Image and video hosting by TinyPic
NA OVOM BLOGU ŽELIM IZNOSITI NEKA SVOJA RAZMIŠLJANJA, I RAZMATRATI O NEKIM TEMAMA VEZANIM ZA KATOLIČKU DUHOVNOST.

13 prosinca 2007

Sveta Lucija



Po kalendaru je spomendan sv. Lucije, kršćanske djevojke iz sicilijanskog grada Sirakuze, 13. prosinca. Lucija je zbog svoje kršćanske vjere podnijela mučeništvo 303. godine; mačem su joj odrubili glavu. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica. Uz njezin spomendan povezani su - i danas živi - običaji koji - usred zime - simboliziraju dolazak novog svjetla i života. Tako je danas posljednji dan, da na nekoliko tanjurića posijemo pšenicu koja će do Božića istjerati zelene vlati i ukrašavati bor i blagdanski stol u božićno vrijeme. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. - Danas slave imendan sve Lucije, Luce, Lucijane, a možda i poneki Lucijan ili Lucije.

Uzeo sam ova dva članka s interneta, koji nam najbolje predstavljaju današnju sveticu, posebno me se dojmio ovaj dolje članak, koji prenosim u cjelosti:

Sv. Lucija, svjetionik u tami jednoga doba

Crkva se danas spominje djevice i mučenice sv. Lucije. O njezinom životu nije poznato skoro ništa. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progonstva cara Dioklecijana. Jedan natpis iz Giovanni-katakomba u Sirakuzi na otoku Siciliji potvrđuje njezino postojanje, a spomendan joj se spominje već u godini 400. Kao o mnogim drugim svecima, tako su i o njoj kasnije nastale različite legende.
Lucija je ugledala svjetlo dana oko 286 god. u Sirakusi na otoku Siciliji. Već kao dijete zavjetovala je Bogu čistoću o čemu kasnije nije nikome ništa rekla. Kada je već bila stasala za udaju majka Eutihija ju je željela udati za nekoga poganskog mladića iz uglede obitelji što Lucija nikako nije željela. U toj teškoj siutuaciji utekla se molitvom nebeskom Ocu. I Bog je uslišao njezine vapaje. U to se doba njezina majka se teško razboljela pa ju je kćerka Lucija nagovorila da pođe na hodočašće u Kataniju na grob svete Agate (spomendan 5. veljače). Poslije molitve na svetičinom grobu u Kataniji teški bolovi su nestali. Poslije toga čudesnog ozdravljenja kćerki dozvolila je da se može povući u samoću i živjeti djevičanski s čime se neće složiti njezin mladić. Povrijeđen u svome ponosu optužio je Luciju kod okrutnog progonitelja kršćana cara Dioklecijana da je kršćanka. Djevica je potom bila odvedena u zatvor i bila izložena teškim mučenjima. Kako je ostala odlučna i postojana u svojim krćanskim načelima uslijedila je još teža kazna: njezini su mučitelji odlučili odvesti je u kući bludnica i tu je prisiliti na nečasni posao.
Svezali su je i na volujskim kolima povezili kroz grad kako bi bila što više izložena preziru žitelja. I kako legenda veli, ni volovi ni «nekoliko tisuća vojnika» nisu mogli pokrenuti kola. Na to je gradski upravitelj, obuzet bijesom, na njezino izmučeno tijelo izlio kipuće ulje. Lucija je ostala nepopvijeđena na što je razjareni krvnik naredio svojim vojnicima da je usmrte mačem. Po svoj prilici bilo je to god. 304.
Njezino ime znači «svijetla». Lucija je bila i ostala svjetionik u tami jednoga doba koje je bilo prožeto nemoralnim iživljavanjima i mržnjom na sve što je kršćansko. U molitvi, razmatranju i nutarnjoj povezanosti s Bogom crpila je snagu za svoje vjerničko i kršćansko življenje. Primjer nam je dala da i mi tako činimo.

Marko Cvitkušić, svećenik

Nema komentara: