Blagdan Svetog Nikole

Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje. Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost... Blagdan Svetog Nikole je prije svega dječji blagdan, jer se svetac očinski zauzima kad su ljudi u nevolji, ima sućuti i pomaže nenametljivo. Pogledamo li neke legende koje o njemu kruže, još iz doba prvih kršćana, jedna od njih kaže da je jedan otac htio zbog siromaštva prodati svoje tri kćeri u javnu kuću, zbog siromaštva. Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu, ubacuje novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Svetac baca tri puta zaredom grumen zlata kako bi svaka od njih imala dovoljno za miraz, to jest da bi se mogle pristojno udati. Ova navedena slika, kazuje nam da se moramo upitati u koje svrhe i načine koristimo svoje bližnje, da li ih pretvaramo u roblje ili oslobađamo svojim postupcima. Danas je nažalost ovaj blagdan posve komercijaliziran, i namjerno nisam napisao ovaj post, kao što to inače činim, uoči blagdana, jer sam želio malo pogledati kako naši najmlađi doživljavaju ovaj blagdan. Iako sam već duži niz godina viđao takvu iskrivljenu sliku, ni danas se ništa nije promijenilo. Naime, uvriježeno je poimanje ovog sveca, koji navodno dolazi noću uoči 06. 12., i djeci puni čizmice darovima. To je skroz iskrivljena slika koju već dugi niz godina uporno prenose djeci razne vrtićke i osmoškolske ustanove, a slijedi praksu iz "Coca – Cola" mitologije, i socijalističkih mitova o "djedu mrazu". Na taj način djeca se odmalena uče da će taj dan dobiti poklone ( jedno vrijeme je tu bio i "Krampus", koji je zločestu djecu darivao šibama, što je zbog novih pedagoških metoda posve izbačeno. Danas djeca bila dobra ili nestašna, dobivaju jednake poklone.) To me posebno kao katolika smeta, jer se tom komercijalizacijom posve udaljava djecu od značenja današnjeg blagdana. Današnja djeca ne vide Svetog Nikolu, samo gledaju u poklon, to je „njihov sveti Nikola“. Pokloni bi trebali biti samo simbolika, a postali su glavni razlog obilježavanja ovog blagdana. Značenje današnjeg blagdana nije i ne smije biti poklon, već je ono daleko dubljeg značenja. Prvenstveno bi se djeci trebalo ispričati barem tko je bio Sveti Nikola, dati važnost onome što je svetac u svom životu djelotvorno provodio, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu, dakle, treba darivati ljubav! Pomagati jedni druge, imati osjećaj za potrebe drugoga, pokušati u svakom trenutku biti spreman pomoći i makar ako ne možemo riješiti tuđi problem usmjeriti, u pravom smjeru i na pravu adresu potrebite. To je ono što nam današnji blagdan, a ne samo ovaj blagdan, svi blagdani koje slavimo poručuju, i na kraju naš Spasitelj nam je to posvjedočio svojim životom, i pokazao kao primjer kojim ćemo doći u vječnost. Dao Bog da tako bude.