1. čitanje: Iz 11, 1-10
U one dane: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnje kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.
Pripjevni psalam: 72 (71), 1-2. 7-8. 12-13. 17
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir njegov dovijeka.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek' puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir njegov dovijeka.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir njegov dovijeka.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir njegov dovijeka.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir njegov dovijeka.
2. čitanje: Rim 15, 4-9
Braćo! Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.
Evanđelje: Mt 3, 1-12
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca."
"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
Današnje Evanđelje nam predstavlja Ivana Krstitelja, čovjeka koji je Gospodinu bio predan, sav njegov život bio je ispunjen služenju Gospodinu. Već u majčinoj utrobi, a znamo da je Ivan sin Marijine rodice Elizabete, pri susretu dviju rođakinja, kad je Marija došla pomoći svojoj rodici Elizabeti, koja je zatrudnjela u poodmakloj dobi, Elizabeti je od radosti zaigralo čedo u utrobi. Zaigrao je Ivan od radosti, već je tada svoj život predao Gospodinu, i ozbiljno je kasnije shvatio ulogu onoga koji će Gospodinu poravniti putove i pripraviti staze, te svijetu predstaviti Spasitelja. Zbog toga je želio ljude pripraviti za Isusov dolazak, on je glas koji viče u pustinji. U svjetlu vjere, Ivan je glas koji viče u pustinji ljudskog srca, u kojem nema života, koje je skroz besplodno za duhovni život. To je ono što je Ivan žarko želio, pripraviti ljudsko srce, ukazati na tu pustinju koja u njemu vlada, pobuditi vjeru, tako da sve ozeleni i oživi u ljubavi za Krista. Mnoge je odvratio od njihovog grešnog života, uspostavio oazu u koju će se nastaniti Gospodin, a ta oaza je naša duša. Ivanov govor je bio srčan, znao je koriti, što je posebno smetalo farizejima, osjećali su se prozvanima. Koliko puta u propovjedima svećenika neki osjete da su prozvani, i onda reagiraju napadom na Crkvu, svećenike... traže optužbe na račun Crkve! U tim optužbama često se može čuti tko je ovaj, odakle mu pravo... Ivan na slično pitanje odgovara, da on nije Krist, obećani Mesija, skromno priznaje da nije dostojan odvezati Mu remenje na obući, za sebe kaže da krsti vodom, a da iza njega dolazi Onaj koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Pa, ipak, mnogi još nisu upoznali Krista, premda su neki i kršteni, robovi su grešnih navika, nisu još shvatili koliko ih Krist ljubi. Nisu u svojoj nutrini probudili istinsku vjeru, i onda im naravno smeta kada se u propovijedi spomene njihova grešnost. Takvi zaboravljaju da Krist i danas treba preteče, one koji će glasno govoriti, životom svjedočiti, koji će sasvim svoj život predati Gospodinu. Ivan je na kraju podnio mučeničku smrt, dao je svoj život za Gospodina, po njegovu primjeru toliko je svećenika dragovoljno otišlo u smrt, ne želeći se kao ni Ivan odreći Gospodina, i prihvatiti beneficije koje su im se nudile. Primjer takvog preteče u Hrvata je i naš blagopokojni kardinal, blaženi Alojzije Stepinac. Radije je umro za Krista, sustavno trovan, od strane komunističke vlasti, nego prihvatio blagodati koje su mu nuđene. I mi trebamo slijediti taj primjer, životom naviještati dolazak Gospodnji, trebamo sačuvati vjernost Kristu i Svetoj Crkvi Katoličkoj, ne prijanjati uz današnje novonastale sekte i denominacije, koje nam nude „udobnost duhovnog života i opuštanje“. Treba uzeti svoj križ i poći za Kristom. Prilika za to nam je dana baš u ovom svetom vremenu Došašća, danas kad palimo drugu svijeću na adventskom vijencu, upalimo svijeću ljubavi prema Kristu, koja će svijetliti u tami ovog svijeta. Neka nas to svjetlo neprestano obasjava. Kriste neka ljudi oko nas osjete da si tako blizu.
VISOM LETEĆ PTICE MALE
Visom leteć ptice male, našem domu zapjevale:
Srca gore, evo zore!
Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude:
Srca gore, evo zore!
Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo:
Srca gore, evo zore!
Nema komentara:
Objavi komentar