U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Gospodnja se proslavi desnica,
Gospodnja me uzdigne desnica,
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
2. čitanje: 1 Iv 5, 1-6
Predragi! Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Milosrdni Isuse, Tvoj večernji susret s apostolima i značaj tog događaja prekrasno nam je u svojoj meditaciji opisao pater Slavko Pavin. Zbog važnosti primjene u svakodnevnom životu donosim je u cjelosti:
USKRSLI ISUS MEĐU SVOJIM UČENICIMA"Uvečer, dok su vrata kuće bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus..." Možda je Isus čekao večer, jer je ona vrijeme intimnosti (kao što je to bilo na Posljednjoj Večeri)? Možda je čekao da se apostoli otvore stvarnosti o kojoj im je govorio?
"... dok su vrata kuće bila zatvorena" Zatvorenost, njihova i moja nemoć da se otvorimo pravoj stvarnosti, vječnoj istini, dobroti, ljubavi, velika je kočnica na putu prema vječnosti. Isus je jači od njihove i moje zatvorenosti.
"...od straha pred Židovima" Oni su u petak izgledali jači od Isusa, od istine, od pravde... Apostoli se pokušaju, na primitivan način, zaštititi: zaključali su i zabarikadirali vrata. Još nisu imali snage Duha Svetoga da nadvladaju strah. Svi imamo neke svoje "Židove" - i u svom biću i izvana: bojimo se neuspjeha, slabosti, nepravde; napora i žrtava; ljudskih misli i riječi, zlih postupaka, samoće... smrti. Prepoznajem li u sebi strah i zatvorenost? Isus je pobijedio smrt, izvor svih strahova. Pokazao mi je da se preko svih gubitaka može i mora doći do pobjede, do života. Vjerujem li mu?
"... dođe Isus i stade u sredinu". Ne smetaju mu zatvorena vrata, ni strah učenika. Za Njega nema više zapreka. On želi doći k meni u moje zatvoreno srce. Ako ga zamolim, on će sada doći. Dokaz njegove prisutnosti jest mir u srcu. To je njegov pozdrav, dar svima.
"Isus im reče: Mir vama!» Želi mi dati svoj mir, mir pobjednika, mir sigurnosti. Mir svijeta je u postignuću nekog dobra koje prolazi. Mir Kristov je trajni mir. Temelji se na istini da u svakoj prilici i neprilici mogu duhovno rasti, ići prema cilju. To je mir borca koji je dobro naoružan i koga neprijatelj ne može svladati.
"Pokaza im ruke i bok!" - znakove svoje borbe, patnje i pobjede. On je onaj isti Isus, koji je bio predan, mučen, raspet. Sada je opet živ.
"Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!" Ponovno im govori: «Mir vama!» A onda im naređuje da nastave njegovo Djelo Spasenja. On im osigurava mir, a to znači pobjedu nad svim neprijateljima. Jesam li spreman surađivati u Kristovu Djelu Spasenja? Imam li u sebi Njegov mir? Širim li ga oko sebe?
"Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojim zadržite, zadržani su im!» Daje im dar Duha Svetoga i moć opraštanja grijeha. Apostoli su slabi ljudi. Duh Sveti bit će njihova snaga. Kod ispovijedi u formuli odrješenja slušam riječi: "...I izlio je Duha Svetoga za oproštenje grijeha..." Duh čisti od grijeha, preobražava, daje Božji život.
Isus naređuje svima da opraštamo grijehe izvan sakramenta Pomirenja. Samo snagom Duha Svetoga čovjek može velikodušno i radosno oprostiti drugima. Molim li snagu Duha Svetoga da mogu drugima oprostiti? Osloboditi se gorčine, ljutnje, želje za osvetom?
"Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati." Toma nije bio s ostalima. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. Slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.
"Mir vama!" - "Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!"... Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže "znake s neba" zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?
"Gospodin moj i Bog moj!" Riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja.
"Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!" Ne vidjeti, a vjerovati znači ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego isključivo na Riječ Božju. Ako vjerujem da mi Bog sve okreće na dobro, neće mi biti teško povjerovati i onda kada mi se čini da je sve i Bog protiv mene. Nije važno razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu. Molit ću Gospodina da mi se objavi, da mi kaže, makar riječi prijekora, ali riječi koje će me uvjeriti da je on živ, prisutan u meni, da On i u meni pobjeđuje sve zlo.
Upravo je današnja nedjelja blagdan Božjeg milosrđa koji je 2000. godine ustanovio papa Ivan Pavao II. Te iste godine Sveti je Otac proglasio svetom navjestiteljicu Božjeg milosrđa, poljsku mistikinju i redovnicu Faustinu Kowalsku.Ivan Pavao II.
Posveta Milosrdnom Isusu
Štiti me kao Svoje vlasništvo jer se bojim svoje slabosti i uzdam se u Tvoje Milosrđe, Neka bi cjelokupno Čovječanstvo upoznalo neizmjernu dubinu Tvoga Milosrđa, neka se u čovječanstvu zapali nada spasenja, neka Te svi slave kroz svu Vječnost. Amen.
|
Nema komentara:
Objavi komentar