Velika Srijeda

1. čitanje: Iz 50, 4-9

Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti.

Psalam 69,8-10. 21-22. 31. 33-34

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh;
čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.

Evanđelje: Mt 26,14-25

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."

Apostoli su se upitali "Da nisam ja Gospodine?", kada si im rekao: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Gospodine, znao si da će Te jedan od učenika izdati, jedan od najbližih, od onih u koje imaš povjerenje. Nažalost, svjedoci smo da se danas sve više događa da ljudi vide drugoga samo kad im nešto treba, ne iz iskrene ljubavi i potrebe jednoga za drugim, i upravo zato su spremni zaboraviti sve dobro koje im je učinjeno, i u stanju su nanijeti ogromnu bol. Isuse, doživljavaš razočarenje koje je tako bolno, a toliko blizu ljudskim patnjama, i u tome si htio biti nama jednak, možemo zato biti sigurni da ćeš nas razumjeti u ovakvim situacijama, kad nas drugi izdaju. Ali i u tom trenutku izdaje, Ti si ipak onaj koji beskrajno ljubi, ne reagiraš poput nas u trenutku izdaje, bijesom, ljutnjom, mržnjom na izdajnika, nego Ti je žao onoga tko Te izdao, i sasvim smireno odgovaraš na njegov upit, premda je to bolno i radi se o velikom razočarenju. Zanimljiva je i reakcija apostola, svi su se upitali: "Da nisam ja Gospodine?" Upravo ovo pitanje je izazov za sve nas, u osobnom preispitivanju, da nisam ja onaj koji je izdao svoju vjeru, koji je zaboravio što si za mene podnio, pretrpio, otkupio me svojom krvlju, svojom mukom i uskrsnućem, a ja u svojoj nezahvalnosti zaboravljam na to, izdajem Te svojim grijesima. Oprosti mi Isuse. Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti.