Sveti Stjepan

1. čitanje: Dj 6,8-10 7,54-60

Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.

Ps 31,3-4.6-8.17-21

Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
U tvoje ruke duh svoj predajem:

otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,
a ja se u Jahvu uzdam.

Radosno ću klicat` tvojoj milosti,
jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duši mojoj.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!

Neka se postide zlotvori,
nek` u Podzemlju zamuknu.
Nek` zanijeme usne lažljive

koje protiv pravednika govore drsko,
oholo i prezirno.
O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,

koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

Evanđelje: Mt 10,17-22

Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

Sveti Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. To se naravno nije svima svidjelo. Zato su odlučili da ga kamenuju, i odložiše haljine njegove do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. Ovdje vidimo veličinu prvomučenika Stjepana, koji spremno daruje svoj život za Krista, i u opisu iz djela apostolskih, dalje čitamo da su njegove haljine odložene do nogu mladića koji se zvao Savao. Taj isti Savao, koji je tada progonio kršćane, kasnije, nakon obraćenja, postao je gorljivi apostol, svima nam znan po svojim poslanicama, nakon obraćenja mijenja ime u Pavao. Iz ovih redaka izvire nevjerojatna snaga, u samrtnom grču Sveti Stjepan ne proklinje, on moli Gospodina da primi njegov duh i također, da ne uzme za grijeh onima koji ga ubijaju. Javlja mi se u mislima slika raspetog Krista, koji govori: "Oče oprosti im jer ne znaju što čine". U tome je sva veličina, na zlo ne vraćati zlo, već moliti za one koji mrze i progone. Jučer sam bio u jednoj splitskoj crkvi, na ponoćnoj misi, i kad je svećenik rekao da će početi pričest, da moli za dostojanstvo, napomenuo je da se pričestiti mogu oni koji su se ispovjedili, ili su bez većeg grijeha, a da se ne mogu pričestiti oni koji žive nevjenčano, nalaze se u civilnom braku, žive u istospolnim zajednicama, ili su rastavljeni, isti koji su se osjetili prozvanim, počeli su gunđati, psovati svećeniku majku, nastao je žamor, i dvije trećine prisutnih je napustilo crkvu?! Ne vidim što je sporno svećenik rekao u tom trenutku, ni da je nekoga uvrijedio. On je samo opomenuo da se sakrament Euharistije ne može primati svetogrdno, a ostavio je svakom vlastiti izbor. Međutim, isti koji ne žele promijeniti svoje sadašnje stanje, dakle napustiti sadašnji način života, napuštaju crkvu, i psovkama kamenuju svećenika?! Tako je to nažalost u gradskim sredinama, gdje je duhovni život postao nažalost samo dio folklora, gdje se prisustvo svetoj misi doživljava kao nekakav odlazak u kazalište, uz lijepe kulise, uz pjesmu zbora, i sve se svelo na audio vizualni doživljaj. Sjećam se naših ponoćki i misa kroz cijelu godinu, iz vremena 80'ih, (a i daleko, daleko, ranije), jer to su bile godine, kad se s radošću dolazilo u crkvu, sudjelovalo, a ne tek prisustvovalo svetoj misi, tada su crkve bile tijesne, i čekalo se u redovima na svetu pričest, pa ako bi bilo malo vremena zbog početka slijedeće mise, pričest bi se dijelila u sakristiji, za one koji se nisu uspjeli pričestiti za vrijeme mise. U to vrijeme svi, cijela crkva je pjevala, bez obzira na sluh i glasovne mogućnosti pojedinca, bilo je tako ugodno, slušati osobu do tebe u falš pjevanju, ( ni ja sam nemam posebnog sluha, ali bi se sve na kraju slilo u skladnu melodiju), ugodnije nego danas kad crkveni zborovi, VIS-ovi, razni glazbeni sastavi izvode Božićne pjesme, jer većina ljudi samo sluša, više od 75% prisutnih. To je žalosno stanje, na licima se često osjeti nestrpljenje da se sve završi, pa da u miru otiđu svojim domovima. Ni riječi, o svjedočanstvu kakvo nas upravo na današnji dan nadahnjuje, i pitam se zašto je to baš tako? Od današnjeg vjernika se ne traži ovakva žrtva, ali mnogi nisu u stanju zapjevati Božićnu pjesmu, i naravno da ne mogu osjetiti radost Božićnog otajstva, a kamoli da žele mijenjati životne navike, oni jednostavno ne žele primiti Isusa u svoje srce, slave njegov rođendan isto kao kad bi došli na rođendansku proslavu a da slavljenik nipošto ne bude prisutan?! To je ono što me kao vjernika smeta, ja ću na svakoj misi, a posebno ovih dana pjevati, pa makar pokvario izvedbu najboljeg izvođača, ili komornog orkestra!!! Želim svim srcem slaviti rođenje Gospodinovo, želim ga primati u svoje srce, ne samo na Božić, nego kroz cijelu godinu i kroz cijeli moj životni vijek. To je bit Božića, da se Isus neprestano rađa u mome srcu, a ne da nakon Božićnih blagdana, kad skinem jelku, odbacim svoje vjerske dužnosti i općenito vjerski život.

Isuse, koji iz Betlehema širiš svoje Božansko svjetlo, prosvijetli srca ljudi koji žive u mom gradu, i gradovima diljem Hrvatske i Svijeta, da spoznaju da si ti došao na svijet donijeti ljubav, daj im da spoznaju istinski razlog Tvog dolaska, daruj im radost i mir, pokaži im da jedino u Tebi mogu pronaći mir, da ne prihvaćaju mir koji im Svijet daje, jer samo tako će pristati na promjenu svog života. Ni u jednoj sekti ili denominaciji, nijednoj yogi, tantri, i reikiju..., neće sigurno pronaći mir. Molim Te Isuse, daj da ljudi ne traže izgovore za bijeg od Tvog Božanskog svjetla, i da se ne prepuštaju nehajnom životu, u kojem nema obveza. Ti si Isuse rekao: "Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.", molim te oslobodi ljude koji nose jaram ropstva grijeha, neka prihvate tebe kao svog Spasitelja i upoznaju radost djece Božje.