1. čitanje: Iz 35, 1-6a. 10
Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta. Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Gospodnju, divotu Boga našega. Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati, vraćati se otkupljenici Gospodnji. Doći će u Sion kličuć' od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.
Pripjevni psalam: 146 (145), 6c-10
Dođi, Gospodine, da nas spasiš!
ili
Aleluja!
Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima pravicu vraća,
a gladnima kruh daje.
Dođi, Gospodine, da nas spasiš!
ili
Aleluja!
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Dođi, Gospodine, da nas spasiš!
ili
Aleluja!
Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Dođi, Gospodine, da nas spasiš!
ili
Aleluja!
2. čitanje: Jak 5, 7-10
Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.
Evanđelje: Mt 11, 2-11
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene."
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!"
Današnja nas čitanja upućuju na slikovit način i pozivaju na obraćenje, poručuju nam neka se uzraduje pustinja, nek kliče stepa, ljiljan nek procvjeta. To je navještaj radosti, koja ispunja srce čovjeka i ako pogledamo adventski vijenac vidjeti ćemo da je svijeća treće Nedjelje Došašća ružičaste boje, a ostale su ljubičaste boje. Ljubičasta boja je boja Došašća. Danas slavimo Materice, jer je ova Nedjelja posvećena majkama, kod nas je to običaj, ali i crkveni blagdan. Ujedno je to u cijeloj Katoličkoj Crkvi i Nedjelja Caritasa, gdje na osobit način možemo pomoći potrebne.Gospodin dolazi da nas spasi, ostaje vjeran dovijeka, oslobađa sužnje, potlačenima vraća pravicu, gladnima kruha daje. Učvršćuje koljena klecava, uspravlja prignute, slijepcima oči otvara, i nadasve ljubi pravedne. Isus nas pita što smo došli gledati, kakva su naša očekivanja, da li smo došli gledati trsku koju vjetar ljulja, čovjeka u mekušasto odjevena, ili što? Kaže o Ivanu da je više od proroka, da je to onaj o koje je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. I nastavlja da od rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja, a ipak i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Nas ova rečenica na trenutak zbunjuje i ostavlja bez daha, ali ako malo zastanemo, shvatiti ćemo da Isus u svojim prispodobama na sličan način govori o kraljevstvu nebeskom, prisjetimo se samo prispodobe o izgubljenom sinu, o vinogradaru i najamnicima... a, želi nam pokazati da se rodio za sve nas, i želi spasiti svakog od nas. Isus ne gleda ljudskim očima, za njega su svi ljudi jednaki, nema većih ili manjih, pa tako ni Ivan Krstitelj nije veći od raskajanog grešnika. Malo neshvatljivo, ali očima vjere potpuno jasno, svi smo pozvani na svetost života, pa čak ako i na kraju svog životnog puta shvatimo, i poput desnog razbojnika zavapimo, Isus nas neće odbaciti. Zato, prije svega moramo shvatiti potrebu odbacivanja oholosti, tako da se ne hvastamo među sobom, koji je od nas veći, nego da u poniznosti služimo Bogu i ljudima. Prije 17 godina, nakon stvaranja neovisne hrvatske države, i sloma komunizma mnogi su odlučili promijeniti svoj život, počeli su ići u crkvu, primati sakramente, ispovijedati se... S jedne strane naišli su na odobravanje, a s druge pak strane na gnjev, i ujedno malodušnost onih koji su do tada bili pobožni, išli u crkvu, molili se, primali redovito Isusa u Euharistiji. Mnogi su se nad ovom pojavom obraćenja sablaznili, jer nisu shvatili da Isus slijepcu oči otvara, oslobađa od grešnosti, mislili su tko smo onda mi, jer su se preplašili da će ih novoobraćeni nadvisiti. Meni osobno obraćenje tolikog broja ljudi nije smetalo, ustvari bio sam radostan, premda je to onda bio jedan trend, neki su to nažalost učinili iz razloga karijerizma, da ih društvo ponovno prihvati, i da mogu i dalje uživati povlastice, ali to je već njihov problem. To su trske koje vjetar ljulja, budimo postojani, ne klonimo, neka nas takvo što ne sablažnjava. Znam samo da je Božja riječ upućena svakom čovjeku, a na svakom od nas je da smognemo snagu i odgovorimo na taj poziv. Zbog toga nije potrebno okrivljivati drugoga, nego pogledati sebe, i upitati se da li ljudi u mom životu primjećuju tu radost, da li sam ja otvorio oči svoje duše, znam li se Isuse radovati tvome dolasku. Pitanje je koliko smo robovi svojih vlastitih interesa, požude, ljudskih obzira, i da li možemo izaći iz tog ropstva, primjer u tome daje nam upravo sveti Ivan, on je utamničen, ali slobodan, njegovo je srce radosno, jer je odgovorio na Božji poziv, pripravljao je put Gospodinu, i nije se obazirao što je u završio u okovima. Slijedimo njegov primjer, pripravimo put gospodinu, neka se to osjeti u kontaktu s drugim ljudima, u kući, na ulici, na poslu... u svakoj prilici svakodnevnog života. Znam da to nije lako, ali učinimo sve što možemo, jer to je ono što Bog od nas očekuje u ovom Došašću.
1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!
Nema komentara:
Objavi komentar