|
1. čitanje: Izl 17,3-7
Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" "Što ću s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa će me kamenovati." "Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju." Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije." Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: "Je li Jahve među nama ili nije?"
Ps 95,1-2.6-7.8-9
Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu
očevi vaši premda vidješe djela moja.
2. čitanje: Rim 5,1-2.5-8
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Evanđelje: Iv 4,5-42
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: `Daj mi piti`, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: `Nemam muža!` Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: `Još četiri mjeseca i evo žetve?` Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: `Jedan sije, drugi žanje.` Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
Gospodine, danas nam želiš reći da Si tu za sve ljude, pokazuješ nam kako često puta mislimo za sebe da smo izabrani narod, i da smo time izabrani pred Tobom od drugih naroda. Isuse, toliko puta zaboravljamo da Ti nisi samo radi jednog naroda došao na svijet, došao Si za sve ljude. Udijeli nam milost da shvatimo da nisi na jednom mjestu i isključivo na raspolaganju jednom narodu. Neka naša srca budu ispunjena ljubavlju za sve ljude.
Gospodine, pozivaš nas na zdenac žive vode, I ja često puta Te ne primjećujem, tako malo Si u mojim planovima, imam pogrešne predodžbe o Tebi, osjetim da si mi stran. Toliko puta mi progovaraš, opominješ moj pogrešan izbor, moju grešnost. Ti, Gospodine, poznaješ me, pomozi mi da shvatim koliko sam Te uvrijedio svojim grijesima, i meni poput Samaritanke sve reci, jer znam da me nisi osudio i da Tvoje riječi ozdravljaju. Ti si me otkupio.
Isuse, znam da me ljubiš, daješ mi vodu od koje nikada neću ožednjeti. Ako zavirim u dubinu svog bića, osjećam da ono žudi za tom vodom. Često puta pitam se kako doći k Tebi, a nisam ni svjestan koliko Si mi blizu, ako Te molim istinski i klanjam Ti se u duhu i istini. Neka moja molitva bude iskrena, neka to ne bude puko nabrajanje molitvenih formi, već razgovor s Tobom. Gospodine, ta voda živa koja struji i daje život, koja sve obnavlja, upravo si Ti. Tebi moja duša pjeva: "Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom!"
|
Nema komentara:
Objavi komentar