Pastore. To je ljetnikovac njemačkoga zavoda u Rimu Germanikuma. Kao pitomac toga zavoda i blagopokojni je kardinal Alojzije Stepinac u ljetnim mjesecima hodočastio u Genazzano Majci dobroga savjeta i ondje pred Njom izlijevao svoju pobožnu dušu. Mi ne moramo baš hodočastiti u Genazzano. To se od nas ne traži. No na svom životnom putu, poput najboljih sinova Crkve počevši od apostola, treba da hodočastimo Gospi, Majci dobroga savjeta. To hodočašće možemo učiniti pred svakom Njezinom slikom, kipom, u svakoj Njezinoj crkvi ili svetištu. Štoviše, i bez svega toga, jer se na svakom mjestu, u svaki čas, u svakoj životnoj prilici možemo k Njoj obratiti za savjet. Budimo uvjereni da to nikada neće biti uzalud!
Litanije Majke dobrog savjeta
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelja svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice,moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!
Majko dobrog savjeta, moli za nas!
Ti, Kćeri Oca nebeskog, moli za nas!
Ti, Majko Sina božanskog, moli za nas!
Ti, Zaručnice Duha Svetoga, moli za nas!
Ti, hrame Presvetoga Trojstva, moli za nas!
Savjetnice apostola, moli za nas!
Savjetnice mučenika, moli za nas!
Savjetnice priznavalaca, moli za nas!
Savjetnice djevica, moli za nas!
Savjetnice sviju svetih, moli za nas!
Savjetnice žalosnih i potištenih, moli za nas!
Savjetnice udovica i sirota, moli za nas!
Savjetnice zatvorenika, moli za nas!
Savjetnice siromaha, moli za nas!
Savjetnice svih koji su u nevolji, moli za nas!
Savjetnice obraćenika, moli za nas!
Savjetnice umirućih, moli za nas!
Savjetnice obitelji, moli za nas!
Savjetnice roditelja, moli za nas!
Savjetnice učitelja, moli za nas!
Savjetnice učenika i studenata, moli za nas!
Savjetnice djece i mladih, moli za nas!
Savjetnice u svim pogibeljima, moli za nas!
Savjetnice u svim napastima, moli za nas!
U svim prilikama života, udijeli nam dobar savjet!
U svakoj sumnji i neodlučnosti, udijeli nam dobar savjet!
U napastima i zasjedama, udijeli nam dobar savjet!
U progonima i klevetama, udijeli nam dobar savjet!
U svakoj nepravdi, udijeli nam dobar savjet!
U križu i boli, udijeli nam dobar savjet!
U svim pogibeljima duše i tijela, udijeli nam dobar savjet!
U svim našim potrebama, udijeli nam dobar savjet!
U svim našim poslovima, udijeli nam dobar savjet!
Na smrtnom času, udijeli nam dobar savjet!
Ti Majko dobrog savjeta, udijeli nam dobar savjet!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!
Moli za nas Majko dobrog savjeta!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se:
Bože, dijelitelju svih dobrih i savršenih darova, daj da mi, koji se utječemo Mariji, našoj dragoj Majci, u svim našim nevoljama i potrebama, njenim majčinskim zagovorom zadobijemo dobar savjet i pomoć. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
1. čitanje: Dj 4, 32-35 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Psalam: 118 (117), 2-4. 15c. 16a. 17-18. 22-24
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!" Svi koji se Gospodina boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!"
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Gospodnja se proslavi desnica, Gospodnja me uzdigne desnica, Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja. Kaznom teškom kaznio me Gospodin, ali me smrti ne preda.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
2. čitanje: 1 Iv 5, 1-6
Predragi! Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Milosrdni Isuse, Tvoj večernji susret s apostolima i značaj tog događaja prekrasno nam je u svojoj meditaciji opisao pater Slavko Pavin. Zbog važnosti primjene u svakodnevnom životu donosim je u cjelosti:
USKRSLI ISUS MEĐU SVOJIM UČENICIMA
(Mk 16,14; Lk 24,36-43; Iv 20,19-29)
Tijekom uskrsnog dana, učenici su dobivali sve više informacija o Isusu uskrsnulome. Tako ih je Isus pripremao za večernji susret. "Uvečer, dok su vrata kuće bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus..." Možda je Isus čekao večer, jer je ona vrijeme intimnosti (kao što je to bilo na Posljednjoj Večeri)? Možda je čekao da se apostoli otvore stvarnosti o kojoj im je govorio? "... dok su vrata kuće bila zatvorena" Zatvorenost, njihova i moja nemoć da se otvorimo pravoj stvarnosti, vječnoj istini, dobroti, ljubavi, velika je kočnica na putu prema vječnosti. Isus je jači od njihove i moje zatvorenosti. "...od straha pred Židovima" Oni su u petak izgledali jači od Isusa, od istine, od pravde... Apostoli se pokušaju, na primitivan način, zaštititi: zaključali su i zabarikadirali vrata. Još nisu imali snage Duha Svetoga da nadvladaju strah. Svi imamo neke svoje "Židove" - i u svom biću i izvana: bojimo se neuspjeha, slabosti, nepravde; napora i žrtava; ljudskih misli i riječi, zlih postupaka, samoće... smrti. Prepoznajem li u sebi strah i zatvorenost? Isus je pobijedio smrt, izvor svih strahova. Pokazao mi je da se preko svih gubitaka može i mora doći do pobjede, do života. Vjerujem li mu? "... dođe Isus i stade u sredinu". Ne smetaju mu zatvorena vrata, ni strah učenika. Za Njega nema više zapreka. On želi doći k meni u moje zatvoreno srce.Ako ga zamolim, on će sada doći. Dokaz njegove prisutnosti jest mir u srcu. To je njegov pozdrav, dar svima. "Isus im reče: Mir vama!»Želi mi dati svoj mir, mir pobjednika, mir sigurnosti. Mir svijeta je u postignuću nekog dobra koje prolazi. Mir Kristov je trajni mir. Temelji se na istini da u svakoj prilici i neprilici mogu duhovno rasti, ići prema cilju. To je mir borca koji je dobro naoružan i koga neprijatelj ne može svladati. "Pokaza im ruke i bok!" - znakove svoje borbe, patnje i pobjede. On je onaj isti Isus, koji je bio predan, mučen, raspet. Sada je opet živ. "Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!" Ponovno im govori: «Mir vama!» A onda im naređuje da nastave njegovo Djelo Spasenja. On im osigurava mir, a to znači pobjedu nad svim neprijateljima. Jesam li spreman surađivati u Kristovu Djelu Spasenja? Imam li u sebi Njegov mir? Širim li ga oko sebe? "Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojim zadržite, zadržani su im!» Daje im dar Duha Svetoga i moć opraštanja grijeha. Apostoli su slabi ljudi. Duh Sveti bit će njihova snaga. Kod ispovijedi u formuli odrješenja slušam riječi: "...I izlio je Duha Svetoga za oproštenje grijeha..." Duh čisti od grijeha, preobražava, daje Božji život. Isus naređuje svima da opraštamo grijehe izvan sakramenta Pomirenja. Samo snagom Duha Svetoga čovjek može velikodušno i radosno oprostiti drugima. Molim li snagu Duha Svetoga da mogu drugima oprostiti? Osloboditi se gorčine, ljutnje, želje za osvetom? "Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati."Toma nije bio s ostalima. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. Slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom. "Mir vama!" - "Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!"... Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže "znake s neba" zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima? "Gospodin moj i Bog moj!" Riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!" Ne vidjeti, a vjerovati znači ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego isključivo na Riječ Božju. Ako vjerujem da mi Bog sve okreće na dobro, neće mi biti teško povjerovati i onda kada mi se čini da je sve i Bog protiv mene. Nije važno razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu. Molit ću Gospodina da mi se objavi, da mi kaže, makar riječi prijekora, ali riječi koje će me uvjeriti da je on živ, prisutan u meni, da On i u meni pobjeđuje sve zlo.
Upravo je današnja nedjelja blagdan Božjeg milosrđa koji je 2000. godine ustanovio papa Ivan Pavao II. Te iste godine Sveti je Otac proglasio svetom navjestiteljicu Božjeg milosrđa, poljsku mistikinju i redovnicu Faustinu Kowalsku.
Čin posvete svijeta Božjem Milosrđu
Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakog čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje Milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, smiluj se nama i cijelome svijetu. Amen.
Ivan Pavao II.
Posveta Milosrdnom Isusu
Milosrdni Isuse, Tvoja je dobrota neizmjerna i Tvoje riznice milosti su neiscrpne. Ima pouzdanja bez kraja u Tvoje Milosrđe koje premašuje sva Tvoja djela. Posvećujem se potpuno Tebi, da bih živio u milosti i ljubavi, koje su ključale iz Tvoga Srca na Križu. Želim širiti Tvoje Milosrđe, vršeći djela ljubavi tjelesna i duhovna, posebno obraćajući griješnike, tješeći i pomažući siromahe, žalosne i bolesne.
Štiti me kao Svoje vlasništvo jer se bojim svoje slabosti i uzdam se u Tvoje Milosrđe, Neka bi cjelokupno Čovječanstvo upoznalo neizmjernu dubinu Tvoga Milosrđa, neka se u čovječanstvu zapali nada spasenja, neka Te svi slave kroz svu Vječnost. Amen.
